Bošnjaci neće kapitulirati

Sandžak PRESS – Izjava  bivšeg američkog državnog savjetnika Vilijama Montgomerija da je Bosna propala država i da  bi Bošnjacima bilo pametno da počnu razmišljati  da prihvate mirnu podjelu zemlje – treba veoma ozbiljno shvatiti i analizirati.

Nije Mongomeri usamljen u ovakvom razmišljanu o Bosni niti u međunarodnim  niti u domaćim političkim krugovima, a pitanje je da li se može vjerovati i onima koji oficijelno  govore  da su za cjelovitu BiH  a u sjeni i praktično rade na njenom slabljenju.

Izgleda da su problem  opet Bošnjaci.

Problem nije riješen genocidom u  Srebrenici niti brojnim zločinima širom Bosne.

Bošnjaci su preživjeli  i opet predstavljaju problem za srpske i hrvatske nacionaliste i njihove planove o cijepanju države Bosne i Hercegovine, a  možda u  jeku globalne antiislamske kampanje nisu  poželjni  kao politički faktor u BiH  i u pojedinim Europskim krugovima.

Bošnjaci (muslimani) nastoje održati ljudsku, multietničku  državu Bosnu i Hercegovinu u srcu  Europe  u kojoj sve više raste antiislamsko raspoloženje.

Oni nude bosanskim Srbima i Hrvatima i ostalim građanima Bosne zajednički  život i raspolaganja  nad zajedničkom domovinom od Une do Drine i od Save do Jadrana…

No, bosanski Hrvati i Srbi većinom žele da imaju svoja zasebna „dvorišta“ – koja su u proteklom ratu i te kako „očišćena“ od Bošnjaka.

Znači, po principu: “ono što je bilo moje ostaje moje, a ono što je bilo zajedničko- mješovito a sad očišćeno biće sad moje a tebi šta ostane …

Previše je u ovom principu primitivizma i barbarstva da bi on bio uspješan. U historiji će ostati zabilježeno  – kako je genocidom i zločinima  nastala čisto srpska teritorija u Bosni.

Ostat će i zabilježeno kako su Hrvati  srušili Stari  Most  u Mostaru kao simbol povezivanja kultura i etnija.

Premali je broj bosanskih Hrvata i Srba  koji u javnosti diže svoj glas protiv podjele njihove domovine Bosne i Hercegovine.

Politički rad i utjecaj probosankih Srba i Hrvata  na pravoslavno i katoličko stanovništvo Bosne i Hercegovine  stanovništvo je   slab i bez vidljivog učinka.

Organizacija koje aktivno djeluju s tog aspekta gotovo da i nema.

Pojedinci  koji povremeno istupaju u javnosti su svjetlo u tami, ali nažalost nemaju puno utjecaja.

To su uostalom i pokazali posljednji izbori u BiH 2010.

Bošnjaci do sada nisu  stremili ka stvaranju svoje nacionalne države!

No, ukoliko zaista dođe do novog ozbiljnijeg  pokušaja rasturanja Bosne i Hercegovine, sigurno  će doći do  ratnih sukoba koji bi ovaj put zahvatili i Srbiju i Crnu Goru. Bošnjaci, poučeni genocidom u Srebrenici znaju da nemaju puno izbora i da se moraju boriti do zadnjeg, za svoja ognjišta i živote – od Bihaća do Novog Pazara.

Postavlja se racionalno pitanje:

„Zašto bi Hrvati koji sačinjavaju oko 14 % stanovništva BiH  imali pravo da  odcjepljuju  jedan dio teritorije  a  da to isto pravo  ne važi za Bošnjake Crne Gore koji također sačinjavaju oko 14 % stanovništva te države“ ?

„Zašto bi Bošnjaci u  Crnoj Gori imali manje prava od Hrvata u Bosni i Hercegovini“?

„Zašto bi Bošnjak  u Novom Pazaru (Sandžak) imao manja prava od Srbina u Banjaluci (Republika Srpska)“?

Pitanje Sandžaka bi se sigurno moralo proporcionalno riješiti.

Najvjerovatnije bi se pojavili i problemi u Makedoniji, Albaniji i Bugarskoj

A  postojeći problem Vojvodine u Srbiji bi također kulminirao.

I u pravu je bio Predsjednik Komšić kada se pobunio protiv isprazne fraze susjednih političara: „mi podržavamo  „cjelovitu Bosni“ jer i Bosanci recipročno podražavaju cjelovitu  Srbiju.

No, to zalaganje za „cjelovitost“ se konačno mora i praktično pokazati.

Novi pokušaj disolucije Bosne i Hercegovine bi otvorio mnoga  pitanja – a  svijet i sa Istoka i Zapada  bi posmatrao kako će demokratska Europa  riješiti ove probleme. Hoće li opet europske muslimane – Bošnjake ostaviti na cjedilu ?

No,  nadajmo se da će razumni i humani politički krugovi u međunarodnoj zajednici imati više političkog sluha i uticaja i konačno pomoći da se isprave greške napravljene u Daytonu te podržati izgradnju stabilne multietničke države Bosne, koja ima historijske korijene iz srednjovjekovne Kraljevine Bosne.

Novi Ustav države Bosne (Bosne i Hercegovine)  bi morao sadržavati član koji glasi:

„Teritorija države Bosne I Hercegovine je nerazdvojiva državna cjelina i ovaj član Ustava nije moguće promjeniti“.  Pod ovim uslovom bi se stvorilo više povjerenja i  mogla  bi se napraviti decentralizovana država Bosna sa više mješovitih i etničkih regija iz čijih naziva se ne bi prisjećali na genocid i zločine. U takvoj državi bi bilo moguće  paralelno razvijati  Bosanstvo sa  Srpstvom, Hrvatstvom i Bošnjaštvom.

Stabilna i napredna multietnička država Bosna je svakako  najjednostavnije rješenje za Europu i Svijet.

Autor: Senad Ušanović