Borci o Aliji Izetbegoviću: Nije naređivao, govorio bi nam: “Hoćemo li, sine?”

Sarajevo – Među onima koji su danas na sarajevskom mezarju Kovači obilježili godišnjicu smrti Alije Izetbegovića, prvog i u narodu omiljenog predsjednika Predsjedništva BiH, osim državnih i uglednika SDA, delegacija stranih zemalja, bilo je najviše pripadnika Armije RBiH. Razgovarali smo s njima, pitali po čemu pamte svog predsjednika i vrhovnog komandanta?

Sine, hoćemo li?

-Vojna i državna delegacija BiH ciljano je posjetila jednu od općina u BiH. Naravno, lokalni čelnici su se potrudili oko dočeka, priredili bogat ručak. Stolovi su se prolamali od hrane. No, prije ručka, Alija je u lokalnoj bolnici obišao ranjenike, razgovarao s njima. Nije ni znao šta ga čeka u sali. Dakle, vratio se iz bolnice i krenuo na ručak. Vrata sale su se otvorila i predsjednik je vidio kako se hastali prolamaju od hrane. Smiren kakav je bio, zovnuo je lokalnog čelnika, uljudno zamolio da nađu neki kombi i svu hranu odvezu ranjenicima u bolnicu. Bio je to pravi šamar za sve prisutne, naročito one koji su priredili bogat ručak – sjeća se Izet Spahić, pripadnik Crnih labudova objašnjavajući kako je predsjednik za doručak pio čašu mlijeka, krišku-dvije hljeba namazanog maslacem.

Zijad Hasečić Žika, nositelj Zlatnog ljiljana, najvećeg vojničkog priznanja, imao je zadaću, kad predsjednik prolazi kroz tunel, gurati onu fotelju na koju bi ga postavili. Što li je to bitno?

– Meni jeste! Nikada nije rekao, naredio: Vozi me kroz tunel, nego bi me pogledao onim svojim blagim očima i rekao: Hoćemo li, sine? Kad god bi došao u Hrasnicu, navratio je kod generala Fikreta Prevljaka makar na minutu i porazgovarao s borcima. Ovih sam dana čitao neke njegove misli, poredio ih s ovim što govore današnji političari. I zaključio, ni blizu mu nisu – misli Žika.

Opet, Šerif Grabovica, šef onog Titovog tunela prije, za vrijeme i poslije agresije na BiH, sjeća se prve ratne posjete predsjednika Alije Izetbegovića čuvenom tunelu. Došao, veli Grabovica, vakat za akšam-namaz.

-Predsjednik vadi iz džepa zastavu BiH, prostire je i pada na sedždu. Nakon namaza, smota ratnu zastavu BiH i da mi je. Rekao je, neka imam za uspomenu na njega. Ta zastava koju mi je poklonio, danas je moja relikvija – priča Grabovica.

Zijat Mušić, jedan od ratnih komandanata iz Mostara, u čudu je gledao predsjednika Aliju Izetbegovića te 1994. godine kada je došao na sastanak s hercegovačkim komandantima.

-Pričao je o tome kako treba da se pripremimo za mir, objasnio da će nama borcima, biti teže u ratu nego u miru. Nisam mogao vjerovati šta priča! Zar, pitao sam se, nama može biti teže nego u ratu? Govorio je o tome kako mi borci, siromašni i radnici, jesmo prvi u ratu, ali će u miru svi na nas zaboraviti i glavni će biti ratni prifiteri, kriminalci! Eto, to nam je govorio. I vrijeme je pokazalo, bio je u pravu! – tužno će Mušić.zijat musicPredsjedniku pukao film

Inače, kad se bude uspomene na Aliju Izetebegovića, upitani se sjećanju njegovog „blagog pogleda, sabura, topline, tolerancije“. No, Mirza Hajrić, jedan od poslijeratnih savjetnika predsjednika Izetbegovića, tada simpatizer SDP BiH, vidio je i drugačijeg predsjednika.

-Imao je, blago rečeno, spor s bliskim saradnikom i osnivačem SDA. Koliko sam razumio, nešto je slagao predsjednika, pa je ovaj bio vrlo ljut. I počeo se derati na svog prijatelja. Mislio sam, srce će ga uhvatiti pa sam ga htio smiriti. Okrenuo se i rekao mi: Ne diraj me kad sam ljut i kad galamim. Tada sam najbolji. Kad mi pukne film, pusti me! – smije se Hajrić.mirza hajric

Suza za pobijene Podrinjce

Dakle, Hajrić ga je vidio ljutitog, a Murat Šabanović, čovjek koji je početkom rata prijetio da će Višegradsku branu dići u vazduh i poslao generala Milutina Kukanjca u onu stvar, vidio je predsjednika kako plače.

-Prije rata, na predizbornom skupu u Ustikolini, govorio je o stradanjima Muslimana u Drugom svjetskom ratu, naročito u Podrinju i – počeo plakati. Nakratko je prekinuo govor! – veli Murat.

(A. Bečirović/Faktor.ba/Foto: Arhiv)

Pogledajte vijest na izvornom sajtu:

Borci o Aliji Izetbegoviću: Nije naređivao, govorio bi nam: “Hoćemo li, sine?”