Ambasador BiH negirao genocid i rugao se žrtvama

BIH – Bivši ambasador BiH u Moskvi i aktuelni zaposlenik Ministarstva spoljnih poslova u Sarajevu Gordan Milinić nastavio je danas svoj šou u haškoj sudnici tokom kojeg je, nimalo diplomatski i uz omalovažavanje žrtava, osporavao genocid u Srebrenici.

Prije diplomatske karijere, Milinić je bio u bezbjednosnim vodama, a posljednje dve ratne godine, pa tako i u vrijeme srebreničkog masakra, bio je savjetnik za bezbjednost Karadžića u čiju odbranu je svjedočio.

Jučer je rekao a danas ponovio da optuženi, kao vrhovni komandant oružanih snaga, nije u martu 1995. godine potpisao Direktivu 7 kojom se zahtjeva stvaranje uslova “totalne nesigurnosti i besperspektivnosti daljeg opstanka žitelja Srebrenice i Žepe”. On priznaje da se radi o “pogrešnom i neprimjerenom” naređenju, ali sumnja da je Karadžićev potpis na njemu validan.

Tužiteljica Melisa Pak (Melissa Pack) je ukazala na skupštinski govor optuženog od 6. avgusta 1995. godine u kojem kaže doslovno: “Ja sam Direktivu 7 i to signir'o, da se uzme Teočak, Srebrenica, Žepa i Goražde, sve je to potpisano i išli smo snažno u to”. Komentarišući istup tadašnjeg predsjednika, diplomata i bezbjednjak Milinić se upustio u lingvističku analizu. Rekao je da “signirati” znači “označiti” ili “proslijediti”, što nije isto što i “potpisati”.

Ipak, u jednom o narednih nastupa pred skupštinom, u oktobru 1995. godine, optuženi je rekao da je potpisao “sedam direktiva, ali ne i osmu i devetu” i da je “kao vrhovni komandant stao iza plana za Srebrenicu i Žepu i lično ga nadgledao”. Pokoleban u tvrdnji da potpis nije Karadžićev, svjedok se dosjetio i rekao da mu je možda neko iz vojske “podmetnuo” direktivu i da “nije znao šta potpisuje”.

Jer, radilo se, kaže, o “vojnoj hunti” generala Mladića koja je bila spremna na sve pa čak i na podmetanje naivnom Karadžiću. Optuženi je u dodatnom ispitivanju predočio prvih šest direktiva sa Mladićevim parafom, sugerišući da se on pred skupštinom samo hvalisao da je njihov potpisnik.

Manji broj Karadžićevih svjedoka koji su govorili o Srebrenici u potpunosti negira genocid, dok većina pokušava da ubijedi sudije da o svemu ništa nisu znali ni oni ni optuženi. Milinić spada u ovu prvu grupu i tvrdi da nema “ni govora” o zločinu. Kaže da je strijeljano “možda nešto malo”, odnosno nekoliko stotina ljudi, a da je većina stradala prilikom proboja iz Srebrenice. Kao iskusan bezbjednjak i, kako se predstavljao, “čovjek koji sve zna”, Milinić je ponudio originalan scenario tog proboja.

Iz Srebrenice je krenulo 15.000 Muslimana i na putu ka Tuzli su malo zastali sa namjerom da spale Zvornik. Ali, osujećeni su kada su pripadnici Državne bezbjednosti javili Mladiću da mu je iz Srebrenice neopaženo pobjeglo 15.000 ljudi. Mladić je prvo mislio da se šale, ali je onda pokrenuo vojsku, spriječio spaljivanje Zvornika i obračunao se sa srebreničkim bjeguncima. Žestoki obračun je, kaže, izgledao tako što su Muslimani jurišali a srpski vojnici ih “kosili mitraljezima”, pri čemu je poginulo nekoliko hiljada Muslimana i 40 Srba.

U pojedinim dijelovima iskaza svjedok se otvoreno podsmijevao srebreničkim žrtvama, navodeći da je mezarje u Potočarima “velika farsa i podvala”, budući da tamo nisu sahranjene žrtve zločina već oni koji su umrli prirodnom smrću.

Rekao je i da je nakon rata na bosansko-hercegovačkim izborima samo na biralištu za dijasporu u Beču bilo prijavljeno “hiljadu Muslimana iz Srebrenice” koji su bili na spiskovima ubijenih. Ne libeći se da još jednom uvrijedi žrtve, glasno se upitao: “Kako mogu da glasaju ako su mrtvi?”

Iako je Milinić juče jasno rekao čime se bavi, sudija Kvon/Kwon ga je, kao da ne veruje, na kraju iskaza pitao da još jednom kaže na kojem se danas položaju nalazi. Odgovorio da je “ministar-savjetnik” u Ministarstvu vanjskih poslova BiH u Sarajevu. Uskoro će njegovi moralni, intelektualni i diplomatski kvaliteti ponovo doći do izražaja u nekoj od stranih zemalja pošto ga, kako je rekao, očekuje novo ambasadorsko namještenje u ime svih građana Bosne i Hercegovine.

(Avaz)