Rožaje, Plav – Iako bi briga o iseljenicima trebalo da bude jedan od prioriteta državne politike Crne Gore, čini se da vlast o njima vodi računa samo kada im njihov glas može pomoći da pobijedi na izborima.
Tako je bilo i na referendumu o državno-pravnom statusu 2006. godine, kada je dijaspora odigrala ključnu ulogu i masovno podržala crnogorsku nezavisnost.
Nije poznat tačan broj crnogorskih državljana koji žive u inostranstvu, ali se pretpostavlja da dvije trećine čine pripadnici albanske i bošnjačke nacionalnosti.
Potpredsjednik Bošnjačke stranke (BS) Osman Nurković kaže da se odnos države prema Bošnjacima u dijaspori u prethodnom periodu svodio na kontakte predstavnika partija neposredno pred izbore, njihovo organizovanje za dolazak da glasaju i obezbijede vladajućim partijama ostanak na vlasti.
– Nakon toga, dijaspora bi bila zaboravljana i zapostavljena do sledećih izbora. Tako je bilo i prilikom organizovanog dolaska da pruže podršku na referendumu za nezavisnost Crne Gore, koju su nesebično i u velikom broju dali. Uprkos svemu što su uradili za partije i državu ti ljudi su gotovo zaboravljeni i ostavljeni da se sami bore za opstanak i rješavanje mnogih problema sa kojim se suočavaju u tuđini, bez ikog da im pomogne – rekao je Nurković.
Dijaspora se, kako naglašava, suočava sa mnogim problemima za čije rješavanje država treba da pokaže mnogo više interesovanja.
– Posebno je izražen problem neadekvatnih diplomatsko-konzularnih mreža i njihove udaljenosti od mjesta u kojima naš narod živi. Značajna je i nemogućnost obrazovanja naše djece u dijaspori i učenje maternjeg jezika, kao i nedovoljno poznavanje svoje kulture, istorije, tradicije i običaja, zbog čega dijaspori prijeti opasnost od potpune asimilacije – ukazao je Nurković.
Naglašava da se građani u dijaspori suočavaju i sa problemima oko putnih isprava, kao i zbog neriješenog pitanja državljanstva.
– Državni organi na to sporo reaguju ili uopšte ne reaguju. Takođe, državni organi koji su zaduženi za organizovane obilaske dijaspore to ne rade, a ne pokazuju ni interesovanje da sa njima razgovaraju, makar prilikom dolaska na godišnje odmore – naveo je Nurković.
Prema podacima Centra za iseljenike, najviše crnogorskih državljana odselilo se u Sjedinjene Američke Države, Australiju, Kanadu, Srbiju, Tursku, Njemačku, Albaniju i Švajcarsku. Većina se odselila sa sjevera Crne Gore, pretežno iz Plava, Rožaja, Gusinja i Berana. Kada je u pitanju jug države, građani su se masovno iseljavali iz Ulcinja i Bara.
Predsjednik Matice muslimanske Avdul Kurpejović tvrdi da su iseljenici muslimanske nacionalnosti potpuno prepušteni sami sebi.
– Niko o njima u inostranstvu ne brine, niti su oni organizovani u neka društva. Ti ljudi su masovno došli 2006. godine da glasaju na referendumu i podrže nezavisnost Crne Gore. Okrenuti su Crnoj Gori i nije bilo slučajeva da su radili protv države u dijaspori. Ipak, sada niko ne okreće glavu na njih – ističe Kurpejović.
Osim nebrige države, Muslimani u inostranstvu se, kako ukazuje Kurpejović, suočavaju i sa pritiscima velikobošnjačke asimilacije.
– Posebno je pitanje velikog broja Muslimana u Turskoj koji su se iseljavali za vrijeme i nakon svjetskih ratova. Prije nekoliko godina tražio sam od Centra za iseljenike da ostvari saradnju sa tim ljudima, ali ništa nije urađeno. Oni su sada izloženi pritiscima Bošnjaka koji ih tretiraju kao Bošnjake – podvukao je Kurpejović.
U cilju bolje saradnje sa dijasporom Vlada je usvojila strategiju za saradnju sa dijasporom za period od 2010. do 2014. godine, kojom je propisano očuvanje jezika, kulture i tradicije, afirmacija kulture i kulturnih raznolikosti, promocija kulturnog nasleđa i tradicije. Strategija nije zaživjela, a predstavnici manjinskih partija često su isticali nezadovoljstvo zbog njenog sprovođenja.Bo. M.
Nepravedno izostavljeni sa popisa
Potpredsjednik Bošnjačke stranke Osman Nurković kaže da je vrhunac nebrige države prema iseljenicima pokazan prilikom organizovanja popisa stanovništva 2011. godine.
– Tada su ljudi iz dijaspore nepravedno izostavljeni sa popisa, jer veliki broj njih nije popisan. Sa druge strane, oni koji su popisani nijesu mogli da se izjasne na ključna pitanja, poput nacionalnosti, jezika, obrazovanja – naveo je Nurković.
Mora se ostvariti međusobno partnerstvo
Državni organi se moraju ozbiljnije pozabaviti rješavanjem brojnih problema dijaspore, a nakon toga i dijaspora treba pokazati interes za partnersku saradnju i pomoć, smatra Osman Nurković. On tvrdi da se uz razumijevanje i bolju saradnju mogu postići veliki rezultati.
– Na taj način dijaspora bi lakše rješavala probleme, a država bi ostvarila značajnije ulaganje kapitala. Brojna dijaspora promovisala bi potencijale naše države, i kao dosad bila najbolji ambasador Crne Gore – rekao je Nurković.
Anketa:
Sjete nas se kad prifali donacija
Abidin Musić: – Država vrlo malo razmišlja o Bošnjacima u dijaspori. Mnogo je pitanja koja opterećuju naše ljude u svijetu, ali se ona krajnje površno ili čak nikako ne rješavaju. Ne ulažu se napori u rješavanje dvojnih državljanstava, ili državljanstva uopšte. Ne stvara se ni povoljan ambijent ovdje da bi sa sigurnošću mogli da ulože svoj kapital. Ali kada se radi o glasanju onda vlast nepogrešivo zna gdje se koji Bošnjak nalazi u svijetu, i čak im plati put da dođu i glasaju, a nakon toga ih totalno zaborave.
Halil Dervišević: – Kakva briga države o Bošnjacima u dijaspori? Oni se ne brinu čak ni o ovima sa kojima se svaki dan sretaju. Odu predstavnici države recimo u Ameriku, organizuje se donatorsko veče, pokupe sve te bogataše i ispričaju im fine priče i obećaju ko zna šta, samo da bi izmamili od njih donacije. Kad su im potrebni Bošnjaci iz dijaspore da glasaju nađu način, a onda do sledeće slične potrebe država ne zna ni jesu li ti ljudi živi.
Zuvdija Jasavić: – Ne znam da li država pokazuje brigu za Bošnjake u dijaspori. Ja nemam konkretnih primjera. Znam jedino da su ti Bošnjaci u situaciji da pomognu državu, što je i red, ali i država treba da vodi brigu o njima. Država može mnogo toga uraditi za te ljude, od same papirologije, obezbjeđenja sigurnijeg terena za projektne aktivnosti, rješavanje pitanja vazdušnog prevoza do domovine, jer koliko znam nema direktnog leta iz Crne Gore prema daljim destinacijama.
Prelja Ljuljđuraj: – Smatram da se država Crna Gora dobro brine o Albancima koji su u inostarnstvu. Još ne znam da je država nekoga zaboravila ili da nije pomogla kada je bilo potrebno. U nekim situacijam sigurno da može i bolje, ali generalno, odnos države prema iseljenicima je na zadovoljavajućem nivou.