“Dedov hal”

Dok nekome ne smrkne, drugome ne svane. Zakonitost koja se odavno proteže i oslikava jednu surovu realnost našega života.

Ovih dana u Sandžaku puno toga je bilo aktuelno. Od historijske posjete predsjednika Republike Turske, do nažalost tragične smrti predsjednika opštine Tutin. Medjutim ono što prelazi svaku granicu ljudske pristojnosti, morala jeste činjenica da pojedini portali odnosno ljudi koji stoje iza njih danas demonstriraju ne samo novinarski amaterizam i neznanje, nego i ono sto se zove zlo i mržnja. Koliko samo zla i mržnje mora stanovati u nečijem srcu da bi zloupotrebljavao nečiju smrt? Koliko neljudskosti? I to od istih onih koji su 20 god pokušavali permanentno na sve moguće načine da se obračunaju sa tragično nastradalim predsjednikom opštine Tutin.

Nisam mislio da moram ovo govoriti. Nisam verovao da ću doći u ovu situaciju. Nisam verovao da medju pojedinom braćom Bošnjacima klija tolika mržnja. Nikada se nisam slagao politički sa gospodinom Kučevićem. Ali kada čovjek preseli uz svu tugu koju osjećam najviše sto mogu da uradim je da molim Gospodara Uzvisenog da mu Dzenet podari. I nemam namjeru ja njega nista da branim. Ali imam ljudsku i moralnu obavezu da ukazem i osudim sve one koji nemaju obraza ni mrtvog čovjeka na miru da ostave.

Sram vas bilo! Sve vas koji mislite politički da profitirare na ovom tužnom dogadjaju.

Sram vas bilo sve vas koji ste osvanuli u prvom safu na toj dženazi a onda na sva usta nastavili da gibetite i ogovarate. Allah Uzvišeni je tu da sudi, ali ovo što sa nevericom gledam dok izjavljuju pojedini funkcioneri a zatim obajvljuju portali njima bliski poput nekakvog “Starog deda” koji je isključivo upotrebljen kao instrument borbe protiv političkih neistomišljenika.

E to je naš hal nažalost. Mislili ste gospodo da će vam svanuti. Sramota. Puna su vam usta muftije Zukorlića čak i u ovom trenutku. Nikada ali nikada nisam vidio ništa slično. Ali ima nas koji nećemo ćutati. I borićemo se do zadnjeg atoma snage baš protiv vas kojima su ljudska čast i dostojanstvo na posljednjem mestu.

I znajte ne gradi se svoja sreća na tudjoj nesreći….

Autor: Emir Preljević, MBDZ