Sandžak – Zaboraviti nikad neću taj Sandžak krvavi
što caruje u zabludama,
Zaboraviti nikad neću taj Sandžak krvavi
što caruje u zabludama,
što nad njim se krik prolama.
Putujemo kao čergaši od sela do grada,
puni nam džepovi ispisanih pasoša, srce jada,
a život nam je strašan u skitanju!
Jutros sam zalio korita suzama,
poslednji put sam pomilovao nekadašnja
pojila,
zavriskala je majka krikom što prolama
i mlekom što me je dojila,
molila je da poljubim i zemlju i travu.
Putujemo, tamo je Anadolija…
Zemlja puta daleka,
bolna me misao i strepnja tamo čeka,
da umrem željan
za rekom,
za rodom,
za plodom,
za zemljom što me,
krikom do neba
da ostanem zvala.
(sandzackaknjizevnost.com)
Sjajno, hvala redakciji na ovim stihovima, bas razgale dusu… 🙂
ovo mogu samo osetiti oni koji nisu u domovini..
bravo