Majko, ne plači. Suze nek ti staro ne rose lice.
Majko, mjesto tebe danas ja plačem nad dušama Srebrenice.
Pružam svoja krila što bliže plamenu svijeće.
No da izgore ko da još ne smiju, il neće.
Brojim sva slova smrti. Ko mermer hladan
postajem. Jad predosjećam.
Gospode, ne dozvoli da se ponovi.
Još onaj bol osjećam.
Što majka reče, to istorija ne zapisa.
Što istina je, to laž na vrijeme izbrisa.
Voljela bih na papiru ispisati imena onih kojih više nema.
Al prostor je suženi san što nada mnom drijema.
Srebrenice, majko, oprosti. Nismo znali koliko boli.
Oprosti što nismo shvatili koliko tvoja duša može da se voli.
Strah me je gledati u stare slike nezaštićene ti djece,
u krv i očaj nad beživotnim tijelima tvojim.
Hoću li ikada prestati imena srebrenička da brojim?
Hoće li ikad kraj nam dotaći ruke,
hoće li smiraj doći dušama nakon muke?
Ezan sa džamije na molitvu poziva.
U srcu čujem glas što imena sinova doziva.
Ko će da se javi, ko da majku poljubi u ruku?
Sjećanja se bolima među sobom tuku.
Gospode, olakšaj onima što suzama sjećanja bude.
Nek se Nebesa sjete da dušama Džennet ponude.
Srebrenice, majko, ako te budu sakrili tamo gdje namjeravaju,
obećavam, ja ću te opet svojom pjesmom pronaći.
Ja ću ti opet ime očistiti a da se s mjesta neću maći.
I ja ću te voljeti. Voljeću sve tvoje boli, tvoje suze što guše,
voljeću sva tvoja lica, tvoju zemlju, tvoje ljude i njihove duše.
Srebrenice, majko, ja znam za tvoje želje, znam za tvoj san.
Hoću noć da ti iz očiju otklonim i pružim dan.
Pjesmu da ti poklonim i u njoj najljepši san.
Hoću djetetu oca da vratim, da svojom suzom suzu djetinju platim,
majci da pružim da zagrli sina, u ime Allaha, u ime dina.
Al nikog nema da me čuje.
Samo sjećanja Bosnom huje.
I ja se bojim da vjetar će rasuti ova slova.
A tebi je, Majko boli, ova pjesma moja dova.
I ja sam tvoje dijete i boli me suza tvoja.
I ja sam tvoja sestra i voli te duša moja.
I na ovaj dan se pretvaram u kap mora svog,
gore krila leptira do mezarja tvog.
Svijeću gase da krila ne izgore do kraja.
Još neko da ostane ko svjedok očaja.
Ruke dižem nebu, Allahu dovu tihu.
Dušama Srebrenice poklanjam fatihu.
Tražim svijetlo da ti ga pošaljem kad ode tama.
Da ne plašiš se, Srebrenice majko, jer ti nisi sama.
Autor: Lejla Mišorep
ZLOCIN JE RADJA ZLOCIN ! ZAO MI JE SVAKOG NEVINOG CIVILA KOJI JE STRADA U RATU U BOSNI, NEK POCIVAJU U MIRU…. NA POLITICARIMA JE DA ODLUCE SKIM CE SUROVATI……
Шмрц,… али каже:
„Нити иде Кулин-капетане,
„Нити иде, нити ће ти доћи,
„Нит’ се надај, нити га погледај,
„Рани сина, пак шаљи на војску;
„Србија се умирит’ не може.”
„Црни Ђорђе, да те Бог убије!
„Од како си ти закрајинио,
„Млого ти си мајку уцв’јелио,
„А љубовцу у род опремио,
„И сестрицу у црно завио:
„И мене си јадну уцв’јелио,
„Јер ми згуби мога господара,
„Господара Кулин капетана. „
„О Цинцаре, да те Бог убије!
„Мало јада по Турћији радиш?
„Ја шта тражиш по земљи Њемачкој?
„Јер погуби Остроч-капетана,
„Лудо д’јете, јединца у мајке?”
То говори Кулинова када,
То говори, а с душом се бори;
Доље паде, горе не устаде,
Већ и она црче од жалости.“ (Ове мајке, не црчу од жалости, јер врло добро зарађују нарикањем)
Pa onda kaze:
https://www.youtube.com/watch?v=X-XPxlVuMJU
I uvijek je tako bilo kad bi udarili na vojsku, osim u guslarskoj mitomaniji!
https://www.youtube.com/watch?v=5Drk7qzift4
Necete se vi smiriti (daj Boze) do beogradskog pasaluka!