Kritike koje je predsjednik Stranke pravde i pomirenja ministar Usame Zukorlić ranije uputio na račun odnosa vladajuće stranke prema Bošnjacima izazvale su oštre reakcije u emisiji televizije Pink, gdje su analitičari bliski Srpskoj naprednoj stranci doveli u pitanje njegov politički nastup.
Za razliku od brojnih funkcionera koji godinama ćute na nepravde prema bošnjačkoj zajednici, Zukorlić je još jednom pokazao da je spreman da, bez obzira na funkciju i politički interes, javno progovori kada smatra da se prava Bošnjaka zanemaruju ili krše.
U pokušaju relativizacije njegovih poruka, narodni poslanik SNS Adam Šukalo izjavio je da „uvažava kolegu Zukorlića“, ali da ne može da razumije njegove, kako je naveo, „preteće poruke prema izvršnoj vlasti i SNS-u“.
„Zaista ne razumem, pošto često razgovaram sa ljudima iz Raške oblasti i znam koliko je tamo uloženo“, rekao je Šukalo, zanemarujući činjenicu da ulaganja ne mogu biti zamjena za institucionalnu ravnopravnost i poštovanje dogovorenih obaveza prema bošnjačkoj zajednici.
Još direktniji bio je Borko Kašanski, glavni urednik „Srpskog telegrafa“, koji je kao kontraargument naveo ministra Huseina Memića.
„Imamo drugog ministra, Huseina Memića, od kojeg nikada nismo čuli nešto suprotno i kritičko prema vlasti. Pa valjda bi i njemu smetalo to što smeta Zukorliću, da je to zaista tako“, rekao je Kašanski, implicitno poručujući da je lojalnost vlasti važnija od javnog ukazivanja na probleme.
U zajedničkom tonu, sagovornici su naveli i druga imena bošnjačkih političara – Mirsada Đerleka, Jahju Fehratovića i Samira Tandira – uz poruku da su oni „korektniji“ i „prave patriote države“, iako, kako su sami rekli, „nemaju funkcije“.
Takva poruka, po mišljenju brojnih političkih posmatrača, jasno ukazuje na očekivanje da su „dobri Bošnjaci“ oni koji ćute, ne talasaju i ne postavljaju pitanja o diskriminaciji, neriješenim pitanjima, institucionalnoj zapostavljenosti i neispunjenim obećanjima.
Za razliku od tog modela političkog ponašanja, Zukorlić se u javnosti profilisao kao primjer bošnjačkog političara koji ne pristaje na ulogu nijemog partnera vlasti, već insistira na dijalogu, ali i kritici kada smatra da su interesi njegove zajednice ugroženi.
Upravo zbog toga, poruke izrečene na Pinku mnogi tumače ne kao argumentovanu analizu, već kao pokušaj disciplinovanja političara koji je pokazao da funkcija ne mora značiti i odricanje od principa.
