Ambasada Sandžaka u Skandinaviji: Prijepoljski SDP i SDA su uvrijedili nacionalno dostojanstvo Bošnjaka

6
16

Prijepolje – Otvoreno pismo Predstavništva Sandžaka za Skandinaviju bošnjačkim predstavnicima u Skupštini opštine Prijepolje članovima SDA i SDP.

Na prijedlog srpskih stranaka nedavno je prijepoljska skupština donijela odluku o obilježavanju godišnjice navodnog oslobađanja Prijepolja od Osmanske Imperije. Za tu odluku glasali ste i vi kao bošnjački predstavnici. Vaš postupak vrijeđa nacionalno dostojanstvo, vrijeđa i ponižava nacionalni i svaki drugi bošnjački identitet.

Uvrijeda i poniženje ogledaju se u tome što navodno „oslobođenje“ Sandžaka 1912. god. u stvarnosti predstavlja srpsko-crnogorsku okupaciju Sandžaka. Rezultat tog „oslobađanja“ vidi se u tome što su danas u Prijepolju kao i u cijelom Sandžaku školski programi stopostotno srpski iako u Prijepolju i Sandžaku Bošnjaci čine polovinu autohtonog, starosjedilačkog stanovništva? Rezultat tog „oslobođenja“ je i to da danas ni jedna škola u Prijepoljskoj opštini ne nosi ime nekog od Bošnjaka jal Bošnjakinja?

Rezultat tog „oslobođenja“ je i to što je direktor prijepoljskog doma kulture uvijek Srbin i to odkad postoji taj dom kulture a to je više od trideset godina. Isto toliko dugo direktor komunalnog preduzeća u Prijepolju je Bošnjak? Zašto li je to tako? Rezultat tog „oslobođenja“ je i to da Bošnjaci u Prijepolju danas čak ni u svojoj kući, u svojoj familiji, a kamo li na radnom mjestu, na ulici… ne zbore svojim maternjim, bosanskim jezikom? Puno je toga što je Bošnjacima donijelo to, ko bajagi, „oslobođenje“ 1912. god.

Da li ste se vi, bošnjački predstavici u opštinskoj skupštini, bar jednog trenutka upitali šta su Bošnjaci doživjeli pri tom, navodnom „oslobođenju“ Sandžaka 1912. god.? Da li vama išta znače historijske činjenice da je tada u Plavu pokršteno 12.000 Bošnjaka i da je, samo u jednom danu, javno strijeljano 76 onih koji su odbili da se pokrste? Da li vama išta znači činjenica da su tada svi Bošnjaci sa prostora između Nove Varoši i Prijepolja (Drenova, Međugorje, Kosatica…) protjerani, djelom pobijeni, njihova mezarja razorana, imovima oteta…

Da li vama išta znači to što sve historijske činjenice potvrđuje da je 1912. god. izvršena klasična okupacija Sandžaka? Zbog toga zahtjevamo da vi, kao bošnjački predstavnici, budete incijatori održavanja manifestacije „STO GODINA OKUPACIJE SANDŽAKA“ koju ne treba organizirati opštinska vlast već je može organizirati „Udruženje bošnjačkih domaćina“.

Ističemo da naši sugrađani Srbi i u Prijepolju i u Sandžaku mogu slaviti, obilježavati… šta god hoće i kad god hoće. To je njihovo pravo koje im niko ne može osporiti. Međutim, zahtjevamo od bošnjačkih predstavnika u opštinskoj skupštini da svojim glasovima ne podražavaju odluke koje vrijeđaju bošnjačko nacionalno dostojanstvo, odnosno koje ponižavaju bošnjački nacionalni i svaki drugi identitet?

Takve odluke imaju jedan jedini cilj a to je srbizacija, posrbljavanje Bošnjaka. Srbizacija, srbljenje, posrbljavanje…, kojem su Bošnjaci u Sandžaku danas najbrutalnije izloženi, trajna je, nepromijenljiva konstanta u srpskom postojanju na Balkanu, u srpskoj svijesti, u… Ističe to i VladimirĆorović udijeluIstorija srpskognaroda:

…Prva srpska država obrazovala se u Raškoj

i odatle je počela srbizacija susednih oblasti…

(Vladimir Ćorović, Istorija srpskog naroda,Glas srpski, Banja Luka, Beograd 1997. Prva knjiga, str. 67)

Ptvrđuje to i ova kopija iz Rječnika srpskog jezika koji je Vuk Karadžić objavio u Beču 1818. god. (str. 613, 786-787) gdje se, prevođenjem na njemački jezik, objašnjava šta znače riječi srpskog jezika: posrbljavanje, posrbljavati, Srbiti, Srbiti se, Srbljak, Srbljanin, Srbljenje

Upravni odbor Predstavništva Sandžaka za Skandinaviju,
Predsjednik Ferko Šantić

(Bošnjaci.net)


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

6 KOMENTARI

  1. čitam i po hiljaditi put se pitam u šta sam proveo i zašto sam to činio sve od 1990 da spsavam bošnjački kulturni identitet koji se odgovorno kažem ne može spasiti jer prijepoljski Muslimani ne mogu reći Bošnjaci su pojedinci koji su bili u vlasti ili se nešto pitali svjesno gurali svoju tradiciju običaje u hendek u provaliju…Pokušali smo 91 s “Preporodom”,,, pokušavao sam individualno, bio osuđivan od tih uslovnih bošnjaka koji su se nešto pendučili…pokušali smo kroz IKRE, pa su ga vjernici busači u prsa uz pomoć nekih ahmedija ugušili, pokušavao sam kroz Internacionalni univerzitet iz NP ali nedadoše prijepoljske hodže da se narodno kulturno blago širi preko budućih naraštaja već uzeše da oni budu i kulturni predstavnici svoga roda i naroda…Mnogo toga smo učinili sdami sebi ali naravno uz pametnu režiju odgovornih političkih struktura preko naših murtata i munafika..Mnogo bih toga imo reći ali evo da dodam i još jednu “nesmotrenu” izjavu Filaretovu…”zašto nema ulica Nemanjina, Svetog Save…I niko ne reče do profesora Šantića da imaju Dva spomenika SV.Save, da se i škola tako zove…Nisam protiv nek se nazove ali treba biti realan pa i moji poznanici Srbi šute jer bi i oni voljeli da se nazove umjesto Sandžačke, SVETOSAVSKA ili Nemanjina. Pa nek neko predloži kao što je predloženo za proslavu ovi veselnici što im se obrati Ferko će podržati i sve je to u duhu tolerancije i bratsva i jedinstva iz koga proizilazi samo lični interes. Ova Srbija toliko ima raznih manifestacija i proslava da se veselom narodu više smučilo od tog radovanja tj budućeg gladovanja i jadovanja. Samo znam da je asimilacija učinila svoje da su moji sunarodnici sageli glavu a i kad su stavili tablu onda se zemla zatrese…a kad se četnička kama stavlja onda je to proslava..Budimo realni, kažimo istinu, otvorite ljudi dušu pa bili pravoslavci Srbi Muslimani Bošnjaci ili neki … Zašto se svi stidimo istine, istorije…ZPa stavljali su tablu sa imenom zločinca Ratka Mladića, pa niko od mojih Prijepoljaca Srba koji su još za “bratsvo” ne reče niti napisa riječ a kad Muftija nešto kaže ili tabla.onda …Svako dobro

    0

    0
  2. Novi odgovor Harisu Bjelaku

    Harise, iz tvojeg pisanja ja „vidim“ da si ti u cijelosti svijestan totalne poniženosti, obespravljenosti, potlačenosti, zgaženosti… Bošnjaka i u Prijepolju i u cijelom Sandžaku.
    I pored toga ti smatraš da svaki govor, pisanje… o tome i traženje da se to zaustavi, prekine… ti smatraš strašnim, po Srbe uvrijedljivim… Ti nam poručuješ: šutite pa neka je kako je, šutite pa nek nas i srbiziraju i posrbljavaju i magarče i prave budalama i neka se ismijavaju sa nama i neka nas nazivaju „skuvanim Turcima“ i neka…
    Harise, jasno je da ti tako misliš a, na žalost, tako misli i ogroman broj Bošnjaka u Sandžaku. Eeeeee, to je ono što srbijanski režim želi kad su u pitanju Bošnjaci u Sandžaku.
    Harise, nejmamo mi problema sa našim komšijama Srbima. Mi Bošnjaci imamo problem sa srbijanskim režimom. Taj problem traje od 1912. god. Jer okupacijom Sandžaka 1912. god. tadašnji srpski režim je javno objavio da će nastojati da srbizira Bošnjake. Otac Vladimira Dedijera, Jefto, napisao je rad o tome u kojem doslovice piše: „Sve će mo ih srizirati ali ne puškom već školom i knjigom“ Od toga se, svih ovih stotinu godina, nikad nije odstupilo. Treba li na to šutjeti?

    Što se tiče srpskog spomenika na Mejdanu. On je zaista provokacija za Bošnjake. Podignut je u vrijeme srbijanskog totalitarnog režimskog vladanja i tada Bošnjaci nisu smjeli „pisnuti“. To strahovladanje je prestalo tek 90-tih godina prošlog stoljeća. Taj spomeni je provokacija za Bošnjake zbog toga što je on simbol početka totalnog stradanja Bošnjaka u Sandžaku. Mislim na Bošnjake koji nisu prihvatili srbizaciju i posrbljavanje. Uz to, svi trgovi, sve javne površine u Prijepolju zauzete su nekim od srpskih spomenika. Paaaa, žive li i Bošnjaci u Prijepolju? Ima li koji trg, koje mijesto i za neko bošnjačko obilježje. Zbog toga taj spomenik u Vakufu trebaju sami Srbi da uklone i dozvole Bošnjacima da tu postave svoje obilježje, na primjer, da se iz Šarampova premjesti žalosni bošnjački spomenik, spomenik Bošnjacima koje su Srbi tako zvijerski pobili u Štrpcima i to samo zbog toga što su imali Bošnjačko ime jal prezime. I taj spomenik u Šarampovu je, u stvari, srpski spomenik, spomenik srpskoj bezdušnosti, sprpskom nečovještvu, srpskoj neljudskosti, srpskoj manijakalnoj zločinačkoj svijesti.
    Sad u prijepolju imamo situaciju da na dva kraja Prijepolja, na ulazu i izlazu, imamo po jedan spski spomenik. Onaj u vakufu i onaj u Šarampovu. Onaj spomenik u Vakufu simbolizira dolazak Srba koji su, ko sankim, 1912. god.„oslobađali“ Prijepolje od Turaka.
    Onaj spomenik u Šarampovu simbolizira dolazak Srba koji su ponovo „oslobađali“ i Sandžak i Prijepolje od „Turaka“, kako Srbi i dan danas zovu Bošnjake. Znači, već cip cijeli vijek oni se oslobađaju od Turaka, tj. od nas Bošnjaka a mi i dan danas duramo kako duramo. Najgore je to što nas Srbi ubjeđuju kako oni to nas oslobađaju, tj. oslobađaju nas od nas, Turke od Turaka. Pri tome, iako nas zovu Turcima cijeli vijek nas uče da mrzimo Turke.
    Harise, hoću da ti napišem i to da ja već godinama tražim da Bošnjaci i u Prijepolju i cijelom Sandžaku organiziraju javne tribine na kojima bi se argumentirano i bez halabuke govorilo o današnjoj totalnoj potlačenosti Bošnjaka u Sandžaku. Rado bih bio učesnik svake takve tribine. Na tim tribinama moraju obavezno učestvovati predstavnici srbijanske vlasti. To je jedini način da se naš bošnjački avaz valjano čuje. To je jedini način da se kod Bošnjaka razbije strah koji im je usađen nakon ovih stotinu godina srpskog „oslobađanja“. Zbog toga bi i tebe zamolio da se i ti pokušaš osloboditi tog straha da bez prostačkih uvrijeda, argumentirano i sa Srbima i sa bilo kim drugim govoriš o obespravljenosti našeg bošnjačkog naroda u Sandžaku.
    Ovi što ti, kad vide kako je tebe strah da o pomenutom bošnjačkom belaju govoriš, kažu „bravo Harise, ljubim te… ti si pravi… upravo ti šalju poruku u smislu: tooooo, nama takvi Bošnjaci trebaju, takvi „skuvani“, plašljivi što od njih, k'o od plastelina svaki dan možeš napraviti nešto drugo „jal’ konja, jal’ magarca“ kako to u svojoj monodrami kaže glumac E. Hadžihafizbegović.
    Harise, prsti me zabolješe, od „gruhanja“ po ovoj tasturi. Silan vakat evo trošim na to ali moram ti napisati još nešta, nešta što je moja privatna stvar a što evo prvi put ovako javno pišem. Ja sam kao strastveni planinar, speleolog, alpinista… plaho volio planine. Povratkom sa studija i dolaskom u Prijepolje poželiosam da imam vikendicu na planini pa sam je zbog toga pravio u Kamenoj Gori. Nije me ni jednog trenutka zanimalo to što je Kamena Gora srpsko selo. Pored moje vikendice bilo je još nekeloli bošnjačkih vikendice i preko 70 prodatih miljćeva, pljaceva za vikendice koji su bili, 90% bošnjački miljćevi. Niko od nas Bošnjaka nije mario za to što je Kamena Gora spsko selo.
    Međutim, u jednoj prilici jedan od mojih bošnjačkih komšija u mojoj zaluškoj mahali, stariji insan koji je danas rahmetlija, upitao me je, dosta tihim avazaom iako smo bili sami, da li ja. kao planinar, speleolog… znam šta se nalazi nekih 500 metara dalje od moje vikendice. Odgovorio sam da znam, da je tamo jedna kraška jama koju ću ispitati, na čije dno ću se spuštiti…
    -Jes, jes…, odgovio je on i nastavio… ali hoću da ti kažem da su u tu jamu bačena sedmorica Bošnjaka koje su četnici 1943. zaklali. Sve su to moji rođaci a dvojica su mi od amidže… Svi su bili mladi, pokupljeni iz svojih kuća i zaklani samo zbog toga što su bili muslimani, samo zbog toga što su bili Bošnjaci…
    Ni riječi nisam progovorio ali u tu jamu nikad nisam otiš'o jer sam imao loše iskustvo u vezi sa takvim objektima. Međutim, i dalje sam u sebi razmišljao u stilu: paaaa, to je bilo tamo nekad, u neke davne vakte, u nekakvom II sv. ratu, ja sam evo rođen među Srbima, odrastao sa Srbima, prijatejovao, kumovo… sa Srbima pa mi ništa ne fali.
    No, kad 1998/99. fog. tadašnji srpski vožd u liku S. Miloševića „puhnu u srpsku pištaljku“
    planu moja vikendica u Kamenoj Gori. Oganj pojede i vikendicu mojeg bošnjačkog komšije a njegovu vikendicu nije mogao zaštiti ni njegov „mješoviti brak“, ni njegova potpuna predanost i odanost Srbima i srbijanskom režimu. I policija i svi ostali iz srbijanske vlasti su tada reagirali zaista brzo nastojeći da nađu počinioca. Nikad nađen nije iako se, onako privatno, govorilo o tome da postoje izvjesni dokazi ko je to uradio.
    Uglavnom, opusješe i svi oni silni bošnjački vikend miljćevi, pljacevi u Kamenoj Gori.
    Kao i tada i dan danas kažem da sikterisanje Bošnjaka iz Kamene Gore nisu uradili Srbi kao narod. Uradila je to jedna-dvije osobe. Međutim, znakovita je bila šutnja Srba koja je sve ovo pratila. Očekivao sam da mi neko od njih, posebno neko od mještana, kaže: profesore, ima da praviš vikendicu ponovo, ima da ti je mi napravimo ako treba… Ta njihova zlokobna šutnja je meni mnogo govorila.
    Nedugo iza toga došlo je do toga da moje dijete, kao i svu ostalu bošnjačku djecu, u prijepoljskoj Muzičkoj školi Slobodan Gojković i Milenko Bajić prisiljavaju da na časovima hora pjevaju nekakvu „svetosavsku himnu“. Tada sam, kao i svako drugi normalan što bi uradio, stao pred ogledalo i sam sebe upitao: Ferko, ako te Srbi neće ovakvog kakav si, ako im nevaljaš ovakav kakav si, ako ne prihvataju tvoje dijete ovakvo kakvo je, šta onda očekuje i tebe i tvoje dijete? Hoćeš li i dalje ostati slijep kod očiju, gluh kod ušiju, nijem kod grla, glasa, usta…? Neću, dadoh jemin sam sebi.
    Tada sam shvatio ko je, kako, na koji način i mene i mojeg baba i sve Bošnjake i Bošnjakinje u Sandžaku učinio „borcima za prijateljstvo, komšiluk, kumovanje… sa Srbima i sve to po svaku cijenu, odnosno sve to bez obzira na to što se na to, od strane Srba, uzvraćalo bošnjačkim kosturima u kraškim jamama, ognjem u kojem su nestajale bošnjačke vikendice i kuće sa čeljadima u njima…
    Od tad nastojim svakome i Bošnjacima i Srbima i Šveđanima i… argumentirano, najintelektualnije moguće predočiti stanje u kojem se Bošnjaci u Sandžaku danas nalaze. Posebno mi je cilj da predočim šta je to što će tek zadesiti Bošnjake u Sandžaku ako i dalje budu širili svoju „jednosmjernu“ ljubav prema Srbima. Radim to da bih na ovaj način vratio bar zehricu duga svojem narodu Bošnjačkom kojem sam i dan danas toliko dužan. Radim to jer mi je Allah Dragi omogućio da, kroz svoje studije, čitanje, kroz literaturu, dokumente… saznam toliko toga što se odnosi na nas Bošnjake pa mi je farz, stroga obaveza, da to prenesem, da otome govorim, pišem…

    Harise, dužan sam ti odgovoriti na na ovo što me pitaš:
    „Ferko, zaboravio si… da kazes one godine kad si lezao ispred doma kulure u Prijepolju i strajkovao gladju zbog vec bezbroj puta navedenih razloga,da su te aktivisti SDA APSOLUTNO PODRZALI!“
    Harise, nisam niti to mogu zaboraviti jer sam i ja, kao i 99% sandžačkih Bošnjaka tada bio SDA a to ime je tada značilo: BOŠNJAČKI NACIONALNI POKRET i u Sandžaku i u Bosni i svugdje tamo gdje žive Bošnjaci. Taj tadašnji bošnjački nacionalni poket obuhvatao je sve bošnjačko: politiku, kulturu, vjeru… Ja tada nisam bio na papiru član SDA ali sam bio u duši, u srcu, to sam pokazivao svojim dijelima. Srpska propaganda je tada već bila u veliko proglasila SDA antisrpskom, haman terorističkom organizacijom pa sam ja, kao neko ko tada formalno, na papiru, nije pripada toj organizaciji imao posebnu „snagu“. Međutim, već 1993. god. naš SDA, naš BOŠNJAČKI NACIONALNI POKRET je sramno, bezočno, tako neljudski, tako murtatski izdan, prodan od strane Sulejmana Ugljanina i te šakice njegovih poltrona. Ta izdaja, na žalost, nikad nije zaustavljena, prekinuta, već, do dana današnjeg, bivala sve veća i veća. Meni je, kao i masi drugih Bošnjaka tada postalo jasno da se mora formirati neki novi BOŠNJAČKI NACIONALNI POKRET u Sandžaku. Taj pokret je i nastao i danas nosi naziv BDZ. Ja ni tamo nisam formalno, na papiru, član ali sam i srcem i dišom i svojim djelom biti uz njih dok oni nastoje spasiti narod bošnjački u Sandžaku od totalne srbizacije i nestanka.

    Ti pišeš da „politicka opcija koju vi (BDZ) zastupata,je dobila ocjenu na upravo zavrsenim izborima!Bosnjaci imaju svoje predstavnike ,kakvi da su narod ih je izabrao“

    Harise, ako su rezultati nedavnih izbora u Sandžaku tačni onda pokazuju jednu strahotnu stvar a to je: Narod bošnjački u Sandžaku je prihvatio svoju sopstvenu srbizaciju i svoj sopstveni nestanak, odnosno svoje pretapanje u nešto što ni imena nema.
    Ovdje ću, malehnim „izletom“ u bošnjačku historiju, napraviti malu digresiju. Naime, srpski vladar Mihajilo je 1862. godine izdao pismenu naredbu da se iz tadašnje Srbije prognaju i na bilo koji drugi način sklone svi muslimani. Ostavljena je mogućnost da oni muslimani koji neće da se odreknu svojeg imetka i neće da odu iz Srbije mogu tu ostati samo pod uslovom da se „pišu kao Cigani“. Jedan dio tih muslimana je, na žalost to i prihvatio. Ostali su a njihove srpske „komšije“ su tada počeli da ih nazivaju Bijelim Ciganima. Time su oni govorili: ovo nisu oni crni, pravi Cigani nego ove naše bijele, dojučerašnje „komšije“ koje, zarad imetka pristaju da budu i Cigani. Te hudnike Srbi su nastavili pljačkati i progoniti pa su oni, nakon nekkoliko godina, masovno počeli bježati u Bosnu. Najbliži bosanski gradovi tada su im bili Novi Pazar, Sjenica, Prijepolje… U tim mjestima oni su se naseljavali u posebnim, pferifernim mahalama a narod i je i ovdje nazivao „Bijelim Ciganima“ iako oni nisu nikakvi Cigani.
    Harise, ponovit ću: Ako su rezultati nedavnih izbora u Sandžaku tačni onda je to znak da su sandžački Bošnjaci izabrali put da svi masovno postanu Bijeli Cigani. Ali je teško reći gdje će, u koje gradove oni moći umaći kad neki od srpskih voždova slijedeći put u pištaljku srpsku puhne.

    Ti mi Harise poručuješ i ovo:
    „Vi se ostavite corava posla i izazivanja tenzija izmedju Bosnjaka i Srba.Ne znam da li ste svesni da svaka vasa napisana i izgovorena rijec moze napraviti zlo nalik onom ui Srebrenici“

    Uhhhhh, ovo je ono, ovo je onaj strah bošnjački o kojem sam ti gore pisao.
    Paaaaa, Harise moj dragi, i u Srebrenici i u čitavoj Bosni i Hercegovini je od 1992. do 1995. god. napravljen četnički, srpski genocid nad Bošnjacima i to najvećim djelom nad onima što nikad ničim nisu „izazivali tenzije između Bošnjaka i Srba“ kako ti to pišeš. Uhhhhh, ne dirajme ovdje. Koje „tenzije“ je izazivalo ono bošnjačko, tek rođeno, 15 dekika staro, dijete koje je u Potočarima, pred holandskim vojnikom srpski četnik zgazio u krilu majke i utrobu njegou prosuo na majčino krilo. Uhhhhh!
    Paaaa koje „tenzije“ su izazivali sandžački Bošnjaci nedavno poklani u Sjeverinu u Štrpcima. Niko od njih nikad ništa nije pisao a vjerovatno ni govorio o svojoj bošnjačkoj potlačenosti. Uhhhh!

    Vidjeh da si Harise napisao i ovo:
    „Samo da znate Ferko,nas nisi pokrstili i posrbili kako vi kazete ni Draza,ni Kalajit,ni Djujiic,ni Vuk,ni Slobo a Allahami nece ni Tadic i Nikolic!Mi znamo dobro svoj cilj i put“
    Harise, ako je taj put onaj koji vodi da nam duhovna prijestonica bude u Beogradu odakle nama Bošnjacima nekoliko vjekova, organizirano, planirano dolazi svako zlo onda teško nama.
    Ako je taj put onaj koji vodi tome da danas u sred Prijepolja, u sred moje mahale zaluške, u sred familija moje braće i sestara Bošnjaci svojeg deda, svojeg đeda zovu dedom, baba tatom… onda teško nama.
    Ako je taj put onaj koji vodi u kancelariju bošnjačkog „prvaka, vođe…“ koji za šakicu para sjedi u minstarskoj kancelariji ispod koju krasi simbol četničke kokarde onda teško nama.
    Ako je taj put onaj na kojem se od sandžačkih bošnjaka traži da šute i čekaju svoje sopstveno pretvaranje u Bijele Cigane onda teško nama.
    Ako je taj put…
    Harise, ti si u pravu kad tvrdiš da nas „nisi pokrstili i posrbili kako vi kazete ni Draza,ni Kalajit,ni Djujiic,ni Vuk,ni Slobo a Allahami nece ni Tadic i Nikolic…“ Harise ali nas pokrštava današnja stopostotno srpska škola, novina, radijo, tv… u Sandžaku i naša bošnjačka šutnja kao odgovor na sve to.

    Harise, ja sam u životnoj dobi kad se polahko kreće prema bahčama ahiretskim, Allah znade ali, hasli, nas dvojica nikad nećemo imati prilike da u živo, brk u brk, muhabetimo a toliko toga bih ti imao kazati i o onome što druge ovdje pitaš, odnosno o Husejin-begu Gradašćeviću i o pokretu za autonomiju Bosne koji je on predvodio i o njegovom prolasku kroz Prijepolje i prijepoljskoj bitci tada vođenoj i o Hašim-begu (rodonačelniku svih današnjih Hašimbegovića u Prijepolju kojeg su, zbog pristajanja uz turskog sultana, javno objesili) i o Mujagi Prijepoljcu kao jednom od Gradaščevićevih komadanata i o…
    Zbog toga Harise, Allaha Dragog molim da i tebi, kao i svim Bošnjacima i Bošnjakinjama, dadne moć sa kojom će te spoznati ono što trebate spoznati a što se odnosi na nas Bošnjake kao naorod.

    0

    0
  3. Odgovor Kasimu Hajdareviću,

    Kale me pita da li sam ja ” pisao o posrbljavanju, srbizaciji srbiziranju za vreme mojeg djelovanja na ovim prostorima…” ili ja to radim samo nakon toga kad sam prisilno morao napuštiti Sandžak.

    Kale, ne da sam pisao nego sam i javno protestirao protiv srbizacije, posrbljavanja Bošnjaka. Napisat ću ti nešto što prvi put ovako javno pišem. Naime, 13. juna 1991. god. ispred prijepojskog doma kulture stupio sam u štrajk glađu zbog toga što su u prijepoljskoj Muzičkoj školi, Slobodan Gojković i moj kolega Bajić primoravali bošnjačku djecu da na časovima hora pjevaju nekakvu ”svetosavsku himnu” i druge crkvene pjesme. Kad su to bošnjačka djeca odbila svima je bila upisana jedinica. Kad nije pomoglo obraćanje svim mogućim institucijama ja sam onda stupio u pomenuti štrajk glađu. Taj štrajk podržalo je svojim potpisima preko 5.000 osoba a posebnim pismom to su podržali i roditelji bošnjačke djece u Muzičkoj školi. Nakon tri dana štrajka zahtjevi nas bošnjačkih roditelja su usvojeni.
    Ovo je bio prvi i, na žalost, do sada jedini javni protest protiv srbizacije Bošnjaka u Sandžaku.
    Kad sam početkom 90-tih, u prijepoljskom listu ”Polimlje”, objavio članak o maternjem, bosanskom jeziku kojim govore i Bošnjaci u Sandžaku, nastala je prava hampa među ”čuvarima srpstva”. Moj kolega Ljubomir Šuljagić se uključio u tu polemiku pa smo u lokalnom listu razmijenili nekoliko polemičkih tekstova.

    Zamijera mi se i to da je meni ”lahko sa distance započeti rat i sejiriti iz udobne fotelje”.

    Ovo je nešto što mi se više puta spočitava. To potežu oni koji nejmaju nekakav drugi argument. Volio bih da mi se predoči šta je to što nije istina, što nije tačno u mojem pisanju, djelovanju… Paaaa zar je pisanje, govor… o našoj bošnjačkoj opštoj diskriminaciji, odnosno srbizaciji započinjanje rata? Je li moguće da je toliko strah od srbijanske vlasti među Bošnjacima d ase čak i pisanje ili govor o potrebi zaštite bošnjačkog nacionalnog, vjerskog, kulturnog… identiteta smatra početkom rata? Treba li onda šutjeti i prihvatiti sopstvenu srbizaciju?
    Ovom prilikom pisao sam o postupku bošnjačkih odbornika iz redova SDA i SDP. Paaaa i sam sam pripadao bošnjačkom nacionalnom pokretu koji je do 1993. god. nosio ime SDA. Onda kad je taj pokret najočitije izdan i sramotno prodan od strane Sulejmana Ugljanina i grupe njegovih poltrona, bilo je jasno da protiv takvog, našeg bošnjačkog, murtatluka treba ustati i javno ga raskrinkati. Znači, moj cilj i cilj svakog normalnog Bošnjaka i Bošnjakinje je da Bošnjaci u Prijepolju i cijelom Sandžaku budu i ostanu Bošnjaci na ”Srbi muslimani, Srbi islamske veroispovesti” i sl.

    0

    0
    • Postovani pofesore dobro se ja sjecam tog 13 juna,a mislim da se i ti dobro sjecas ko ti je tada pruziju svu mogucu podrsku, to su upravo bili oni ljudi koje ti dans nazivas murtatima,a dobro mi je poznato i vase djelovanje pre tog famoznog 13 juna,i mislim da sve ne pocinje od tog datuma.Mozda je podmetnuti pozar na tvojoj vikendici u K.Gori ti otvorijo oci,fala dragom Alahu kad covek svati sta se nama sprema.So se nekih cinjenica tice vi ste sasvim u pravu,slazem se da treba otvoreno pisati o svemu sto su nasi problemi,ali se neslazem stim sto sa te distance vise verujes Beoradskoj stampi,ili ti je mozda po necijem nalogu drago da blatis svoju bracu.Mozdati je poznat onaj ajet da nije Musliman onaj koji jezikom i rukom nasrne na brata.Sto se tice cinenica oko organizacije proslave okupacije Sanzdaka odgovorno ti tvrdim da su Bosnjacki predstavnici glasali samo za sanaciju pomenutog trga,da nema govora o podrsci proslave,to se odnosi samo na dio Bosnjackih predstavnika a to su predstavnici SDA,sto se tice drugih predstavnika mislima da vi profesore mozete da imate veci uticaj.Radi istene jedan predstavnik partije koju ti nazivas izdajnicima je se usprotitivio toj proslavi tvdeci da su u periodu navodnog oslobodjena desili strasni zlocini nad Bosnjacima. A sto se tvoje tvrdnje o navodnoj izdaji lidera bosnjaka mogu vam reci da je on vise ostvario pozitivni stvari nego sto su neki uspjeli da predloze.Uvazeni moj profesore privodim ovo pisanje kraju jer moram da idem u dzamiju da se porbljavam.Primite puno selama vi u ambasadi Sandzaka.

      0

      0
  4. Tražim da redakcija ovog web portala da odmah ukloni vulgarnost i uvrijedu koju je, naračun srpskog naroda, napisala osoba sa nickom ”Djero”

    Odgovor Nadi Cmiljanović Žunić

    Nada piše:
    „Profesore Santicu, preteraste…”
    Nado, bilo bi dobro da je napisano u čemu sam to pretjerao?
    Je li pretjerivanje to što javno, bez poltronstva prema bilo kome, više od dvadeset godina pišem i govorim o opštoj diskriminaciji Bošnjaka u Prijepolju i cijelom Sandžaku.
    Je li pretjerivanje to što javno pitam, prvo naše sugrađane Srbe, šta je to što u navodnom “grbu” Prijepolja prdstavlja Bošnjake? Jednu običnu sliku autora, koliko se sjećam Milana Minića, na kojoj je crkvena freska, neko je proglasio “grbom Prijepolja” i to se danas upotrijebljava na taj način. Čudno je samo da Bošnjaci u Prijepolju ne naprave svoj bošnjački grb Prijepolja ako već Srbi hoće da imaju svoj srpski grb Prijepolja.
    Je li pretjerivanje to što javno pitam, pišem i govorim o tome da je uvrijeda za Bošnjake u Prijepolju i Sandžaku da su školski programi stopostotno srpski. Može li neko od naši sugrađana Srba bar malo razmisliti o slijedećem: U nekoj školi programi, historija, književnost i sve ostalo budu stopostotno bošnjaki i onda Srbi kažu “u redu to je naša škola” i tamo upisuju svoju djecu? Tako nešto je, bezbeli, nemoguće. Zato je pravo čudo da Bošnjaci i u Prijepolju i cijelom Sandžaku srpske i crnogorske škole prihvataju kao svoje. Šta je to drugo nego najklasičniji primjer srbizacije, posrbljavanja, crnogorčenja… Bošnjaka.
    Je li pretjerivanje to što godinama javno govorim, pišem… o tome da je uvrijeda za Bošnjake u Prijepolju to što je, ko bajagi, zajednički dom kulture “zakićen” bistama crkvenih svetaca.
    Je li pretjerivanje to što godinama pišem, govorim, pitam… kako je moguće da se na prijepoljskim trgovima (Vakuf, opština, plato doma kulture…) nalaze srpski spomenici a da nigdje nema mjesta za neko bošnjačko obilježje. Paaaa, da li Bošnjaci u opšte danas i žive u Prijepolju?
    Prema tome, ja u opšte nisam „daleko od realnositi“ kao to Nada piše, već sam, na žalost, svjedok te za Bošnjake tužne, jadne, čemerne, kaharne… bošnjačke realnosti u cijelom Sandžaku pa i u Prijepolju. Moja fizička odvojenost od mojeg rodnog topraka ni po čemu ne utiče na to da budem slijep, gluh, nijem… na sve ono što moj bošnjački narod danas doživljava i kroz šta sve, po ko zna koji put po redu, prolazi.

    odgovor Harisu Bjelaku

    Harisi piše:
    „…Bosnjacki odbornici u Prijepolju iz reda SDA,SDP,su glasali za obnovu trgova i kulturno istorijskih spomenika u Prijepolju,nikako za proslavu i obelezavanje godisnjice od oslobodjenja od Turaka…“
    Harise, za Bošnjake sramotnu i ponižavajuću vijest dobio sam od beogradskih informativnih medija. Evo i kopije jednog od tih izvora.

    Tag: prijepolje – Ključ na reč | Novosti.rs http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/teme.112.html?... –
    Društvo srpskih domaćina priprema obeležavanje 100 godina oslobođenja od Turaka…

    Bar se iz ovoga jasno vidi za šta su glasali bošnjački predstavnici iz SDA i SDP u prijepoljskoj opštinskoj skupštini
    Prema tome, Harise ti bošnjački odbornici, od kojih ja mnoge i lično poznajem, morali su biti makar uzdržani i ostaviti Srbima da oni sami organiziraju svoje proslave. U stvari, ti bošnjački prestavnici su morali tražiti da se spomenik u Vakufu obavezno ukloni jer je on, za Bošnjake, simbol početka njihovg opšteg stradanja i u Prijepolju i u cijelom Sandžaku. Harise, zar nije smiješna tvrdnja da su ti bošnjački prestavnici glasali samo za, ko bajagi, obnovu srpskih spomenika a ne i za organiziranje, za Bošnjake“ uvrijedljive proslave. Paaaa, u koju svrhu se obnavljaju ti spmomenici? To se, upravo ističe u svim vijestima. Nisu ti bošnjački predstavnici toliko naivni, nepismeni, plitkopametni… pa da to ne znaju. Oni to dobro znaju ali njihov lični interes vodi tome da oni zanemaruju i bošnjački nacionalni interes, bošnjačko dostojanstvo, obraz…
    Očigledno je da se sa organizacijom ove uvrijedljve „proslave“ Bošnjacima želi pokazati kako su bošnjačka islamska duhovnost i bošnjačko pripadanje islamskom kulturnom krugu proizvod, navodne turske okupacije, kako to inače tvrdi srbijanska mitomanska historijografija. Zbog toga se i sa ovom uvrijedljivom „proslavom“ Bošnjacima, na perfidan način, poručuje da se odreknu ne samo navodnog turskog okupatora nego i svoje islamske duhovnosti i pripadanja islamskom kulturnom krugu, odnosno da prihvate svoju sopstvenu srbizaciju.Svojim pristankom da budu saučesnici ove, za Bošnjake, uvrijedljive „proslave“ odnosno davanjem svojeg glasa za donošenje pomenute sramotne opštinske odluke, bošnjački predstavici iz redova SDA i SDP svijesno su prihvatili i ovu poruku koju ova „proslava“ nosi. Sa time oni svoj sopstveni bošnjački narod pozivaju da prihvati srbizaciju i odricanje od svojeg bošnjačkog nacionalno, vjerskog, kulturnog i svakog drugog identiteta.Bošnjački predstavnici u prijepoljskoj skupštini svojim glasom za pomenutu sramotnu odluku, potvrđuju da, zarad sopstvenog, ličnog interesa oni prodaju i gaze bošnjačko nacionalno dostojanstvo, bošnjački obraz, obraz i dostojanstvo svojeg baba i majke, obraz i dostojanstvo svih naših bošnjačkih predaka. Zahtjevamo od njih da anuliraju i povuku svoje glasove koje su dali pomenutoj, za Bošnjake uvrijedljivoj odluci.
    Harise, Zločinac Vojislav Šešelj je, nekoliko dana prije nego što se, ko bajagi, „dobrovoljno“ predao haškom sudu, izjavio:… Što se tiče muslimana uskoro se od njihovog srbovanja neće moći proći kroz Rašku oblast…
    Bošnjački odbornici iz SDA i SDP u opštinskoj skupštini kao da su htjeli da svojim davanjem sopstvenog glasa pomenutoj sramotnoj, ponižavajućoj, uvrijedljivoj… odluci, upravo potvrde dušmanske riječi pomenutog zločinca.? Kao da su željeli da, putem svojeg galasanja z asramotnu odluku, postanu perjanice, predvodnici, jurišnici… tog muslimanskog srbovanja u Sandžaku?
    Harise, „ispričat“ ću ti i nešto što je do mene došlo prošle godine a čija istinitost se sad potvrđuje. Naime, prije godinu dana jedan od srpskih odbornika, koji i danas sjedi sa u odborničkim „klupama“, najavio je donošenje odluke o obilježavanju godišnjice, navodnog oslobađanja Prijepolja od Turaka. Kad je to saopštio jednom svojem sunarodniku bio je upitan kako će se donijeti jedna takva odluka jer će Bošnjački predstavnici biti protiv toga.
    – Lako će mo, odgovorio je on i nastavio, ovi naši Turci sad su dovoljno skuvani…
    Sa ovim ovi naši Turci su sad dovoljno skuvani jasno je rečeno da Srbi u Prijepolju smatraju da su Bošnjaci danas dovoljno posrbljeni, dovoljno skuvani pa će prihvatiti i pomenutu odluku.
    Zar nije čudno da Srbi baš ove godine orgniziraju, za Bošnjake uvrijedljivu i ponižavajuću, „proslavu oslobođenja Sandžaka od Turaka“?
    U ostalom, zašto nikad do sad, a bila je i 50-to i 60-to, i inih godišnjica, nisu ni pokušali da tako nešto naprave? Je li to zbog toga što su naš babo i majka, naš dedo i nana, naši bošnjački pretci i njihova nacionalna svijest bili najveća brana tome ili je to zbog toga što Srbi danas smatraju kako smo mi Bošnjaci u Prijepolju dovoljno skuvani, tj. posrbljeni? Jeste, oba pomenuta razloga su bitna a za nas Bošnjake u Sandžaku danas je posebno bitan ovaj drugi razlog a to je naše današnje kuvanje, tj posrbljavanje. Srbizacija i crnogorčenje Bošnjaka u Sandžaku danas je očigledna, neskrivena i od strane srbijanskog i crnogorskog režima planirana djelatnost koja se sprovodi putem škola, medija, ustanova, institucija.

    Na kraju, Harise ako mi Bošnjaci sami ne budemo štitili svoj nacionalni, vjerski, kulturni i svaki drugi identitet sigurno je da će onda, ne samo Srbi, nego i svi ostali nastojati da nas asimiliraju i pretvore u nešto što ni imena nejma.

    0

    0

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.