Kada je Džordž W. Buš bio ponudio kredit od 50 milijardi dolara Turskoj, i to u vrijeme kad je Turska bila pred bankrotom, samo da bi dozvolila prelijetanje ratnih aviona preko turske teritorije u invaziji na Irak, Erdoan je to dostojanstveno odbio rekavši kako će se “zadužiti kod naroda.” Takav stav se očekuje i od bošnjakih lidera, pa makar se radilo i o ponudi prijateljske Turske, od milijardu eura, ako se time prodaje i gram suvereniteta države.
Piše: Nedžad Latić
Ako je pobjeda SDA na lokalnim izborima bila “čista kao suza”, a nije, već je mutna i prljava poput kaljuže, opet bi se takvi rezultati izbora mogli Bošnjacima “obiti o glavu”. Zašto? Zato što su se Bošnjaci na izborima izjasnili, iliti izabrali, najlošiju od svih ponuđenih opcija. Koliko god SDP i SBB, nekim svojim ideološkim stavovima iritirali Bošnjake u periodu od prošlih izbora, to nikako nije morao biti razlog potpunog come backa pod okrilje ovakve SDA. Raskid koalicije SDP-a sa SDA-om, crveno-zelena koalicija, kako se tumači, Bošnjaci su doživjeli kao osvetnički čin narcisoidnog Zlatka Lagumdžije, te iz merhameta stali na stranu odbačenog Sulejmana Tihića. Tihić se još jednom pokazao kao izvanredan manipulator izazivanja sažaljenja te zaigrao na oprobani merhamet kod Bošnjaka. A, zapravo je, čim su proglašeni rezultati izbora, koji su bili povoljni po njega, pohrlio Lagumdžiji u zagrljaj.
SBB je platio ceh nekoliko tekstova objavljenih u Avazu koji su tematski tretirali ratne godine, odnosno ulogu Alije Izetbegovića u tim godinama, tako da su stavovi pojedinih analitičara koji su zastupali kritičko mišljenje prema politici Alije Izetbegovića fajturisani SBB-u, odnosno njenom lideru Fahrudinu Radončiću. Pa su neki urednički promašaji iz Avaza, a koji su u suprotnosti sa proklamovanim stavovima Radončića, bar prilikom osnutka SBB-a, došli na naplatu preko izbornih kutija. Ipak, ta vruća bošnjačka nacionalna pitanja, poput uloge “mudžahedina” u ratu u BiH, te nekih sumnjivih pregovora bošnjačkih ratnih lidera, pa i samog Alije Izetbegovića, kad tad će morati biti razriješena, i na te teme će se Bošnjaci morati sviknuti.
Keljmendi i Erdoan u istoj kampanji
Tako da razultati izbora sami po sebi ni nisu bili toliko iznenađenje. Zapravo, pravo iznenađenje bila je brojka izlaznosti birača. I to će biti pitanje koje će dugo biti analizirano. Tim prije što su mnogi parametri ukazivali na političku apatiju. Zapravo, ta apatija je bila samo prividna, i ona pokazuje vrlo duboku krizu medija. Mediji su pokazali apatiju, a ni sami lideri se baš nisu nadmetali, posebno ne u elektronskim medijima.
Stoga se dva momenta koja su se desila tokom kampanje mogu uzeti kao presudni za ishod i prevagu u kampanji, bar kad je u pitanju bošnjačka populacija. To su policijska operacija “Lutka” u kojoj je uhapšeno nekoliko lica koja se dovode u svezu sa, navodno, kriminalnom organizacijom koju je predovodio Naser Keljmendi. Iako u samoj operaciji Keljemendi nije uhapšen, mediji, koji su već nekoliko godina bukvalno u ratu sa Fahrudinom Radončićem, su to obilato konzumirali, na način da su i samog Radončića pokušali dovesti u svezu sa njim. U “antikampanji” SDA-ovi aktivisti su lijepili letke sa slikom Keljmendija na postere SBB-ovih kandidata sa porukom “I ja sam sa vama!”
Drugi moment koji se desio tokom kampanje i bitno se odrazio, odnosno utjecao na tok kampanje, odnosno ishod izbora, je posjeta turskog premijera Tajiba Redžepa Erdoana. On je posjetio BiH, zapravo svratio u Sarajevo, sa putovanja po bivšim sovjetskim republikama, Azerbejdžanu i Ukrajini. U njegovoj pratnji su bili ministri, mnogi stranački dužnosnici i supruga sa kćerkom, tako da je njegova posjeta Sarajevu bila vrlo simbolična. A domaćin je opet za dragog gosta upriličio dodjelu nagrade “Isa-bega Isakovića”, osnivača Sarajeva. Susreti sa građanima, studentima, vjerskim ličnostima, kao i sama ceremonija dočeka ispred Katedrale, trebala je odaslati sliku o obostranoj, haman vjekovnoj, ljubavi Bošnjaka i Turaka. Čak je sam Erdoan eksplicite pred kamerama rekao: ”Volim vas.”
Zašto bi Erdoanova posjeta bila tako važna u kontekstu analize o izborima u BiH? Zbog formalnih i suštinskih političkih razloga Erdoanova posjeta se može ocijeniti vrlo, vrlo značajnim političkim činom. Formalno, jer se desila na samom startu izborne kampanje, i osim protokolarnih susreta na državnom nivou, bila potpuno dizajnirana i intonirana izbornom kampanjom SDA. Sama činjenica da se susreo sa SDA-ovim (mladim) kandidatima za načelnike općina, te se slikao sa njima, bude dovoljan pokazatelj kome je “držao fige”. Drugo, Erdoanova posjeta Sarajevu je bila izuzetak. Niko drugi, i niko više nije posjetio Sarajevo u tom periodu. I ako se uzme u obzir da je to postalo pravilo političara Erdoanove AK Partije, da se skoro izravno miješaju u kampanje zemalja na Balkanu, posebno u BiH, onda je konačno došlo vrijeme i da se to primjeti, tim prije što liderski trio AK Partije, kako premijer Erdoan, tako i predsjednik Abdulah Gul, pa i ministar vanjskih poslova Ahmet Davutolu, izravno učestvuju u izbornim kampanjama tamo gdje Bošnjaci biraju. Kako je primjerice predsjednik Gul na prošlim izborima posjetio Sarajevo i iftario samo sa Harisom Silajdžićem, tadašnjim članom Predsjedništva BiH, ali i kandidatom i turskim favoritom za istu funkciju, tako je Davutolu posjećivao Beograd na proljetnim izborima u Srbiji i susretao se sa svojim favoritima Rasimom Ljajićem i Sulejmanom Ugljaninom.
Pa čak, lideri AK Partije se vrlo drsko i transparentno miješaju i sudjeluju i u izborima islamskih vjerskih zajednica. Susreti i slikanje Erdoana sa Travničkim muftijom Nusret ef. Avdibegovićem, mogao se protumačiti kao podrška jednom od kanidata za reisul-ulemu i to samo desetak dana prije izbora.
“Turski Nabuko”
Ipak, najbitniji, i najpresudniji moment posjete je susret sa Bakirom Izetbegovićem, odnosno Erdoanova posjeta mezaru rahmetli Alije Izetbegovića. To je poenta uzajamne potrebe AK partije i SDA, odnosno Erdoana i Izetbegovića. A to je i moment manipulacije vjerskim i nacionalnim osjećanjima Turaka koliko i Bošnjaka. Erdoan se vrlo hvalisavo nameće Bošnjacima kao staratelj, jer je takav amanet preuzeo od Alije Izetbegovića, i to na samrti. Istina je da je rahmetli Alija Izetbegović u bolnici primio Erdoana, koji je na njegov lični poziv sletio iz Ženeve, te ga usmeno zamolio da se kao premijer Turske zauzima za Bosnu u islamskom svijetu. Taj patetično-emotivni moment Erdoan se ne libi opetovati više pred turskom javnošću, nego pred bosanskom i stoga se eho tog opetovanja o “Alijinom amanetu” različito i tumači i doživljava u BiH. To za sada, ne sikira Erdoana, jer to godi ušima kako glasačima SDA, tako i glasačima AK Partije. Ali, iznad svega to godi Erdoanu , jer mu pospješuje ambiciju da u islamskom svijetu preuzme poziciju harizmatičnog Alije Izetbegovića. Tako da se može ocijeniti da je Erdoan svojom posjetom Sarajevu jednim udarcem ubio svih pet muha, koliko ima i prsta, odnosno koliko je zacrtao ciljeva. Na loklanom planu dao je podršku SDA-u; kod kuće je ideološki i emotivno “nahranio” svoje glasače, posebno Bošnjake; na međunarodnom planu zbog konflikta u Siriji i podjele islamskog svijeta, predstavio se nasljednikom “umjerenog islamističkog vođe Alije Izetbegovića” koji je, kao takav, imao jedinstvenu podršku islamskog svijeta; na geopolitičkom planu predstavio se kao regionalni igrač koji se uvažava i pita na Balkanu, što je veoma važna poruka Rusiji sa kojom su se, zbog rata u Siriji, veoma pogoršali odnosi itd.
Šta je, nakon svega toga, moglo ostati Bošnjacima, odnosno BiH? Haman ništa osim obećanja o milijardama dolara novih investicija. A, na osnovu čega građani BiH trebaju vjerovati u Erdoanova obećanja? Dosadašnji odnosi BiH i Turske na ekonomskom planu su više nego katastrofalni. Nekada davno, u vrijeme premijerke Tansu Čiler, bio je obećan jedan kredit Egzim banke u iznosu od 50 miliona dolara, koji nikad nije realiziran. Tek ove godine odobren je kredit od 100 miliona EUR-a dvjema bankama (BBI banka i Turkiš ziraat banka), poznat kao “kredit za koze” povratnicima u RS-u. Milijarde koje spominje Erdoan trebale bi biti realizirane kroz investiranje autoputa Koridora 5 C, i to, opet, preko istih banaka i firmi pod kontrolom dviju partija (AK Partije i SDA.) Glavni ekonomsko-politički punkt preko kojeg se odvijaju sve transakcije Turske i BiH je BBI banka, odnosno Sarajevo biznis forum (SBF). Isti ljudi, nekadašnji logističari Armije BiH, koji su djelovali preko Istanbula, i danas su na istim zadacima i imaju iste uloge. Od Hasana Čengića, Husejna Živalja, Bakira Izetbegovića i Harisa Silajdžića, do pulena Amera Bukvića i Edhema Foče, stoje iza realizacije Erdoanovih obećanja. Sam Erdoan u svemu tome vidi svoj interes. Nakon sukoba sa Šimonom Peresom u Davosu, Erdoan ima ambiciju od Sarajevo biznis foruma (SBF-a) napraviti novi Davos. To ni ne krije sam Bukvić u svojim samohvalisavim izjavama. Koliko je Bukvić važan igrač pokazuje svaka posjeta Davutolua Sarajevu kad se, obavezno pred Begovom džamijom, u društvu Bakira Izetbegovića sastaje i slika i sa Bukvićem.
Koliko je to stvarno novac turskih banaka, a koliko kusur ratnih donacija, pokazat će vrijeme, odnosno međunarodne istrage. Međutim, tragovi i sama mreža banaka, odnosno transakcija BBI banke, otkriva dva punkta u Dubaiju i Džedi, odakle prispjeva novac za investicije u BiH. Tako da je prozrena namjera i ambicija samog Erdoana da od SBF-a napravi “turski Nabuko”, kako bi parirao ruskom ekonomskom prodoru na Balkan.
Stoga će ostati i velika sumnja u kupovinu glasova, te finasiranje kampanje SDA-a preko ovog punkta. Vjeruje se da je najmanje 10 miliona KM podijeljeno glasačima SDA!
Nekom dajdža, a nekome očuh
Kroz nedavnu historiju, prije svega u vrijeme rata, odnosi Turske i BiH bili su isto tako prisni. Nema tog turskog lidera stranke, premijera, niti ministra da nije “punim plućima” podržavao BiH. Alija Izetbegović se susretao skoro sa svima. Neke je volio, neke nije, sa nekim se tajno viđao, poput rahmetli Turkeša sa kojim se susreo tajno u Americi, sa nekima je izbjegavao susrete, poput Nedžmatina Erbakana itd. Ali, odnosi Turske prema Bošnjacima su uvijek bili na štetu Bošnjaka. Turska se loše ponijela prema izbjeglicama iz BiH. Logor Krkaleri je jedan od najgorih prihvatnih centara u kojima su Bošnjaci imali najgori tretman i najgore uvjete. Čak su turski ministri manipulirali brojem izbjeglica pred UN-om, i krili podatke od Crvenog krsta.
Predsjednik Sulejman Demirel je direktni krivac za priznavanje imena Republika Srpska od strane Alije Izetbegovića. Kako je javno svjedočio Hajrudin Somun, tadašnji amabsador BiH u Turskoj, Demirel je pozvao Izetbegovića u zvaničnu posjetu, te ga je u kasnim noćnim satima primio u rezidenciju. Izetbegović nije znao da će se prijemu pridružiti i Ričard Holbruk. Razgovor kojem su prisustvovali još i Muhamed Šaćirbegović, trajao je do iz pola noći. Bolestan, umoran, iscrpljen i ucjenjen, kako tvrdi Somun, Izetbegović je pristao na ono što je tražio Holbruk. Demirela se Bošnjaci sjećaju i po prisnom prijateljstvu sa Franjom Tuđmanom i njegovom degutantnom ponašanju, sa velikim crnim šeširom, na Tuđmanovoj sahrani.
Malo Bošnjaka zna, jer ne čitaju tursku štampu, kako je Turska štampa reagirala na vijest o priznaju Sjevernog Kipra. Iako Iako je Izetbegović povukao svoj potpis, Turska štampa, sve dnevne novine, je osvanula sa naslovima “Bošnjaci izdajnici – Zar su tako brzo zaboravili?! itd”. Atmosfera je bila poput najvulgarnijih naslova sportskih novina uoči važnih međunarodnih utamkica. Jedva je Izetbegović direktnim pismom samom Demirelu “izgladio situaciju”.
U posljednje vrijeme, vrijeme vlasti AK Partije, te ofanzivne politike Ahmeta Dautoglua na Balkanu, Turska otvara univezitete, koledže, obdaništa u Sarajevu. Radi se o dva Univerziteta, uz već postojeće dvije katedre turkologije, tri koledža, osnovnu školu i dječiji vrtić. Na jednom iftaru u Sarajevu za stipendiranje studenata na ovim fakultetima bošnjaki biznismeni su “dali zekat” u iznosu od oko 1.200.000 KM: U Turskoj postoje dva počasna konzula(ta), u Izmiru i Konji, i desetak derneka, bošnjačkih udruženja građana. U posljednje vrijeme, ove godine, odobren je bosanski jezik kao pravo na izborni predmet, te se u nekoliko godina emitira program i na bosankom jeziku. I to je sve! Nigdje obdaništa, nestave na bosanskom jeziku, a kamo li kulturnog centra?! Takav je omjer kulturne suradnje sa zemljom gdje živi nekoliko puta više Bošnjaka nego u BiH.
Ako bi se analizirala povijest odnosa BiH i Turske, bar u proteklom stoljeću, turski političari bi trebali hodati pognute glave po bošnjačkoj zemlji, odnosno ispred njihovih domova. Koliko je Bošnjaka dalo svoje živote, takozvani đurumlije –dobrovoljci, od Krimskih ratova do Čanakkalea?! Ne zna im se ni broj, a kamo lid a im je odata počast! A, svi lideri bošnjački, nosioci narodnih pobuna i ustanak, poput muftija Đabića i Šemsikadića, bili su izdani ili ostvaljeni na cjedilu dok je njihov narod preživljavao golgote. Nikad Turska nije digla svoj glas zbog progona muslimana u Jugoslaviji u vrijeme komunističke diktature, kako je to učinio jedan Naser. U posljednje vijeme, kad Dautolu, poput “Don Kihota na balkanskim vjetrenjačama”, sudjeluje u izradi Dekleracije o Srebrenici, koju usvaja Srbijanska skupština bez kvalifikacije o genocidu, do izrade Sporazuma o pomirenju u Islamskoj zajednici u Sandžaku, prepoznaje se kome je “Turska dajdža, a kome očuh”.
Tako da nakon Erdoanove ere od “sedam debelih krava”, očito slijedi era “sedam mršavih krava”. Geopolitičko okruženje Turske vrlo, vrlo je teško i depresivno. Bošnajci bi trebali biti solidarni sa Turskom u tako teškim i odsutnim vremenima. Ali, Erdoan, odnosno politika njegove stranke bila je pogrešna, pa čak i ponižavajuća prema Bošnjacima. Kada je Džorđ W. Buš bio ponudio kredit od 50 milijardi dolara Turskoj, i to uvrijeme kad je Turska bila pred bankrotom, samo da bi dozvolila prelijetanje ratnih aviona preko turske teritorije u invaziji na Irak, Erdoan je to dostojanstveno dobio rekavši: kako će se “zadužiti kod naroda.” Takav stav se očekuje i od bošnjakih lidera, pa makar se radilo i o ponudi prijateljske Turske, od milijardu EUR-a, ako se time prodaje i gram suvereniteta države.
