Akademik Filipović: Zatvoren put ka pretvaranju RS u samostalnu državnu tvorevinu

31
18

Muhamed_Filipovic_SBKSarajevo – Najznačajniji bošnjački historičar i intelektualac akademik Muhamed Filipović utvrdio je da je proces suđenja najvažnijim akaterima Republike Srpske donio validne presude ratnim zločinima i zločinu genocida čime je dokazana teza da se tu radi o kriminalno i genocidno ostvarenoj političkoj ideji. 

Presuda, kako akademik Filipović ističe u tekstu “Zatvoren put ka pretvaranju RS u samostalnu državnu tvorevinu”, genocidnu tvorevinu RS totalno diskreditira i zatvara joj svaki put ka bilo kakvom njenom opravdanju i pretvaranju te tvorevine u samostalnu državnu tvorevinu.

U cjelosti prenosimo kolumnu:

Aktualne reakcije srpske javnosti i zvaničnih funkcionera Republike Srpske i Srbije, uključujući i premijera sadašnje njene vlade Aleksandra Vučića, u vezi s izricanjem presude Međunarodnog suda za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti na tlu bivše Jugoslavije Radovanu Karadžiću zbog zločina koje je zamislio, pretvorio u politiku SDS-a i dobrog dijela bosanskih Srba i proveo kao organiziranu agresivnu vojnu akciju, čiji je rezultat obećao pola godine ranije u govoru održanom u Skupštini Bosne i Hercegovine, postavljaju pred svakog od nas jedno veoma ozbiljno pitanje.

Iznuđena prava

To pitanje prevazilazi okolnosti samo suđenja i presude, svaku verziju pitanja o tome da li je sud bio pravedan, da li je radio dobro ili loše i šta mi mislimo o svemu tome.  Naš problem se sastoji u tome da se svako od nas mora upitati u kakvom se duhovnom, moralnom i psihološkom stanju nalaze ljudi koji su bili u stanju, protivno svakom rezonu prava i morala, ne samo da odluče da jedno izrazito političko pitanje, a to je pitanje o budućem statusu naše države, rješavaju silom primijenjenom u tolikoj mjeri da je dovela do genocida nad jednim narodom, pa čak da, nakon što su pokušali da silom riješe pitanje budućnosti naše zemlje kroz akciju za njeno uništenje, ipak uporno negiraju očigledan i svima u svijetu poznat zločin, a njegove izvršioce slave kao nacionalne junake čime pokazuju da još ne odustaju od ideje iz koje je nastala ova masa zločina.

Iako je proces suđenja počiniocima kriminalnih djela na našoj teritoriji bio dug i zamoran, a osobito težak i psihološki opterećujući za narod nad kojim su zločini u najvećoj mjeri počinjeni i kojem se i danas onemogućava svaki normalan život na polovini teritorije njegove države, taj je proces donio validne presude za ratne zločine, uključujući i zločin genocida, za sve najvažnije aktere Republike Srpske, čime je implicirana i dokazana teza da se tu radi o kriminalno i genocidno ostvarenoj političkoj ideji. To takvu tvorevinu totalno diskreditira i zatvara joj svaki put ka bilo kakvom njenom opravdanju i pretvaranju te tvorevine u samostalnu državnu tvorevinu.

Ipak se akteri tog cijelog zločinačkog poduhvata (kako se u sudskom žargonu naziva taj genocid) ustvari ne odriču ni počinjenog, a ni mogućeg novog takvog poduhvata i ne vidi se ni trag osjećanja kajanja i pokušaja izvinjenja zbog svega što je počinjeno, nego se demonstrira jedna apsolutno neprimjerena arogancija koja je došla do izraza u jasnom obliku u izjavi Aleksandra Vučića datoj u povodu ove presude o pravu Srbije da se miješa u unutrašnje stvari jedne neovisne države kad i kako to ona želi.

Takvi ljudi misle da je ono što je bilo iznuđeno tvrdnjom da viši cilj (obustavljanje rata) opravdava privremeno uspostavljanje jednog po svim mjerilima nepravednog sporazuma ima trajnu vrijednost i u tome se grdno varaju. Sve je na ovom svijetu privremeno, pa i Dejton i iznuđena prava.

Budućnost svih nas je svakako i jedino u ispravci nepravednih akata i odredbi bilo kojeg našeg akta i nalazi se u konačnom prelasku na normalne odnose i način govora. Zloupotrebljavanje privremenog stanja stvari nije dobro ni za koga i ako je ono prisutno, to samo pokazuje da su takvi u situaciji da nisu sposobni da normalno misle i postupaju i da je nasilje jedini način kojim oni znaju i mogu da djeluju.

Stoga oni nastoje da pogoršavanjem naših odnosa i stanja u zemlji, iznuđuju neke nove eventualne ustupke. Zaboravljaju da postoji granica strpljenja i da je ono pri kraju, tj. da sve što se zbilo u zadnjih četvrt stoljeća, stavlja teret odluke ispravljanja krive Drine na Srbe, tj. ili će oni smoći snage da pokažu da su, osim ubijanja i sile, sposobni da govore jezikom mira i saradnje, jednakosti i uvažavanja prava i interesa drugih, ili će morati da se suoče s drugačijom politikom svih onih koji su bili dio ove neviđene i sramne priče o BiH i Bošnjacima.  U vezi s tim reakcijama i nedostatkom i najmanje doze realizma javila mi se misao o tome kakva nam je budućnost ako jedan narod, jedna mladost, jedna politika, jedna duhovna situacija i cijeli jedan establišment nije sposoban da vidi nesreću i svoju, ali i  onog drugog, da stalno lamentira nad svojom, a ne dopire do svijesti da vidi ono što je prouzrokovao upravo taj isti establišment, to nacionalno srpstvo i apsurdna ideja o pravu Srba da prave svoju državu gdje god im se prohtije i uprkos svakom historijskom pravnom i moralnom načelu, ta politika koja se u stabilnim ritmovima javlja kao agresivna sila naspram gotovo svih naroda koji žive na zajedničkom nam prostoru.

Skenderova poema

 Gledajući šta ljudi rade, kako govore, kakav odnos imaju prema evidentnim zlodjelima počinjenim u njihovo ime, posmatrajući tu užasnu bezosjećajnost, mržnju koja je  progutala svaki smisao za pravo drugih, naš narod ne kaže uzalud da “sirće jede svoj sud”, a ovdje je mržnja, izgleda, pojela svaku pozitivnu sadržinu duhovnosti i moraliteta tih ljudi, tako da oni nisu uopće više u stanju da saosjećaju s patnjama drugih, pomislio sam šta je to s dojučerašnjim komšijama, šta je to s jednim cijelim narodom, šta je s njegovim duhovnicima, naučnicima, pjesnicima i političkim misliocima, zar je to jedna hronična bolest, a ne neka groznica izazvana izuzetim prilikama nesretnog vremena koje je potreslo cijelu Evropu i svijet i izazvala novi oblik svjetskog sukoba i seobe naroda.

Kakva nam je uopće budućnost ako pored sebe i nasuprot sebe imamo ljude koji se raduju našoj tragediji, a da za to nemaju nikakav stvarni vidljiv i konkretan razlog i opravdanje da se predaju tako izopačenom duhovnom i moralnom stanju, bilo da za to postoji neki politički, ekonomski, kulturni, duhovni ili egzistencijalni razlog.

Naime, mi, Bošnjaci, nismo Srbe ni u jednom od tih aspekata i načina njihovog prava na život dovodili u pitanje, nismo ih onemogućavali da budu ono što jesu, da vjeruju onako kako žele, nismo tražili da mijenjaju identitet, zemlju i duhovna dobra i uvijek smo s njima saosjećali kad su god bili izloženi nevoljama. U prošlom stoljeću smo mirno pretrpjeli sve nasrtaje na nas do kojih je dolazilo kako tokom stvaranja novih država koje su nastajale, a nismo se miješali ni onda kada su se te države u krvi rušile. Kad su Srbi doživjeli genocid od hrvatskih nacionalista, bili smo jedini narod koji se tome javno suprotstavio u svojim rezolucijama protesta protiv progona Srba, Jevreja i Cigana i njihovih prava.

Zar u situaciji kada je ono što su Srbi priredili nama u srebreničkom kraju, a to je masovno istrebljivanje svih fertilnih muškaraca u toku nekoliko dana, do čega je došlo i onda kada su to i ustaše i Nijemci proveli na Kozari, nismo mi, Bošnjaci, zajedno sa Srbima branili Kozaru i ginuli za spas njenog stanovništva. Zar nije Bošnjak Skender Kulenović, jedan od branilaca Kozare, ostavio najsnažniji simbol saosjećanja sa Srbima u poemi “Stojanka majka Knežopoljka” kao znak identifikacije s patnjama kozarskih majki. I ta poema nastala je još u jeku fašističke ofanzive na Kozaru.

 A gdje je neka “Munira ili Hatidža, majka Srebreničanka”, zar za četvrt stoljeća nije bilo u Srba nikoga da spjeva poemu u znak saosjećanja s tim majkama, zar današnji Srbi nemaju majke, zar su svi postali samo prazni simboli srpstva koje je postalo izopačeno, kad je u stanju da se raduje tuđoj nesreći i previđa da i drugi imaju jednaka prava i po Božijim i po ljudskim zakonima. Majka je najviši simbol ljudske ljubavi i sve majke ovog svijeta su jednake.

(Bosna PRESS/AVAZ)

Pogledajte vijest na izvornom sajtu:

Akademik Filipović: Zatvoren put ka pretvaranju RS u samostalnu državnu tvorevinu


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

31 KOMENTARI

  1. Kada nadpovovićna većina građana u srbiji budu shvatanja kao Nataša Kandić a ne kao akteri tog cijelog zločinačkog poduhvata tek tada ćemo shvatiti da se srbija promenila. Srbijajoš nije shvatila i ne primećuje da hitlerova nemačka koja je želela da silom pokori svijet nije uspela, a današnja nemačka na čelo sa kancelarkom Angelom Merkel je svojom dobrotom već osvojila cijeli svijet. Hoću reći iz dobrog se rađa dobrota a iz zlog se rađa zlo, to je uvideo cijeli normalni svijet. Stoga pošto smo na ovom primeru nemačke juče , i danas koristim priliku da bez ikakve loše namere i misli, da danas i u ovom vremenu osudim i samu pomisao bilo kakvog akta neprijateljstva muslimana uperenog prema Nemačkoj, ili bilo kojoj državi koja je identična sa ovakvom politikom koja je kao politika kancelarke Merkel.

    • Ta Nemacka je u NATO i bombarduje svojom dobrotom Siriju i ostale zemlje. Ta Nemacka nije isporucila ratne zlocince i II rata iz razloga bojazni od SSSR i globalnog zapadnog pomirenja. Te izbeglice koje su dosle u Nemacku moraju da rade za 450 E mesecno i imaju hranu i smestaj sto je prilicno jeftinije da se jedan Bugarin ili Rumun preseli da radi tamo. Klasicna robovska snaga. Srbija se naprotiv i ugledala na Nemacku sada ces tek videti kako dobri zapad staje na stranu Srbije.

      • Meho,slaba ti ta historija nesto.Nijemci su u roku od 1o mjeseci objesili glavne naciste kao sto su Karadzic i Mladic ,a sve druge u roku od 7 god. pohapsili i osudili ili na dozivotnu,ili na 10 godina.Na one koji su uspjeli da pobjegnu poslali su svoje agente koji su ih i poslije mnogo godina hapsili i dovodili pred sud.Samo se nemojte vi Srbi uporedjivati sa Nijemcima kumim vas Bogom,

  2. hrvati su izvrsili genocid nad srbima jevrejima i romima … a srbi i rnogorci vise genocida nad bosnjacima zalosno je da se crnogorci izvuku nekaznjeno oni su umesani u sve zlocine i cak i predhodne genocide nad bosnjacima

    • Ukinuti genocidnu RS svim sredstvima.E onda je to to.Ovako kako je sada ne valja ništa.RS je četnička a dokaza na pretek.Prve korake treba odlučno napraviti u BiH.Ne treba stalno kukati i čekati Božju milost.Pomozi si sam i Bog će ti pomoći. .

      • morgen morgen eh…kunem se,obecavam…sta god hoces,dosle su druge generacije,ne one naivne jugoslovenske ko nekad sto ih vatali na bratsvo i jedin…ne ne,a jos nema jna,ostala vam samo ta drska galama,okruzeni ste ljudima koji vas ne vole,albanci,hrvati,bosnjaci,madjari…eu…ovaj put se ne bi igrali rata u bih,to sigurno,opet mislite da nece gorjeti kuca a hocete paliti prvi sprat,nece moci ovaj put.balavci kao ti tako samo kmece ali ovo je poruka onim srbima koji imaju poslove,djecu,,,,pitaj njih jel bi i oni da skacu kao ti?!hehehe nisu vise 90’ ne zaboravi a i statisticki bijela vas kuga potrijebi,to bi vam zadnje bilo

  3. zahtevamo pod hitno ukidanje genocidaske tvorevine kao i da se srbija i srpski narod optuze za genocid …. cast izuzecima ali eto i oni sad moraju da trpe posledice svog naroda i svojih politicara

    • naravno prvo tuzba pa ratne reparacije i ukidanje genocidnog entiteta.naravno preko naroda i advokata a ne preko ridjeg munafika i slicnih

  4. 100%!
    Onima iz istocne Hercegovine ce pomoci NATO iz Crne Gore, a ovima iz bosanske Krajine Hrvatska koja ce po Mesicevom receptu ovladati brcanskim koridorom i predati ga voljenim Srbima!

  5. 3500 Bratunac?????? To je ok???? Mozemo celi dan da pisemo brojke, al na kraj ima li resenja, ima, kako Zapad naredi.
    Imas divno prezime, svaka ti ja svoje mjesto, ne sam bre ..???

    • 1. Prema podacima Odjeljenja za istraživanje rata, ratnih zločina i obradu dokumentacije od početka do kraja rata u BiH (1992-1995) godine na teritoriji opština Zvornik, Srebrenica, Bratunac, Vlasenica sa opštinom Milići, Kalesija sa opštinom Osmaci i Šekovići pogunulo je 2.385 Srba. Žrtve su selektovane prema mjestu stradanja, a ne prema trenutnom prebivalištu, mjestu boravka, rođenja ili mjestu ukopa.

      1.1. To je 882 osobe manje u odnosu na brojke koje su u svojim govorima spomenuli tadašnji Premijer i sadašnji Predsjednik Republike Srpske.

      2. Od ukupnog broja Srba (2.385) koji su stradali u ovih 6 opština (plus opštine Milići i Osmaci) 1.974 su vojnici, 387 civili, a 24 su svrstani u kategoriju „nepoznat status“.

      2.1. Ostaje nejasno odakle tadašnjem Premijeru i Predsjedniku Republike Srpske broj od 3.267 srpskih civilnih žrtava, kada je Odjeljenje za istraživanje rata, ratnih zločina i obradu dokumentacije pronašlo 387?

      SRĐAN PUHALO

      Ovo su zvanicni podaci gov.no srbofasisticko otrovano spc-sanuovskom propagandom! Dakle ne 3500 vec nesto vise od 2300 od kojih je 2000 srbofasistickih kooljaca!

    • punoglavac,ti zabolje i nisi nego za pustinju.povedi i svoju bratiju da ti prave drustvo.kladim se da bi pobili sve kengure i napravili republiku kengursku.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.