Da li će neko misliti da je hodžama mjesto u džamiji, na vjerskim obredima, i nikud dalje, više ne zanima stotine imama koji prevazilaze arhetip seoskog hodže i postaju angažirani intelektualci.
U srbijanskoj i bosanskoj javnosti vlada jedan zanimljiv konsenzus o „nespojivosti za prirodom sekularizma“ u pogledu kandidature muftije Zukorlića za predsjednika Srbije. Beogradske „Večernje novosti“, recimo, dijele mišljenje sa predsjednikom Sabora Islamske zajednice Safetom Softićem, koji kaže: „Zna se koje mjesto pripada ahmediji.“ Srbijanska javnost Zukorlića upoređuje sa „ajatolahom“, jer kao vjerski lider pledira za šefa države.
Na izbore kao građanin
Ipak, svi znamo da Zukorlić ne može postati predsjednik, tj. „ajatolah“ Srbije, pa je poređenje sa iranskim teokratskim modelom izlišno. Znamo i da je teza o sekularizmu, također, nategnuta, jer je kandidatura Zukorlića realizacija njegovog ustavnog prava – da bira i da bude biran – a ne plan za desekularizaciju i iranizaciju Srbije. Ključna stvar je da Zukorlić na izbore ide kao građanin Srbije, a ne kao muftija, jer to što je muftija ima propagandnu, pa i političku, a nikako formalno-pravnu težinu.
Ta kandidatura nije narušavanje ni Ustava Srbije, ni Ustava Islamske zajednice, kako se tvrdi, jer se radi o građanskom pravu, i uz to neovisnom od stranaka i ideologija. Muftija Zukorlić ostaje u Muftiluku, a na izbore ide građanin Zukorlić, kojega, doduše, poznajemo kao muftiju i lidera sandžačkih Bošnjaka. Ovako ta priča izgleda kad je operutana od senzacionalizma i kritizerstva, za kojim su poletjeli i u Beogradu i u Sarajevu.
Kao najpopularniji Bošnjak u Srbiji Muamer Zukorlić će mobilizirati bošnjačko biračko tijelo, namjesto da ono bude pasivno ili razasuto.
Ako je Zukorlićev cilj da za sandžačke Bošnjake izbori što više građanske jednakopravnosti, onda kandidatura ima punog smisla. Prvo, pokazat će da se osjeća građaninom Srbije, koji u punom kapacitetu koristi ustavna prava, jer svjedoči ambiciju da bude predsjednik države u kojoj je manjina. (Slučaj „Sejdić-Finci“ u BiH ima istu težinu.) Drugo, kao najpopularniji Bošnjak u Srbiji Muamer Zukorlić će mobilizirati bošnjačko biračko tijelo, namjesto da ono bude pasivno ili razasuto. Treće, glasove koje dobije moći će, eventualno, u drugom krugu usmjeravati ka onom kandidatu koji bi bio najpovoljniji za Bošnjake. A bez te kandidature, nema ni ove priče, jer Bošnjaci u Srbiji nemaju harizmatičnije ličnosti od Zukorlića.
Beograd bi se mogao naljutiti
Predsjednik Sabora Islamske zajednice Safet Softić upozorava da Zukorlić – „mora imati na umu kako neke stvari, kakva je kandidatura na izborima, mogu pogoršati stanje“, čime se očituje onaj pasivni i defetistički model bošnjačke politike u Sarajevu, koja je odgojena da se ponaša kao objekt, a ne kao subjekt svoje sudbine. U prevodu, mogao bi se Beograd naljutiti zbog te Zukorlićeve drskosti da kidiše na predsjedničku funkciju, pa Bošnjacima uskratiti još ljudskih prava. Prema tom modelu, bošnjačka politika u Sarajevu godinama ne reagira na obespravljenost Bošnjaka u povratničkim sredinama, pa nikakav napredak nije ostvarila.
Svi su poletjeli da osude Zukorlićevu namjeru da se kandidira, a zapravo su posvjedočili neznanje ili neslaganje sa ustavnim pravima i demokratskim slobodama.
Zukorlić, pak, svjedoči aktivni i kreativni odnos prema stvarnosti, tako što provocira deklaracije o ljudskim pravima i ukazuje na provaliju između fraza i stvarnosti. Jedan te isti Zukorlićev dribling izgradio je Bošnjacima u Sandžaku institucije koje nemaju ni Bošnjaci u Sarajevu. Evo, i sada, svi su poletjeli da osude Zukorlićevu namjeru da se kandidira, a zapravo su posvjedočili neznanje ili neslaganje sa ustavnim pravima i demokratskim slobodama.
Toliko puta je srbijanska javnost kritikovala Zukorlića što, navodno, ignorira Beograd, a priznaje Sarajevo, a kada taj isti Zukorlić iskaže ambiciju da bude prvi građanin Srbije, odjednom nešto ne valja. Na kraju će ta kandidatura biti prihvaćena u legalističkom kapacitetu, kao što je vremenom prihvaćena činjenica da službenici Islamske zajednice pišu kolumne, drže predavanja, bave se humanitarnim radom, i općenito, slobodno sudjeluju u društvenom i političkom (ali ne i u stranačkom) životu.
Imame u džamijski geto
Taj zaokret u otvaranju i dinamiziranju života Islamske zajednice najočitiji je na Sandžaku, a upravo iz osjećanja nepovjerenja u druge, zašta su najmanje krivi sami Bošnjaci. Da li će neko misliti da je hodžama mjesto u džamiji, na vjerskim obredima, i nikud dalje, više ne zanima stotine imama koji prevazilaze arhetip seoskog hodže i postaju angažirani intelektualci. Desetine ih je posljednjih godina magistriralo i doktoriralo na filozofskim, historijskim i političkim naukama, čime su aktivno prožeti kroz vjerski, naučni i politički život.
Odveć je nemoguće imame u Bošnjaka staviti u džamijski geto, jer je u posljednjih nekoliko godina uspostavljen uzor angažiranog, obrazovanog i neiskompleksiranog imama, čemu već teže generacije studenata islamskih nauka u Sarajevu, Zenici i drugdje. Muftija Zukorlić svakako je jedan od simbola te nove bošnjačke energije, koju je moguće diskreditirati, ali ne i negirati – bez obzira da li se s time slagali ili ne. Moguće je problematizirati navodni senzacionalizam u javnim istupima muftije Zukorlića, ali to opet ne može negirati ovo gibanje u Islamskoj zajednici, koja je postala rasadnik angažiranih intelektualaca, doduše, imama, ljudi koji stanuju u ustavima, kao i svi drugi.
Pokret Martina Luthera Kinga u Americi ’60-ih – također sveštenog lica – sazdan je od nenasilnih provokacija kojima se razotkrivala segregacijska suština američkog poretka.
Zukorlićev medijski gard ima opravdanje u odnosu na činjenicu da Bošnjaci u Sandžaku žive u nenormalnim okolnostima, nalik na one koje su trpjeli Albanci na Kosovu ’80-ih, što dozvoljava svaku vrstu nenasilne provokacije i ukazivanja na obespravljenost. Napose, pokret Martina Luthera Kinga u Americi ’60-ih – također sveštenog lica – sazdan je od nenasilnih provokacija kojima se razotkrivala segregacijska suština američkog poretka.
Druga je stvar što Beograd preko svoje medijske mreže negira te činjenice, pa traži krivca u onima koji se zalažu za jednakost svih građana. A muftija Zukorlić, za razliku od M. L. Kinga, ne poduzima nenasilne provokacije, ne organizira bošnjački marš na Beograd, već samo glasno i otvoreno govori o bošnjačkoj realnosti u Srbiji. A to je dovoljno da bude obilježen kao faktor remećenja reda i poretka, i primjer kakav hodža ne smije biti. Analogija sa crnačkom borbom za ravnopravnost u Americi ukazuje nam na iste dramaturske obrasce, gdje je kriv onaj koji traži jednakost, a ne onaj koji tu jednakost uskraćuje.
U protivnom, Zukorlićeva kandidatura bi bila shvaćena i hvaljena kao uvažavanje srbijanskog suvereniteta od strane Bošnjaka u Srbiji, koji i na taj način svjedoče svoje srbijansko državljanstvo. Neki dalekovidniji Srbi mogli bi svoj glas dati upravo Muameru Zukorliću, pri svijesti da tako jačaju suverenitet Srbije u Sandžaku, odnosno da sandžačke Bošnjake snažnije vežu za režim u Beogradu.
Fatmir Alispahić
Ja nebih ovakvog covjeka koji se bori za prava muslimana za prava bosnjaka,nazivo i pravio poredjenje sa kafirima sa onima koji kazu da je prece ubit muslimana suniju,nego amerikanca,sa onima koji cine allahu sirk,koji pljuju po ashabima ebu bekru i ostalima radiallahu anhum,znate li vi uopste sta je to ajatolah,to je najvece zvanje i titula kod sija najvece sekte u islamu kao sto je bio homeini njihov vladar i neprijatelj islama,PAZITE SA KIM OVAKVE LJUDE UPOREDJUJETE KAO STO JE NAS MUFTIJA I BOJ TE SE ALLAHA.
Kad se cowek daw uspanici se pa se i za slamku hwata da ne bi potonuo. . .i swi owi politicari su sad razotkriweni dawe se pa u bunilu neznaju sta rade i pricaju. .Ufatili macka za rep pa kad im se okrenuo ne poznaju sami sebe.
Zukorlićeva kandidatura je demokratski iskorak. To će Srbiji djelimično popraviti ugled u Evropi!
Smiješni su oni koji kažu “nikad se ranije muftije nisu kandidovale za predsjednika”!
Pa mi želimo da budemo progresivni, da ponudimo nešto novo, da podižemo standarde demokratije..
Mi baš hoćemo ono što niko nije prije nas!
Najbolja i najobketivnija analiza kandidature uvaženog Zukorlića za predsjednika Srbije. Fatmir i ovim člankom pokazuje da je jedan od najboljih komentatora u regionu, sa zaista širokim i analitičkim pristupom stvarima. Da li se neko slaže ili ne sa njegovim stavovima je drugo pitanje, ali analitičnosti sveobuhvatnost promišljanja je kod njeg uvijek prisutna. U svakom slučaju, u potpunosti se slažem sa stavovima koje je gospdin Alispahić iznio u predmetnoj analizi. Želim mu sreću i uspjeh u daljem radu. Selam!
Zaista si u paravu Alispahicu,mora da si u uzem savjetu Zukorlica,kada kazes:
” Neki dalekovidniji Srbi mogli bi svoj glas dati upravo Muameru Zukorliću, pri svijesti da tako jačaju suverenitet Srbije u Sandžaku, odnosno da sandžačke Bošnjake snažnije vežu za režim u Beogradu.”
U tom grmu lezi zec ili lija,kako vec ide ona poslovica,a grm je Torom
Pazi nesto,ovcice su savijene ,poslije pase,i sad im se so daje da Tor upamte.
Pastir je kod gazde i kaze:Ovce sam dotjerao,na broju su kad ih izbrojis a Ja bih…Ja bih…Ja bih…daj sta das gazda
Naravno da nije realno očekivati da uvaženi muftija Muamer ef. Zukorlić bude pobednik na ovim izborima.
Uveren sam da će biti moralni pobednik i mogu da se kladim da će biti treći na listi.
A ako ponuđeni projekat PPDD, (Potpuni Preporod Države i Društva) momentalno i nije prihvatljiv za celu Srbiju, jer je nalik na “šok terapiju”, jeste za Sandžak.
Ipak, uveren sam da će u novoj Vladi Srbije preovladati razum i da će shvatiti da Muftija itekako može da im bude od koristi.
Na primer, da radi na istorijskom pomirenju Srba sa Albancima i Bošnjacima. Nema govora da će političari to ikada moći da postignu. Oni uvek hoće sve za sebe i samo silu priznaju.
Misle, “Sila Boga ne moli”, no, Bog silu ne voli.
A pride i poboljšanju odnosa Srbije i Islamskih zemalja.
Malo li je?
Izgleda nisi slusao covjeka sta kaze neizlazi na izbore da izgubi i da nece dozivotno da ostane Muftije, nije on stigao svoj maximum ja mislim ni pola, ovakva vrsta ljudi nelupeta bez veze, jes da nas ovi dosta koce, ja cekam svoj Monako i inshala ce tako i biti
Kažu da je bolje očekivati manje pa dobiti više, nego obratno.
Niko nebi bio srećniji (osim samog Muftije, bezbelji)da Muftija, ovako, iz prvog pokušaja, bude pobednik.
Nažalost, to jednostavno nije moguće. Toga je i sam Muftija svestan i zato naglašava da je pobeda u tome mogućnost da se iznesu rešenja. Od ovako silnih predrasuda, malo ko će biti u stanju da prepozna i prihvati ta rešenja, jer u glasanju važi ono, jedan čovek jedan glas. Jedan glas mudrog je “ravan” jednom glasu glupog, a s obzirom da su ovi drugi u većini, dobićemo to što ćemo dobiti.
Ipak, uveren sam da će buduća Vlada Srbije prepoznati potencijale našeg Muftije i ponuditi mu da vodi Ministarstvo vera. Tu ima puno posla a najviše da se radi na istorijskom pomirenju Srba sa Albancima i Bošnjacima.
Kao i normalizaciji i unapređenju odnosa sa svim islamskim zemljama.
I zaista, ko to može uraditi bolje on njega?
A onda, ko zna?
Na sledećim izborima, nakon otrežnjenja i “opipljivih” rezultata…
Uzgred, ako čekate “svoj Monako”, grdno ćete se razočarati. Muftija vam neće doneti Monako na tacni, nego će vam omogućiti da vi sami, svojim radom i učenjem dostignete standard Monaka.
Što se mene tiče, ja ne čekam Monako nego Ameriku. Mogu da dostignem, i prevaziđem standarde Amerike u oblasti ugostiteljstva, hotelijerstva i turizma.
Drugim rečima, Potpuni preporod te oblasti.
BOSNJACI VISE NECE PRIHVATITI INFERIORNOST
Zukorlićev dribling izgradio je Bošnjacima u Sandžaku institucije koje nemaju ni Bošnjaci u Sarajevu. Evo, i sada, svi su poletjeli da osude Zukorlićevu namjeru da se kandidira, a zapravo su posvjedočili neznanje ili neslaganje sa ustavnim pravima i demokratskim slobodama.
Izjavom da muftija „mora imati na umu kako neke stvari, kakva je kandidatura na izborima, mogu pogoršati stanje“ pretsjednik Sabora IZ Bosne se i sam mijesa u politiku dok istovremeno zamjera uvazenom muftiji sto to radi.
Da li će neko misliti da je hodžama mjesto u džamiji, na vjerskim obredima, i nikud dalje, više ne zanima stotine imama koji prevazilaze arhetip seoskog hodže i postaju angažirani intelektualci.
Bosnjaci su srecni i radosni sto je Bog dz.s. uzdigao uvazenog muftiju Zukorlica iznad takvog inferiornog razmisljanja pretsjednika Sabora IZ Bosne.
Šta je vrijednije: Hakim ili Muftija?
http://www.rijaset.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=14112:sta-je-vrijednije-hakim-ili-muftija&catid=201:aktuelnosti-kat&Itemid=458
Imali ste inteligentnog i mirnog Muftiju koji je pre i za vreme bombardovanja drzao dersove u Arap dzamiji …
Doslo je vreme ( nazovi ) demokratije.
Prodane duse u liku SDA i uz pomoc izdajica u redovima IZ-ea stvaraju paralelnu strukturu …
Narod staje uz Muftiju i uz legalnu IZ.
Na izborima kaznjava one koji su napali IZ.
Dolaze drugi …. jos gori.
– Otimaju se vakufi…
– Isteravaju se veroucitelji.
– Opstruira se rad nacionalnog veca … i da sve ne nabrajam !
Sta to drugo treba da se ocekuje od Muftije, verskog vodje, vec da brani napadnuto !?
– Kako ?
– Najbolje sto umije – organizovanjem institucija, partije … ili je trebao da se preda i da dopusti ovim lesinarima da cerupaju vakufe, IZ … !?
Evo i sinoc… na Regionalnoj TV opstinari se hvale sto su zabranili radove na dzamiji kod zgrade Kvele, pod izgovorom da je kao sprat dva vise izidano nego sto je data dozvola !!!!
Pazi sad lesinarskog cinizma:
– Moze da se u sred centra, u srcu grada, zida zgrada gde je nekad bila banka i da ode u visine jos dva puta toliko, pa da paradoks bude veci, cak zaklanja prozore drzavne institucije – suda … to moze a dzamija ne moze!?
Tajkuni mogu sve – muftija ne moze cak ni dzamiju da pravi na periferiji grada !???
Presli su sve granice, izgubili obraz i treba glasati protiv njih da sto pre odu sa vlasti … inace posle vakufa, sada i dzamija – sledeci su vernici koji klanjaju
Koliko ja znam nismo vise u komunizmu, nego nece ovi lopovi politicari da imaju nekoga za moralom u svoje redove, pa sta drugo da kazu nego nije tebi ovdje, a oni sto nam tom politikom godinama zivote unistavaju ni rijec, treba svi da cutimo, Predsjednik Zukorlic je jedini spas za Balkan, svaka jaka drzava ima demokratiju svudje gdje su nacionalisti propada drzava, kada bi postao Zukorlic Predsjednik Srbija bi bili jaka kao nekada Jugoslavija