Aida Ćorović i (ne)vladin sektor

Aida Ćorović, direktorica je nevladine organizacije “Urban-in” iz Novoga Pazara. Povijest ove organizacije seže još u 90-e godine prošloga stoljeća, kada je prilično agresivno nastojala organizirati civilni nevladin sektor u Sandžaku. Ovo je jedina autentična sandžačka organizacija civilnoga nevladinog sektora, jer su sve ostale u stvari ispostave ostalih, kakvi su Fond za humanitarno pravo, Helsinski odbor za ljudska prava, Sandžački odbor za ljudska prava i mnogi drugi, kojima je Sandžak bio, a i danas je, u fokusu razvoja civilnoga društva, uključujući i one iz Europe i SAD-a, kakvi su Mercy Corps, FAO, Human Rights Watch, i nekoliko drugih.

Upravo ta Aidina agresivnost, ali i uspješnost dokaz su postojanja civilnoga društva među Bošnjacima Sandžaka, ali i građanske orijentacije. Da Bošnjaci nemaju u sebi taj kapacitet, Urban-in nikada i ne bi došao do takvoga značaja,kakav je imao u kriznim godinama srbijanske agresije unaokolo.

Urban-in je direktna paradigma nepostojanja jednoumlja u Sandžaku, od pada komunista, koja  nije jedina. U Sandžaku djeluje SDP Rasima Ljajića, i SDA Sandžaka Sulejmana Ugljanina, koje su poznate samo zato jer su njihovi predsjednici u javnoj političkoj sceni Srbije. Međutim, tu se politička paleta ne zaustavlja, jer u Sandžaku djeluje i mnogo drugih političkih partija koje ne participiraju niti u državnoj niti u lokalnoj vlasti, ali postoje-Bošnjacka demokratska zajednica, Liberalno-bošnjačka organizacija acc.prof.dr.sci. Muhameda Filipovića, Narodni pokret Sandžaka, Socijal-demokratska partija Sandžaka. U svakom sandžackom gradu, postoji po nekoliko nevladinih organizacija, kao promotera civilnoga društva-Urban-in je samo u najvećem gradu Sandžaka, i  o njoj i najviše zna. Tako da ovo pokazuje da Sandžaku ne postoji jednoumlje.

Procesi koji se trenutno u Sandžaku dešavaju, dotiču se isključivo sandžačkih Bošnjaka. Radi se o nacionalnom probuđenju, koje je kasno, ipak dolazi do izraza i tice se nacionalne homogenizacije Bosnjaka Sandžaka, po osnovnim  principima od vitalnoga  nacionalnog  značaja  po opstanak bošnjaka  u Sandžaku, ali i drugih idejno-ideoloških osnova.

Drugim riječima, ne može se više desiti da politički i civilni sektor sandžačkih Bošnjaka (a prvenstveno politički), ima u osnovi različite ideologije. Sulejman Ugljanin, sa pomagačima pokušao je narušiti duhovno jedinstvo svih Bošnjaka napadajući vjerski aspekt i šireći turstvo.  Rasim Ljajic je pobijedio u sandžačkim općinama i gradovima, na fonu “izbora manjega zla” , jer je Bošnjacima bilo dosta poltronstva i izdaja Ugljanina. Međutim, Ljajić je bošnjaštvo zamijenio nacionalnim blijedilom, čak i izjavio da se osjeća Srbinom muslimanske vjeroispovjesti, te direktno promovirao ideju Srba-muslimana.

To su primalni grijehovi ova dva u Sandžaku sada već bivša političara. Rasim Ljajić može se nadati samo mjestu u nekom veleposlanstvu, jer mu je SDP praktično nestala. Ugljanin će opstati, u znatno smanjenom obimu, jer su ideje njegove stranke prevaziđene i obsolentne, a sam Ugljanin kompromitiran već od poznatoga konstruiranog sudsko-policijskoga procesa iz početka 90-ih godina prošloga stoljeća,koji niti do danas nije završen-mnogi Bošnjaci, koji su optuženi tada vise nisu među živima ,a ne zna se jesu li krivi ili ne. Toliko o uspjehu reforme srbijanskoga pravosudnog sustava.

Stoga, ne stoji navod da u Sandžaku ne postoji politički pluralizam i civilni sektor. Oni postoje ali je samo politićki dio bio opterećen presijom srbijanske države te izdao vitalni nacionalni interes, za fotelje, mjesta po upravnim odborima zapošljenja sogora  snaha,sinova i unuka.

Sandžačka politička scena se nalazi u svojevrsnom političkom vakuumu-Ugljanin i Ljajic su ovdje i praktička prošlost,ali i u interegnumu. Vakum ce se popuniti na narednim općinskim izborima koji se zajedno sa parlamentarnim najavljuju već u periodu od listopada do studenoga, ove godine.

Interregnum je upravo problem. Asimetrična je preraspodjela političke moći na političkoj sceni Sandžaka, te to proizvodi sve probleme .Muftija Muamer ef. Zukorliću, u nezgodnoj je situaciji-dokazani vjerski lider, koga je zapala rola i političkoga.

Čini se da je muftija Zukorlić pod velikom presijom, jer još od pokušaja Vojislava Koštunice, da instalira nekakvu paravjersku tvorevinu u Sandžaku i među Bosnjake 2007. Godine do dana današnjeg ne prestaju  pokušaji iz pojedinih struktura vlasti, potpomognuti dijelovima obavještajnih službi.

Na jednoj strani  prvi je primarni grijeh muftije Zukorlica (govorći o njemu kao institucionalnoj ličnosti, a ne kao o samom ef. Zukorliću) napad na nevladin sektor kako se to želi predstaviti u srbijanskoj javnosti. Nije napadnut nevladin sektor, jer Aida Ćorović je članica LDP-a Čedomira Jovanovića.

Stoga, pored grijeha muftije Zukorlića, mora se odvagati i grijeh Aide Ćorović -licemjerna je politika,vjersku i nevladinu civilnu scenu Sandžaka, njena pozicija-kako bi ona nama pojasnila dvije činjenice:

1.Da je dotična direktorica apolitičke nevladine organizacije Urban-in,

2.Da je istovremeno članica Jovanovićeve političke stranke LDP.

Ove dvije činjenice, direktno kompromitiraju i nju kao subjekt od relevantnosti za davanje bilo kakvoga mišljenja ili kvalificiranja.

Jer, kada se na koncu završe opći izbori, Bošnjaci ce dobiti jasan politički sektor a Aida Ćorović će ostati “pod obje točke”, i biti upitna ličnost za davanje bilo kakvih smatranja, koja se moraju uzeti u razmatranje.

Ovim ne želim ja diskvalificirati Čorovićevu, već joj postaviti identičan problem:
ako je njena uloga ukazivanje društvu na anomalije mora se postavit pitanje nije li i ona sama vladino-nevladina anomalija?

Javna je tajna, da je Čorovićeva glasnogovornik “zvijezde u padu”,Rasima Ljajića.

Stoga, izbori bilo kada značajno će i osvježiti, ali i promijeniti i razjasniti.

Autor: NN

Izvor: Forum.hr