Zanimljivo je da u knjigama fikha ne možemo naći da je neko od učenjaka, govoreći o abortusu, napravio razliku između začetog ploda u šerijatski ispravnom braku i ploda začetog zinalukom. Također, i ovu vrstu abortusa možemo podijeliti na dva perioda: abortus ploda začetog zinalukom prije udahnuća duše i abortus ploda začetog zinalukom poslije udahnuća duše.
Abortus ploda začetog zinalukom prije udahnuća duše
Savremena ulema po ovom pitanju ima tri mišljenja.[1]
Prvo mišljenje je da nije dozvoljen. Oni koji tako smatraju, pojašnjavaju svoje mišljenje sljedećim dokazima.
Prvi dokaz: hadis o ženi iz plemena Gamid, a u kojem se navodi da je ona došla Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i priznala da je počinila zinaluk, a ostala je trudna, pa nije izvršio nad njom kaznu sve dok nije rodila dijete.[2] Dakle, da je abortus bio dozvoljen, izvršio bi ga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nad njom kaznu bez odgađanja, čime bi sa smrću majke bio uništen i plod. Kaže En-Nevevi: “Ne kamenuje se trudnica sve dok se ne porodi, svejedno da li je trudnoća od zinaluka ili ne, na tome je idžma’ učenjaka, zato da se ne ubije plod u njoj. Isti propis je po idžma'u učenjaka ako je kazna bičevanje, a ona trudna.”[3]
Drugi dokaz: ako je abortus ploda začetog u ispravnom braku haram, onda je preče da abortus ploda začetog zinalukom bude haram, jer bi dozvola abortusa u stanju zinaluka bio podsticaj na širenje zinaluka, a jedno od šerijatskih pravila je zabrana razvrata i svih puteva koji vode do njega, poput zabrane otkrivanja žena i miješanja sa muškarcima.
Treći dokaz: nije dozvoljeno žrtvovanje nevinog ploda zbog grijeha koji su počinili drugi.
Četvrti dokaz: šerijatsko je pravilo da se olakšice ne koriste uz griješenje, pa tako onaj koji je otputovao da bi griješio, nije mu dozvoljeno da krati namaz i da ne posti, tako se isto ženi čija je trudnoća posljedica zinaluka ne daje olakšica abortusa kako je ne bi time pomagali u zabranjenom činu.
Peti dokaz: korist žene koja je počinila blud je sakrivanje sramote i otklanjanje štete i neprijatnosti od nje i njene rodbine, a to nije veće od koristi i prava začetog ploda na život.
Šesti dokaz: rađanje djeteta razotkriva sramotu i zločin koji je počinila, a ujedno je odvraća od sličnih djela.
Drugo mišljenje je da je abortus u ovoj sitaciji dozvoljen uopćeno. Ovo mišljenje zastupa šejh Muhammed ibn ‘Usejmin kao što prenosi njegov učenik.[4] Dokazi kojim se potkrijepljuje ovaj stav su sljedeći.
Prvi dokaz: ovaj plod je začet na haram način, a ono što je zabranjeno šerijatom kao da ga i nema u stvarnosti, prema tome, taj plod nema svetosti u islamu.
Drugi dokaz: začeti plod nanosi štetu i neprijatnost majci i njenoj rodbini.
Treći dokaz: samo dijete nakon što se rodi doživljavat će uvrede i ismijavanje u sredini, jer je dijete zinaluka.
Treće mišljenje je da je dozvoljen abortus ženi koja je učinila iskrenu teubu, za razliku od one koja je i dalje zadovoljna zabranjenim djelom koje je počinila.
Oni koji zastupaju ovo mišljenje uzimaju ista tri dokaza kao i kod prethodnog mišljenja dodajući tome i četvrti dokaz, a to je veliko šerijatsko pravilo o otklanjanju teškoće i neprijatnosti od muslimana i sakrivanje sramote, mahane i grijeha koje počini musliman, s tim da se odnosi samo na ženu koja se iskreno pokajala.
Radžih (odabrano) mišljenje: abortus ploda začetog zinalukom nije dozvoljen, jer je spomenuti hadis dokaz po tom pitanju.
Abortus ploda začetog zinalukom poslije udahnuća duše
Izvršiti pobačaj ploda začetog na haram način nakon sto i dvadeset dana također nije dozvoljeno, jer se to ubraja u ubistvo nevine duše koju je Uzvišeni zabranio nepravedno ubiti. To dijete nema grijeha zbog haram načina na koji začeto. Također, od ciljeva šerijata je zaštita pet nužnih stvari: vjere, života, potomstva, pameti i imetaka, bez kojih se remeti sistem ljudskog života na dunjaluku, na čemu se složio ovaj ummet i šerijati prijašnjih poslanika.
[1] Vidi: Ahkamul-dženin,171.-175.
mr. Zijad Ljakić, Stav islama prema abortusu, časopis „Asr“ br. 32, septembar 2009. god. (http://el-asr.com/tekst/fikh/stav-islama-prema-abortusu-treci-dio)
[2] Muslim (3207). Sahih
[3] Vidi: Šerhu Sahihi Muslim, 11/202.
mr. Zijad Ljakić, Stav islama prema abortusu, časopis „Asr“ br. 32, septembar 2009. god. (http://el-asr.com/tekst/fikh/stav-islama-prema-abortusu-treci-dio)
[4]Vidi: El-Mesailu et-tibbije vel muamelatul malijel mu'asre, d. Halid ibn Alijj El-Mušejkih, 2/11.
mr. Zijad Ljakić, Stav islama prema abortusu, časopis „Asr“ br. 32, septembar 2009. god. (http://el-asr.com/tekst/fikh/stav-islama-prema-abortusu-treci-dio)
