Abortus bez šerijatske nužde

0
760

Pod riječima „bez šerijatske nužde“ se misli na sve razloge i motive za pobačaj koji ne potpadaju pod sljedeće vrste: nužni pobačaj (tj. ako plod uzrokuje smrt majke), pobačaj ploda začetog zinalukom ili silovanjem i pobačaj deformisanog ploda.

Ovu vrstu abortusa možemo podijeliti na dva perioda, shodno u kom vremenskom razvojnom periodu ploda se vrši abortus: abortus u prva četiri mjeseca trudnoće tj. prije udahnuća duše i abortus poslije udahnuća duše.

Abortus prije udahnuća duše

Islamski učenjaci imaju različite stavove o abortusu u periodu prije nego što se udahne duša. Čak učenjaci unutar jednog mezheba su podijeljeni po ovom pitanju do te mjere da neki od njih kažu da je zvanični stav mezheba zabrana, dok drugi učenjaci iz istog tog mezheba kažu da je stav mezheba dozvola. Nakon istraživanja i analize svega rečenog o abortusu stavovi učenjaka se mogu svesti na sljedeća tri mišljenja.

Prvo mišljenje je da je abortus u ovom periodu dozvoljen, s tim da dio učenjaka koji zauzimaju ovaj stav dodaju da je dozvoljen uz pokuđenost. Ispravno je da je ovo zvanični stav hanefijske i šafijske pravne škole, i učenjaka El-Lahmija od malikija.[1] Svoj stav podupiru slijedećim dokazima.

Prvi dokaz: osnov je dozvola sve dok ne dođe dokaz da je abortus zabranjen, a zabrana nije došla.

Komentar: nije tačno da je osnov dozvola nego zabrana, a argumenti zabrane su sadržani u riječima Uzvišenog, u prijevodu značenja: „Zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavili.“[2] Kaže Merdavi i Ševkani da se riječi „na sigurnom mjestu“ (في قرار مكين) odnose na maternicu, tj. da je kap sjemena u prvoj fazi stvaranja živog bića na sigurnom mjestu poput sjemena u zemlji. A iz ovoga se razumije da je vađenje kapi iz sigurnog mjesta vid nasilja prema njemu i njegovo uništenje. Došlo je u vjerodostojnim hadisima da se šerijatska kazna (kamenovanja ili bičevanja) nad trudnom ženom zbog zinaluka ne izvršava sve dok se ne porodi[3], svejedno u kom mjesecu trudnoće bila, a to je zbog zabrane uništenja ploda. Od učenjaka koji smatraju da je osnova zabrana abortusa je Stalna komisija za fetve u Saudijskoj Arabiji na čelu sa šejhom Bin Bazom.

Drugi dokaz: plod u ovom periodu nije ljudsko biće zato ga je dozvoljeno pobaciti.

Komentar: to što nije ljudsko biće nije dokaz da ga je dozvoljeno uništiti, jer su ta kap, a zatim ugrušak te komad mesa početne faze stvaranja ljudskog bića, zbog toga nije dozvoljeno izvršiti šerijatsku kaznu (kamenovanja ili bičevanja) nad trudnicom zbog zinaluka.

Treći dokaz: kijas (analogija): kao što je dozvoljen ‘azl (izbacivanje sjemena van maternice prilikom spolnog odnosa) tako je dozvoljeno izvršiti abortus prije nego što se duša udahne.

Komentar: u ovom kijasu postoji razlika između ‘azla i abortusa, jer prilikom abortusa plod u maternici je buduće dijete čije su faze stvaranja počele za razliku od ‘azla gdje uopšte nije došlo do oplođavanja.

Četvrti dokaz: u ovaj plod još nije duša udahnuta, kao što je došlo u hadisu Abullaha ibn Mes'uda, r.a., „a ono što nema dušu neće biti ni proživljeno na Sudnjem danu“, prema tome kao da ga i nema, s toga nema smetnje da se pobaci.

Komentar: ovaj plod, kada ga pustimo da se razvija, nakon određenog vremena mu se udahnjuje duša, Allahovom voljom, i postaje čovjek te će biti proživljen na Sudnjem danu, zato sprečavanje razvoja tog ploda je bespravno nasilje nad njim.

Drugo mišljenje je da je abortus uopćeno zabranjen. Ovo je zvanični stav malikijskog i zahirijskog mezheba, te stav sljedećih učenjaka: Gazalija, Ibn-‘Imada i Ibn Hadžera učenjaka šafijskog mezheba, Ibnul-Dževzija i Ibn Redžeba od hanbelija, a također su ga izabrali El-‘Iz ibn Abdusselam i Ibn Tejmije.[4] Zasnovali su svoj stav na sljedećim dokazima.

Prvi dokaz: hadis Abdullaha ibn Mes'uda, r.a., u kojem Allahov poslanik ,sallallahu ‘alejhi ve sellem, kaže: „Zaista stvaranje jednog od vas biva u utrobi njegove majke četrdeset dana, zatim biva zakvačak (علقة) isto toliko, zatim biva gruda mesa (مضغة) isto toliko, a onda Allah pošalje meleka i narede mu se četiri stvari, kaže mu se: zapiši njegovo djelo, nafaku, dužinu života, da li će biti sretan ili nesretan, a zatim mu se udahne duša.“[5] Hadis ukazuje jasnim riječima da stvaranje čovjeka počinje prvih četrdeset dana.

Drugi dokaz: abortus je zabranjen na osnovu propisa ‘azla, s tim da se ovaj dokaz opravdava iz dva različita ugla: prvi od strane učenjaka koji smatraju da je ‘azl zabranjen, iz čega proizlazi da je abortus preče da bude zabranjen, i drugi od učenjaka kod kojih je ‘azl dozvoljen što upućuje da je haram pobaciti plod kada se smjesti u maternici.

Komentar: dokaz posmatran iz prvog ugla je jak s tim da im se može prigovoriti na zabrani ‘azla, naročito kada imamo u vidu jasne dokaze za dozvolu sa jedne strane, a sa druge da su na tom stavu četiri mezheba, Ibn Tejmije, Ibn Kajjim i mnogi drugi učenjaci. A da bi dokaz, posmatrano iz drugog ugla, imao svoju snagu treba ga pojačati time da su ashabi, prilikom pitanja Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, o propisu ‘azla, naveli da ne žele da žena zatrudni, a to upućuje da je kod njih bilo poznato da pobačaj nije dozvoljen te ga o tome nisu ni pitali, i time da je pobačaj bio dozvoljen, Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, bi na to uputio ashabe, tj. pojasnio bi im da nema smetnje da se uzrokuje pobačaj nakon saznanja o trudnoći.

Treći dokaz: kijas: upoređivanje ploda prije udahnuća duše sa jajetom divljači, odnosno kao što nije dozvoljeno muhrimu (onome koji je zanijetio hadždž ili ‘umru) da razbije jaje divljači, jer je muhrimu lov zabranjen, isto tako nije dozvoljen pobačaj ploda iz maternice.

Komantar: ovaj kijas je ispravan jer je ispunio svoje šartove, a ono što je zajedničko između ploda i jajeta je da od oboje nastaje živo biće.

Treće mišljenje je da je abortus dozvoljen u periodu nutfeta, tj. prvih četrdeset dana trudnoće, a da je poslije zabranjen. Ovo je stav hanbelijske pravne škole. Sličan stav ima i šejh Ibn ‘Usejmin, tj. da nije dozvoljen abortus osim u toku perioda nutfeta ako za to ima potrebe.[6]

Njihov dokaz: kap sjemena (ploda) se još nije zametnula u ovom periodu, te je poput kapi sjemena prije ulaska u maternicu, zato nema smetnje da se pobaci.

Komentar: šejh Muhammed Nu'ajm Jasin odgovara na ovaj dokaz potvrđenom naučnom činjenicom da se u periodu od prvih sedam dana dešava začeće. Sa druge strane, kap sjemena se već smjestila u maternici i ušla u fazu stvaranja budućeg ljudskog bića za razliku od sjemena van maternice.[7]

Radžih (odabrano) mišljenje: iz gore navedenog se da primjetiti da dokazi koji ukazuju na zabranu abortusa su jači od dokaza druga dva mišljenja, dok su sa druge strane dokazi dozvole abortusa podložni jakoj kritici nakon čega gube validnost. Prema tome, abortus nije dozvoljen u ovom razvojnom periodu ploda svejedno koji mu motivi bili, strah za nafakom djeteta, plan da se ima malo djece, čuvanje tjelesne linije, zauzetost poslom, studiranjem ili slično. Ovo je također stav Udruženja velikih učenjaka (هيئة كبار العلماء) u Saudijskoj Arabiji.

Abortus poslije udahnuća duše

Abortus poslije udahnuća duše je zabranjen po idžma'u (konsenzusu) islamskih učenjaka i smatra se ubistvom nedužne duše. Kaže Ed-Derdir, fakih malikijskog mezheba: „Nije dozvoljeno pobaciti plod iz maternice ni u prvih četrdeset dana, a kada mu se udahne duša zabranjeno je po idžma'u.“[8] Kaže Ibnul ‘Arebi, fakih šafijskog mezheba: „A što se tiče pobacivanja ploda u koji je udahnuta duša, to je ubistvo oko kojeg nema razilaženja među učenjacima.“[9]


[1] Vidi: Hašijetu Ibn ‘Abidin (4/335-336) i Šerhu fethil-kadir (2/495), El-Havil kebir (11/196-197), Mevahibu-l-dželil (5/133).

mr. Zijad Ljakić, Stav islama prema abortusu, časopis „Asr“ br. 31, juli 2009. god. (http://el-asr.com/tekst/fikh/stav-islama-prema-abortusu-drugi-dio)

[2] Prijevod Kur'ana, Besim Korkut, str. 342.

[3] Muslim (3207). Sahih

[4] Vidi: Hašijetu-d-dusuki ale-š-šerhil kebir (3/86), Ihjau’ ulumi-d-din (2/110-111), Fethu-l-bari (9/386), Ahkamun-nisa’ 306, Džami'u-l-‘ulumi vel hikemi (102).

mr. Zijad Ljakić, Stav islama prema abortusu, časopis „Asr“ br. 31, juli 2009. god. (http://el-asr.com/tekst/fikh/stav-islama-prema-abortusu-drugi-dio)

[5] Buhari (3208), Muslim (2643). Sahih

19 Vidi: El-Furu'u (1/393), El-Insaf (1/479) i Muntehel-iradat (1/37), Eš-Šerhul mumti'a (10/654)

mr. Zijad Ljakić, Stav islama prema abortusu, časopis „Asr“ br. 31, juli 2009. god. (http://el-asr.com/tekst/fikh/stav-islama-prema-abortusu-drugi-dio)

[7]Vidi: Pogledaj: Ebhasu fikhije fi kadaja tibijje 222.

mr. Zijad Ljakić, Stav islama prema abortusu, časopis „Asr“ br. 31, juli 2009. god. (http://el-asr.com/tekst/fikh/stav-islama-prema-abortusu-drugi-dio)

[8] Vidi: Hašijetu-d-dusuki 3/86.

mr. Zijad Ljakić, Stav islama prema abortusu, časopis „Asr“ br. 31, juli 2009. god. (http://el-asr.com/tekst/fikh/stav-islama-prema-abortusu-drugi-dio)

[9] Vidi: El-Kabes 15/528.

mr. Zijad Ljakić, Stav islama prema abortusu, časopis „Asr“ br. 31, juli 2009. god. (http://el-asr.com/tekst/fikh/stav-islama-prema-abortusu-drugi-dio)


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.