Piše: Halil Luinović
Kada je 2003. godine u Frankfurtu na Majni osnovana Zajednica sandžačke dijaspore, to nije bio samo još jedan administrativni čin u nizu. Bila je to historijska vizija rahmetli muftije Muamera ef. Zukorlića, koji je prepoznao da stotine hiljada Bošnjaka rasutih širom Zapadne Evrope ne smiju ostati prepušteni asimilaciji i zaboravu. Njegova ideja bila je jasna: stvoriti krovnu organizaciju koja će biti bedem očuvanja vjerskog, kulturnog i nacionalnog identiteta, ali i čvrst most koji će dijasporu zauvijek vezati za Sandžak.
Danas, više od dvije decenije kasnije, ZSD nije samo organizacija. Ona je živi organizam, najmasovnija i najorganizovanija bošnjačka institucija u Evropi. Sa ograncima u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj, Francuskoj itd. ZSD je postala sinonim za jedinstvo, humanost i napredak. A na čelu tog grandioznog projekta, noseći emanet koji mu je povjeren, stoji prof. Mithat ef. Mujović.
Mithat Mujović nije samo predsjednik on je istinski lider kojeg je dijaspora prepoznala i prihvatila. Rođen u Tutinu, islamsko obrazovanje sticao je u Libanu, da bi se potom vratio svom narodu. Njegov put od imama u bečkom džematu, predsjednika Muslimanskog omladinskog kluba u Novom Pazaru, do predsjednika ZSD-a izabranog voljom dijaspore 2011. godine svjedoči o čovjeku koji ne bira lakši put, već onaj na kojem je najpotrebniji. Pod njegovim vođstvom ZSD je doživjela pravi procvat: humanitarne akcije, kulturne manifestacije, vazna umrezavanja naseg naroda, umrezavanje biznismena, pionirski obrazovni projekt, Dan Sandžaka u Frankfurtu kao godišnji simbol zajedništva. Sve to nije uradio sam vec je uradio to s narodom, za narod.
Šta ZSD danas znači za nas? Znači sigurnost da naša djeca u Beču, Frankfurtu ili Cirihu neće zaboraviti ko su i odakle dolaze. Znači hiljade humanitarnih paketa koji svake godine stižu do najugroženijih u Sandžaku. Znači džamije, škole, investicije i povratak u rodni kraj. Znači da Bošnjaci imaju najorganizovaniju dijasporu na Balkanu koja živi dvostruki život: jedan na Zapadu, a drugi, onaj emotivni, u domovini.
I upravo zato što je ZSD toliko snažna, toliko organizovana i toliko voljena neko je odlučio da je napadne.
U aprilu 2026. godine, neposredno nakon što je najavljen veliki susret sandžačke dijaspore “Zajedništvo” u Frankfurtu, uslijedio je koordinisani udar. Sabor Islamske zajednice u Srbiji donio je odluku kojom se Mujović izabrani predsjednik, čovjek kojeg je dijaspora birala i potvrđivala godinama pokušava degradirati i zamijeniti. Bez skupštinske procedure. Bez zakonskog osnova. Bez pitanja dijaspore. Odluka je pravno ništavna, jer ZSD je registrovana u Njemačkoj i njen Statut jasno propisuje da jedino Skupština dijaspore bira i razrješava organe organizacije. Nijedna institucija iz Srbije nema nadležnost nad ovom organizacijom.
Mujović je odluku odbio. Stao je čvrsto. I dijaspora je stala uz njega.
Ovo nije slučajan napad. Ovo je pokušaj da se ugusi glas dijaspore upravo u trenutku kada je taj glas najglasniji pred skup 13. juna u Frankfurtu, koji će biti najveći susret sandžačkih Bošnjaka u Evropi ove godine. Organizovana dijaspora je moćna dijaspora. A moćna dijaspora smeta onima koji žele da Sandžaklije u inostranstvu ostanu razjedinjeni, tihi i zaboravljeni.
Zajednica sandžačke dijaspore, sa Mithatom Mujovićem na čelu, dokaz je da institucije izgrađene na iskrenim temeljima ne mogu biti srušene. One su vakuf našeg naroda. Svaki pokušaj slabljenja ove organizacije nije udar na pojedinca — to je udar na hiljade porodica koje su svoje vrijeme, imetak i ljubav ugradile u nju.
Naša dijaspora je naš ponos. ZSD je njen najčvršći stub. A 13. juna u Frankfurtu pokazat ćemo koliko nas ima i koliko smo jaki.
