Piše: Raif Ujkanović
Islamska zajednica, Stranka pravde i pomirenja (SPP) i Bošnjaci u Srbiji imali su svoj status i visoko mjesto u društvu. Islamska zajednica uživala je autonomiju i zasluživala svaki respekt.
Za takav položaj najzaslužniji je bio rahmetli Muftija Muamer Zukorlić i njegov tim. On je, jednostavno, znao kako se vodi zajednica i kako se štite bošnjački interesi. Njegova snaga bila je u tome što nikada nije tražio usluge od predsjednika države ili moćnika iz Beograda. Znao je da bi to značilo i obavezu uzvraćanja protivuslugom. U takve kompromise nije ulazio, nije trgovao vrijednostima koje je godinama mukotrpno gradio. Tražio je samo dosljednu primjenu zakona. Nije pristajao na princip „ti meni, ja tebi“.
Kod njega ne bi prošlo nezapaženo to što se predsjednik države na tako bizaran način igrao s autoritetom muftija i bošnjačkim svetinjama, miješajući ćevape i muftije u jednom tanjiru. To je, prosto, nedopustivo.
Uprkos svemu, očekivanja naših džematlija, a posebno intelektualaca, ostaju velika. Sve se pomno prati i vagaju se ključne odluke. Posebno su pod lupom dešavanja oko muftije Kujevića, statusa Sandžačkog muftijstva i odnosa s Islamskom zajednicom BiH, kao i problematični istupi reisa Kavazovića u vezi sa sufijama i sufijskim tarikatima.
Treba imati na umu da su džematlije danas mnogo pismenije i zahtjevnije. Očekuju da se krupne odluke u Islamskoj zajednici ne donose bez prethodne javne rasprave u džematima. Također, ne žele slušati loše pripremljene ili neadekvatne hutbe, vazove i druga obraćanja pojedinaca.
Što se tiče stranke, ona je na čvrstim temeljima upravo zato što ne odstupa od principa koje je rahmetli Muftija postavio. Usame Zukorlić to dosljedno sprovodi, nikada na uštrb naroda ili stranke.
I na kraju, nikoga ne targetiram, već šaljem jasnu poruku: niko nema pravo rušiti ono što je Muftija gradio.
