Narodni poslanik Stranke pravde i pomirenja Edin Numanović je na poslednjem skupštinskom zasijedanju u Narodnoj skupštini govorio o aktuelnim temama. Tom prilikom istakao je pozitivnu odluku koja je izglasana u okviru Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja.
“Koja se tiče otklanjanja dugogodišnje nepravde i neravnopravnog položaja vjeroučitelja u našem sistemu, u odnosu na njihove kolege, a koja se ogleda u pružanju prilike za zasnivanje radnog odnosa na neodređeno vrijeme, za razliku od prethodne dugogodišnje prakse kada smo imali prilike da vidimo da ti ljudi na početku svake školske godine u strahu, stresu i neizvjesnosti iščekuju da li će ponovo biti angažirani na ta radna mjesta, pruža im pravo i obavezu stručnog usavršavanja, kao i brojne druge pogodnosti koje već uveliko uživaju njihovi kolege nastavnici, profesori, učitelji u našim školama. Mi kao Stranka pravde i pomirenja, podržali smo ovakvu odluku i ovaj Zakon i glasali smo za ovu odluku jer smatramo da će ona vidno poboljšati kvalitet odgoja naše djece u školama, a kvalitetan vjerski odgoj može biti jedna od ključnih karika u društvenoj stabilizaciji, u očuvanju porodice, porodičnih, moralnih i etičkih vrijednosti, što je veoma važno u ovom veoma izazovnom društvenom trenutku. Siguran sam da će većina, odnosno svi vjerujući ljudu, vjerujuće porodice, svi oni koji baštine ovakav sistem vrijednosti, sa odobravanjem i oduševljenjem podržati ovakvu odluku. Još jednom pohvale, zaista je otklonjena jedna dugogodišnja nepravda.”, istakao je Numanović
On je govorio i o primjeru diskriminacije sa elementima islamofobije, koji se dogodio u Predškolskoj ustanovi “Miša Cvijović” u Prijepolju.
“Naime, dvije mlade djevojke Bošnjakinje iz Prijepolja, odbijene su u njihovom zahtijevu da obave stručnu praksu u ovoj ustanovi, sa jednim dominantnim obrazloženjem i razlogom da njihova odjeća koja je u skladu sa principima islama, odnosno hidžab koji nose je u suprotnosti sa nekakvim ranije donetim diskriminatorskim pravilnikom u ovoj ustanovi. Ovo predstavlja grubo kršenje elementarnih ljudskih i manjinskih prava garantiranih ustavom ove zemlje i bez obzira što se radi o pojedinačnom slučaju, neophodna je brza, adekvatna i efektivna reakcija državnih organa kako bismo zaštitili ove djevojke, kako bismo ovo sačuvali da ostane na jednom pojedinačnom istupu ali i kako bismo pružili priliku Bošnjacima u Sandžaku i ovoj zemlji da dožive sistem države kao svoj i da osjete da država brine o njima i o njihovim pravima. Da se radi o jasnom primjeru diskriminacije najbolje ukazuje činjenica da su ove djevojke nakon odbijanja za obavljanje stručne prakse i zaposlenja u rodnom Prijepolju, pozvane iz susednog Priboja iz Predškolske ustanove “Neven” da se tamo zaposle i obave stručnu praksu, što nam sa jedne strane daje nadu da postoje ustanove koje baštine pravo, pravdu, ljudska i manjinska prava i pružaju šansu svima podjednako u ovoj zemlji. Sa druge strane ovaj potez jasno pokazuje da se u Prijepolju desila diskriminacija jer ako važe isti zakoni ove zemlje i u jednom i u drugom gradu, zašto bi u Priboju moglo, a u Prijepolju ne? Još jednom pozivam Ministarstvo obrazovanja i sve nadležne organe da se čim prije ovo pitanje otvori, da se pomenuti diskriminatorski pravilnik ispravi i uskladi sa zakonom.”
On je u Narodnoj skupštini govorio i o problemu trotoara u određenim naseljima u Novom Pazaru.
“Iako naizgled banalno pitanje koje možda i ne zaslužuje da se nalazi kao tema u ovom visokom domu, zbog dugogodišnje nesposobnosti lokalnih vlasti u Novom Pazaru i zbog brojnih smrtnih slučajeva koje smo imali na tom području, čak i učenika, to pitanje je postiglo ovu alarmantnost da se pomene i u Narodnoj skupštini. Međutim, dužan sam da vam kažem da to nije samo pitanje trotoara, ovdje treba da govorimo o jednom kompleksnijem problemu a to su neuređene magistrale, odnosno državni putevi 1b reda koji se ukrštaju u samom Novom Pazaru, koji prolaze kroz gusta naselja pored nekoliko škola, a koji su neuređeni, bez adekvatnih usporivača, bez adekvatne signalizacije, nadzornih kamera, zaštitnih ograda i tako dalje, čak u samom centru Novog Pazara se taj magistralni put sužava na jednu kolovoznu traku gdje se saobraćaj odvija neizmjenično. Zamislite, ovo čak nije ni privremeni režim saobraćaja već govorimo o trajnom rješenju koje godinama tako egzistira bez bilo kakve šanse za njegovo rješavanje. Apelujem na Ministarstvo građevinarstva i saobraćaja da pored inertnosti i nesposobnosti lokalnih vlasti u Novom Pazaru, da se pozabave ovim pitanjem jer se radi o jednom grubom ugrožavanju bezbjednosti građana Novog Pazara.”
