Adrović Asad uspješni sportista u oblasti kik-boksa iz Sandžaka koji živi i radi u Luksemburgu. Rođen je 11. decembra 1983. godine. Uspješnu sportsku karijeru krunisao je brojnim uspjesima, a sada radi kao trener.
Kada ste gospodine Adroviću počeli da se bavite kik-boksom?
-Počeo sam da se bavim sa 11 godina i to ne kik boksom već Tekvandoom i to sve do 17. godine. Imao sam 17 mečeva i 10 pobjeda. Onda sam prešao na kik boks.
Koliko dugo se bavite kik boksom i koji su vaši najveći uspjesi?
-Punih 19 godina sam u kik boksu. Još prije 13 godina, tačnije 2007. godine sam se borio za evropsku titulu u kategoriji do 80 kg, a za jedan poen nisam uspio osvojiti tu titulu. Godine 2010. sam se, također, borio za nacionalnu titulu Luksemburga koju sam i osvojio. Već 2012. godine sam se borio u Turskoj u Antaliji, gdje sam osvojio drugo mjesto, a bio sam evropski WCO šampion i drugi put evropski WBCO šampion. Zadnji meč je bio u 2019. godini u Luksemburgu za svjetsku AFSO titulu, a i tu sam također osvojio prvom mjesto.
U Luksemburgu vodite školu kik boksa. Koji je njen kapacitet i koje biste uspjehe izdvojili?
-Trenutno ima oko 55 učlanjenih omladinaca i omladinki koji aktivno treniraju. Imam vrlo kvalitetnih kadrova i uspješnih, obučavam sve one koji imaju kvaliteta i želje do profesionalizma. Naš klub ne da se samo bavi kik boksom, već pomaže na svim poljima i humanitarno, a najviše djeci kojoj je potrebna pomoć gdje god možemo.
Šta planirate dalje? Hoćete li se pojaviti ponovo u ringu, ili ćete se pak sa ovim svim titulama povući i ostati trener u školi kik boksa?
-Osjećam se još uvijek vrlo dobro, a i sa velikom željom, tako da se neću još povući, planiram osvojiti još dvije titule, WBC i WAKO, neki mečevi su se trebali dogoditi, ali kao što znate ova pandemija Covida-19 je poremetila da se to sve dogodi. Poslije toga se želim povući i raditi samo kao trener u svojoj školi kik boksa.
Idete li često u svoj rodni Bihor?
-Naravno da idem bar jednom godišnje, Sandžak je moj dom kao i Luksemburg.
Da li ste imali neke ponude u Bihoru za neku borbu i koliko ste zapravo predstavljeni od strane države Crne Gore kao uspješan sportista u Luksemburgu koji je poreklom sa tih prostora?
-Nažalost, nisam imao nikakve ponude iako sam imao želju učiniti nešto za svoj kraj, a i predložim sam im i dalje im stojim na raspolaganju. Nažalost, opet kažem, to nije urodilo plodom.
Hvala što ste govorili za portal Zajednice sandžačke dijaspore.
