Piše: Enes ef. Ibrović
Da smo ostali jedinstveni
u pokretu kojeg je rahmetli Muftija osnovao, do sada bi, nadam se, osim slobode koju smo imali u pokretu, i narod oslobodili. Prirodno je bilo da, “kada djeca ostanu bez baba”, da se još više zbliže, i još čvršće drže, a i jedan dio naroda je uvidio istinu nakon što je rahmetli Muftija preselio, pa je htio da da podršku tom putu, kako bi se iskupio i umirio grižu savjest.
Međutim, šejtan ne miruje, neprijatelji navališe na pokret kao gladni vuci na jagnjad. Pa neke kupiše, neke prevariše da mogu sami, neki se naljutiše, a neki se hvala Allahu izboriše sa novim izazovima, i nastaviše da se bore kao nekada. Ono je dovoljno da je bar jedan na istini, i da je nastavio istim kursom, a kamoli kada ima više njih. Istina će pobijediti kad tad, ona može da izgubi samo ako nema ko da je zastupa, a istina je sama za sebe pobjeda.
E sada, oni koji su odustali od svega rahmetli Muftijnog, najveći su im problem oni koji nisu odustali, jer ih oni ofiraju.
Ima i onih koji govore: “Nema više Muftije, ne možemo tako, moramo drugačije” a ja kažem: “Ako nema Muftije, ima Gospodara – i Muftije i svih nas, i mi se nismo borili zbog Muftije, niti smo ga podržavali samo zato što je Muftija, već zato što je zastupao istinu i vrijednosti koje su nas činile slobodnim i dostojanstvenim.
Svima njima preporučujem da se pozabave svojim halom, neka puste ove druge da uživaju u slobodi, i neka ne troše vrijeme na one koji su osjetili slobodu, jer neće prihvatiti ropstvo, ne zato što tjeraju inat, nego zato što ne smiju od Allaha Uzvišenog da budu robovi ljudi.
