1992. / Na lice stavi smijeh, za ovaj grad nije umrijeti grijeh: Bili jednom Vojnici sreće

0
29

BiH – August 1992. bio je mjesec u kojem su ljudi, koji su se te “opsadne” godine našli u Sarajevu, shvatili da opsada neće tako lako proći, da agresija neće stati. Glad je počela, a granate i snajperi nisu prestali nišaniti Sarajevo.

Tog su mjeseca u konvoju koji se uputio u Njemačku s djecom bez roditelja snajperom pogođene bebe. Aerodrom je zatvoren zbog granatiranja. Granatama je zapaljen hotel Europa, a Nacionalna biblioteka izgorjela u teškom artiljerijskom napadu. U sarajevskim bolnicama ljekari i medicinsko osoblje gladuju.

U okupiranom sarajevskom naselju Dobrinja tog je mjeseca snimljen spot koji i danas izazove buru emocija za sve oni koji su opsadu proveli u Sarajevu.

Ako se zlo dogodi/ako me noćas pogodi/ja neću od smrti umrijeti/ja ću umrijeti od ljubavi…

Riječ je o pjesmi Vojnik sreće, koju je otpjevao Dino Merlin, a režirao Mirsad Herović Hera. Uz Heru, za režiju su bili odgovorni Samir Mehić Meha, Ismet Nuno Arnautalić, Ademir Kenović.

Vječnost Vojniku sreće udahnuli su njegovi glavni junaci, pripadnici Specijalne jedinice MUP-a RBiH – Odred Bosna, prekaljeni vodstvom Dragana Vikića. Njih dvadesetak prije 22 godine, u jeku najkrvavijih i najtežih borbi za opstanak bh. naroda, osim što su spremno, bez dvojbi i punih srca stali na branik domovine, kao patriotski zadatak shvatili su i snimanje spota.

Mnogim vojnicima postali su inspiracija. Kad je trebalo poći u borbu, usne brojnih pripadnika Armije izgovarale su stihove ove pjesme i u sebi nosili duh opasnih mladića u maskirnim uniformama, s maramama oko vrata.

Mnogi od njih više nisu među živima – rahmetli Mirsad Fočo, rahmetli Amir Đulić, rahmetli Nermin Dževlan, rahmetli Senad Fazlić… Oni, koji su živi, nažalost, uglavnom se bore da to i ostanu.

“Zar nije tragedija i apsurd da danas, kada bismo trebali imati normalan život, većina ljudi kaže da su sretniji i rahatniji bili u ratu.”

Mnogi nemaju ni posla, preživljavaju s porodicama. Neki su već napustili BiH, a neki silno rade na tome da odu iz nje…

Frajer koji glumi manekena na početku spota jeste Samir Čajić Čaja. Rekao je poslije da nije bio sretan što mu je pripala ta uloga, ali, kad je vidio spot, bio je sretan.

Otkrio je nakon rata i da je više od polovine spota snimljeno u realnim situacijama – inače, snimao se deset dana na Dobrinji, u Domu policije i Velikom parku – a posebno je Čaja ponosan što su zbog ovog spota brojni momci i djevojke, muškarci i žene, ali i tinejdžeri, stali u odbranu svoju države.

Milenko Milinović Špico u spotu je ispalio najviše metaka, a poslije se sjećao kako su marame koje su on i saborci nosili u spotu postale „modni hit“: “Nismo mi imali nikakve veze tad s italijanskom modom, to su ustvari bile trouglaste marame iz prve pomoći, koje nam je bilo najlakše nositi oko vrata, odnosno strgnuti u slučaju ranjavanja i previti ranu.”

Jedan od Vojnika sreće bio je i Čamac (zbog prirode posla koji danas obavlja, puno ime i prezime ovog bivšeg specijalca ostat će tajna). On je u godinama poslije rata kazao kako je bilo svega u tom vremenu: “Taj spot jeste nešto posebno, svjedok jednog vremena i naše borbe, ali i danas me, kao i mnoge druge, iz sna znaju probuditi slike koje se ne zaboravljaju, naročito poginulih saboraca.”

Inače, spot je u ratu emitiran i na CNN-u te MTV-u.

U spotu je i dječak Adnan, kojem jedan od specijalaca daje čokoladu. Za njega su prije par godina rekli da je bio uspješan student u Sarajevu: “Sjećamo se da nam je to bila jedina čokolada i da smo Adnanu ‘zaprijetili’ da je ‘iz prve’ mora otvoriti kako treba, jer drugu nismo imali.”

Zbog pjesme odred Bosna četnicima postao noćna mora

Iako spot nije imao namjeru zastrašiti neprijatelja, nego prvenstveno podići moral borcima i građanima u opkoljenoj i napadnutoj zemlji, izuzetna spremnost i spretnost koje specijalci demonstriraju u spotu ipak su postigle i taj efekt. Jer spot Vojnik sreće bio je gledan i među agresorima.

“Kada nam se pridružio jedan momak koji je 1993. uspio preći s okupirane Grbavice na slobodni teritorij, pričao nam je da smo zbog tog spota četnicima postali noćna mora, a neki su nas čak i kopirali”, prisjetili su se vojnici.


Pogledajte vijest na izvornom sajtu:

1992. / Na lice stavi smijeh, za ovaj grad nije umrijeti grijeh: Bili jednom Vojnici sreće


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.