10. Maj 2011

BiH – Tekstovi se pišu i radi povijesti, pa bi tako valjalo pročitati, kada bosanskih muslimana više ne bude, za 20 ili 50 godina, (ne pretjerujem) da je neko nešto rekao protiv simptoma njihovog nestajanja. Jedan od tih simptoma je odluka da nema smisla da ocjena iz vjeronauke može uticati na prosjek pošto, po ministru, djeca koja NE IDU na vjeronauk bivaju zakinuta. Zato valja napisati razloge zbog kojih bi Gospodin Ministar za barbarstvo Kantona Sarajevo trebao dati ostavku.
1. Zato što je ignorisao potrebe onih koji ne idu na vjeronauku ne ponudivši im nikakvu alternatvu poput kulture religija, da se upoznaju sa religijama i tradicijama naroda BiH. Naprotiv, postupio je barbarski prema svim vjernicima, unoseći prijezir između učenika koji su se trudili i dobijali ocjenu i onih koji, eto, nisu išli na vjeronauku. Kakav je to Ministar koji toj manjini neće ponuditi da se nauče tradicijama i vjerama Bosne u okviru drugog sličnog predmeta kultura religija? Možda, neinventivan?

2. Zato što svoju odluku o unižavanju statusa vjeronauke nije potvrdio nikakvim istraživanjima o štetnosti vjeronauke. Jedina štetnost je što neko sjedi na hodniku (!?) Naprotiv ovom stavu, istraživanje uvaženog psihijatra dr. sci. Izeta Pajevića „Utjecaj religioznosti na psihičko sazrijevanje i zdravlje adolescenata“ nedvojbeno je pokazalo da vjera utiče pozitivno na mlade. Kakav je to doktor nauka koji ignoriše rezultate naučnih istraživanja? Kakav je to doktor nauka što ne želi poboljšati mentalno zdravlje mladih u vrijeme novih religijskih pokreta koji motiviraju i na suicid?

3. Zato što je ignorisao stav javnosti koja je iskazala opravdanost vjeronauke time što 95% djece pohađa vjeronauku. Čiji je to ministar –partijski ili narodni – koji ignoriše stav onog naroda koji ga je izabrao?

4. Zato što je sam odabrao model izučavanja vjeronauke koji se samo njemu sviđa, unatoč podršci cjelokupne javnosti da im djeca idu na vjeronauku, i dobijaju ocjenu. Čiji je to ministar – samo svoj ili ovog naroda?

5. Zato što se postavio kao „drug diktator“, koji je odlučio da vjeronauka donosi više štete nego koristi. Opravdanje da se djeca koja ne pohađaju vjeronauku nalaze u nepovoljnom položaju, jednaka je opravdanju da djeca koja idu na izborno-obavezujuću nastavu iz Njemačkog jezika svojim znanjem ugrožavaju one koji smatraju da im je Engleski dovoljan i za Njemački ne žele znati. Kakav bi to bio ministar da ukine Njemački jezik jer je Engleski dovoljan?

6. Zato što je na ovaj način kaznio učenike čiji roditelji žele da im djecu upoznaju sa tradicijom i vjerom stručni ljudi, nego ih diskriminira na račun manjine, demotivirajući ih – opisnom ocjenom. Kakav je to ministar koji degradira prenošenje znanja o vjeri i tradiciji zadovoljavajućim nastavnim procesom? 7. Zato što je ignorisao smisao postojanja teoloških fakulteta u Bosni i Hercegovini (kao npr. Fakulteta islamskih nauka i Franjevačke teologije u Sarajevu), obesmišljavajući diplomu ljudi koji su se obrazovali da bi prenijeli znanje djeci i znanje vrijednovali ocjenom sa smislom. Kakav je to Ministar obrazovanja koji potcjenjuje i obezvrijeđuje ijedan fakultet uopšte?

8. Zato što je osporio ispravnost tumačenja zakona o pravu na slobodu vjeroispovijesti svim državama u Evropskoj uniji, u kojima se za pohađanje nastave vjeronauke dobije ocjena koja ima smisla. Kakav je to ministar obrazovanja koji ide u potpuno suprotnom smjeru od evropskih tokova?

9. Zato što je osporio ispravnost tumačenja zakona svim svojim prethodnicima (u skoro zadnje dvije decenije), i onima koji su obnašali funkciju Ministra obrazovanja, kao i pravnicima koji su tumačili zakon. Kakav je to ministar koji se tako prema radu svojih prethodnika odnosi? Možda, napuhan?

10. Zato što je narušio obrazovni proces u školama BiH pred kraj školske godine, potcjenjujući sav trud koji su učenici uložili za ostvarivanje ocjene. Više nije „za ostvareni zadatak iz vjeronauke slijedi nagrada“, nego „za ostvareni zadatak iz vjeronauke slijedi – veliko ništa!“ Kakav je ministar obrazovanja koji ovo čini svojim učenicima?

11. Zato što je narušio odgojni proces pred kraj školske godine, uništavajući atmosferu poštovanja na relaciji nastavnik – učenik, koja djeluje po sistemu „predavanja nastavnika i disciplina na času imaju smisla jer se njegova ocjena broji“. Škola nije samo za odgajanje nego i za ocjenu. Jedno ne ide bez drugog! Kakav je ministar obrazovanja koji ovo ne zna?

12. Zato što je širom otvorio vrata nestručnom poučavanju islamu, u vrijeme kada se svi plaše indoktrinacije i skretanja djece sa pravog puta. Pri tome stavlja profesore vjeronauke u nepovoljniju poziciju od uličnih “ribara duša”, pa i dilera, koji mogu obećati “užitak”. Kakav je to ministar kojem je bolji prosjek ocjena učenika na vjeronauci problem iako se tom ocjenom učenici motiviraju ka pozitivnim vrijednostima? Zar je vjeronauka poduka klanja drugih i drugačijih? Čemu to motivira ovakvom odlukom ministar za barbarstvo?

Ignorisanje javnosti koja je pozitivno naklonjena vjeri, ignorisanje crkvi i vjerskih zajednica, ovo biće koje obnaša funkciju ministra ne čini ga kao biće nevjernikom nego bezvjernikom ili još gore – barbarinom! Da li čeka da crkve i vjerske zajednice pozivaju na socijalni bunt, na izlazak na ulice? Pa da ih onda proglase radikalnim fundamentalistima jer žele – osnovna prava? Zar je moguće da je ovo biće spremno barbarski žrtvovati identitet naroda kojem pripada, a i drugih naroda. Samo kako bi se oni bez identiteta i bez vjere, osjetili neugroženim i multikulturnim iako, na taj način, ni jednoj kulturi ne pripadaju niti upućuju njoj svoju djecu.

Ovom barbarskom biću nikada neću čestitati Bajram iako imenom pripada islamskom civilizacijskom krugu. Na ovo barbarsko biće će podsjetiti svaki profesor vjeronauke koji odvede djecu u Srebrenicu, da ono potiče sa tih prostora i da ono potiče odbacivanje vjeronauke iz obrazovnog sistema Bosne i Hercegovine. Ovo je put kako treba tretirati one koji čine otpadom stav većine građana radi manjine. Ovo je način kako se treba odnositi prema Ministru za barbarstvo, osim ako se pokaje i povuče odluku. Ali on to učiniti neće, jer mu ponos i medijski aplauzi bezvjernika ne dopuštaju. I zato javnosti ostaje da promijeni stav prema njemu i njemu sličnim i istraje.

Ovo je put i način kako baš treba tretirati one koji žele da vjeru (i islam i kršćanstvo) učine nevrijednim u životu vaše djece. Upamtimo, danas sve što nema cijenu – nema ni vrijednost. Ako se iz vjeronauke ne može dobiti ocjena, iako je i tu riječ o znanju, onda su ipak neki predmeti i neka znanja „jednakija“ od drugih, Orvelovski kazano, odn. „vrijednija“. A ima li išta vrijednije, narodu koji je klan samo zato što je muslimanski, da zna šta je to islam pa i da sazna – da li je islam toliko „zlo“?

Izvor: IslamBosna.ba

Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVI ODGOVOR

No more articles