Njemačka – Ugodno subotnje veče osmoga novembra 2014. za bošnjački džemat u Kamp-Lintfortu ostaje za trajno sjećanje jer su napunili trideset godina svoga složnog i uspješnog rada i djelovanja.
Za nas, koji smo prisustvovali ovoj večeri tridesetogodišnjeg jubileja pod geslom “Trideset godina spaja ljude – otvara horizonte” ponijeli smo duboke, lijepe dojmove o džematu i imamu. Gradska dvorana, u Kamp Lintfortu luksuzno opremljena sa 730 mjesta koja su gotovo do zadnjeg sjedišta bila popunjena ambijent je koji je u potpunosti odgovarao.
Svečanost Jubileja, kako to i priliči, otpočela je dan ranije, u petak, sa džum'a namazom u prvoj i za sada jedinoj bošnjačkoj džamiji sa munarom u Kamp-Lintfortu. Otvorio ju je imam Mustafa ef. Klanco, a prigodnu hutbu i džum'a-namaz u prepunoj džamiji predvodio je službenik Rijaseta i nekadašnji prvi sekretar u IZBNJ Zijad ef. Suljić. Osim ef. Suljića delegaciju su sačinjavali: Mensur ef. Pašalić, Predsjednik Udruženja ilmije BiH, Meho ef. Šljivo, GU “Preporoda” IIN, i Damir ef. Peštalić GI MIZ-a Srebrenica.
Ovaj džemat, da podsjetimo imao je u novembru, 2013. jubilej 30 godina od svoga osnivanja 03. oktobra, 1993. godine, kada ih je posjetio Reisu-l-ulema ef. Kavazović i u njegovoj pratnji članovi Rijaseta IZ koji su posve ozbiljno zainteresirani za prosperitetan rad bošnjačkih zajednica izvan granica Matice, kojom prigodom je u svome obraćanju Reisu-l-ulema podcrtao da se što više usmjerimo prema samima sebi u prenosu časnih emaneta islama ovdje na Zapadu. Ispred IZBNJ bili su prisutni Muftija ef. Fetić, gosp. Atlagić Predsjednik, te glavni imami, i imami. Tom prilikom ispred Rijaseta i IZBNJ uručena su priznanja ovoj IZ i imamu Mustafa ef. Klanco.
Svečanost u Gradskoj dvorani, 08. novembra sa istaknutom dvojezičnom porukom: “Sa vjerom i povjerenjem zajedno u budućnost!” najavila je ovogodišnji “Radni jubilej” kako su ga kod otvaranja naslovili, i koji je već sa samim početkom govorio o 30 godina misije imama Mustafe ef. Klanco i složnog rada i djelovanja džematske uprave i ovoga džemata a koji bilježi svoj početak sa 01. februarom, 1984. kada je kratko bio Mehmed ef. Butković, a potom od 15. maja, 1984. do danas sa Mustafa ef. Klanco, kao i o njegovoj povezanošću sa lokalnom državnom i društvenom zajednicom, IZ Turaka i Arapa, te ovdašnjim crkvenim zajednicama.
Postoje veliki džemati u kojima se ne da začeti dug, i neprekidno uzlaznom linijom označen hod. Nisu rijetke pojave straničenja, podjela, nadmetanja jednih nad druge u smislu: Ko je stariji, ili “čije će se žito mljeti”, a u tome svemu stradava jedino i osnovno: Složnost i zajedničko upiranje u jednom zacrtanom pravcu. Ljudi se umaraju, odustaju od Zajednice, povlače se u izolaciju i osamu.
Prateći ovaj dinamičan četvorosatni program dobija se utisak kako se u ovih proteklih 30 godina cio život jednog džemata prolama kroz prizmu džamije koja je od svoga osnutka, (kupljen današnji objekat 20.2.1991. a džamija otvorena 23.11.1997.), pa do danas osnovna i nezaobilazna tačka kroz koju su prošli i pojedinac, porodica i cijela jedna zajednica. Zajednica je ovdje dijelila sa svojim džematlijom i sretne i nesretne trenutke, bilježila sreću rađanja i tuge rastanaka, mladi su se okupljali, upoznavali, družili se, ženili i udavali iz tog toplog i sigurnog krila džamijskog prostora svi zajedno kao jedna velika porodica ljudi iz Bosne, Sandžaka, Kosova, Makedonije. Ovdje su se proslavljali završetci mektebskog poučavanja, školovanja, diplomiranja, pokretanje samostalnog biznisa, osnivanje klubova i udruženja, ali i odlasci u penziju, povratci u Domovinu, kao i ispraćaji na Ahiret u mjesno islamsko mezarje ili u svoju – zemlju rođenja. Džamija je bila i prihvatni centar za 70 zbrinutih u njenim prostorima u vrijeme agresije na BiH, logistički centar 92. – 95. za pomoć ratnim požarom zahvaćenu BiH, ali također i danas 2014. za postradale u poplavama. Cijelo vrijeme u dijalogu sa Gradom, udruženjima građana, političkim strukturama Grada, sa islamskim zajednicama Turaka i Arapa otvoreno istupajući i zahtijevajući svoja prava u istoj mjeri u kojoj su revnosno izvršavali i svoje obaveze rada u poslu “od sedam kora” – poslu rudara. U isto vrijeme ova Zajednica se osjeća, i to pokazuje, sastavnim dijelom cjeline koja se zove Islamska zajednica Bošnjaka u Njemačkoj učestvujući u svim njenim akcijama i projektima, a preko koje je uvezana i sa matičnom Zajednicom u Domovini. Vidno uzbuđen i ponosan na rad Mustafe ef.predsjednik Udruženja ilmije Mensur ef. Pašalić koji predstavlja 1470 BiH imama rekao je da tri vrijedne stvari obilježavaju ovog i svakog našeg imama, a to su: Očuvanje i prenos emaneta dini-islama, trajni osjećaj pripadanja svome narodu i kulturnoj tradiciji Bošnjaka, i trajni osjećaj za Domovinu. Uz gradske uzvanike uslijedila su i obraćanja GU “Preporoda”Meho ef. Šljive, Zijada ef. Suljić i GI MIZ Srebrenica Damir ef. Peštalić, dok je GI Ishak ef. Alešević čestitao Jubilej ispred Muftije Paše ef. Fetić. Obraćajući se skupu slavljenik Mustafa ef. Klanco počeo je riječima koje mu je očinski uputio Kjamil ef. Silajdžić ugledni profesor GHB medrese iz Sarajeva: “Dijete drago, ti ideš u svijet koji ne poznaješ i niko te od nas nije pripremio za takvu zadaću. tamo ćeš susresti muslimane iz arapskog svijeta i Turske. Budi im zahvalan. Arapima, jer Kur'an je na arapskom jeziku, a Turcima jer su donijeli islam na Balkan. Ti ideš u Zemlju reda, rada i discipline. Uzmi od toga koliko možeš!…” Poslušao je Mustafa ef. riječi učenog Profesora isto kao što je u sebe usadio i savjete svoga oca čuvenog Hodže Klance kako su ga od milja svi zvali u okolnim selima Ilijaša i Srednjeg gdje je on svojevremeno kao imam, muallim i hatib radio, i u ovih 30 godina požnjeo vrijedne plodove rada lokalno u svome džematu i na najširem planu IZ kao Glavni imam a potom i prvi muftija IZBNJ. Zato je sa uzdahom imam iz Srebrenice Damir ef. Peštalić u svome obraćanju rekao i ovo: “I samome sebi želim da napunim 30 godina uspješnog rada u Srebrenici!”
Ljudi koji su cijelo vrijeme podržavali, istrajavali u radu i bodrili Mustafu ef.bili su zajedno s njime cijelo ovo vrijeme. Na prvom mjestu predsjednik h. Šefik Burnić predsjednik na čelu Zajednice od 1984. do 2010. a potom u proširenom sastavu Odbora do 2014. Drugi po redu predsjednik Salih Kozar također tridesetogodišnji aktivista zajedno sa h. Suadom Imamović. Novi predsjednik h. Mustafa Mašić sa osam članova aktuelnog Odbora odražava potrebe novog vremena, novih izazova i perspektiva, njih podržava i sedam članova proširenog Odbora, dok kontrolnu komisiju čine tri člana. Ovih ukupno 19 ljudi čini i okosnicu u radu jer popularno za sebe nakon programa rekli su nam: “Mi smo najprije i najviše radni pa tek potom upravni odbor IZ” što im obzirom na uspješnost odista i pristaje. Uz ovo dodaju da je ulazak u sastav njihovog odbora prilično rigorozan. On podrazumijeva najprije dokazan dugogodišnji pozitivan aktivitet člana IZ, potom najmanje pet provedenih godina u proširenom sastavu Odbora da bi se na koncu član proširenog odbora mogao kandidirati na listu za člana Odbora. U radu Zajednice poseban akcenat daje se na rad sa omladinom i ženama.
Mnogo toga o ovoj Zajednici doznali smo i iz svečanih obraćanja predstavnika Grada, turskih i arapskih islamskih zajednica, kao i crkava gotovo svi su ga toliko prihvatili pa su ga oslovljavali sa “naš imam”. I kada se Mustafa ef. kritički obratio prema temi priznanja islama i Islamske zajednice u Njemačkoj kao potrebe da se pozitivna snaga islama upotrijebi kao oruđe u iskorijenjivanju korova i zla unutar i izvan IZ uzvanici su ustali i frenetičnim aplauzom pozdravili njegove riječi. Za ugodan protok vremena pobrinule su se i voditeljice programa koje su se obraćale dvojezično Džemka Hamza i Enisa Kartal, kao i mali i veliki hor ilahija i sevdalinki, nastupi ženskih horova, violinska pratnja, i svakako nezaobilazni maestro Armin Muzaferija koji je u svome repertoaru imao ponešto i na arapskom i turskom ponuditi. Vrijedne članove Odbora, džematske vakife, aktivistkinje i aktiviste nagradili su dodjelom priznanja dok su bračni par Klanco Fatu hanumu i Mustafa ef. naprosto prekrili poklonima. Mustafa ef. naročito je istakao ulogu muslimanke žene i majke u radu Zajednice, a potom je podvukao da bez učešća njegove Supruge i njihovih četvoro djece koji su mu bili podrška i ostali to cijelo vrijeme ovaj veliki uspjeh bi svakako bio umanjen.
(igbd)
