7. Septembar 2017

Intervju: Muamer Zukorlić, politički i vjerski lider sandžačkih muslimana

Vučić se hrabro i odlučno suočio sapitanjem Kosova, to je goruće pitanje za Srbiju, pitanje koje opterećuje brojne aspekte života više od tri decenije

U principu danas možemo čuti kod političara dva diskursa, onaj zvanični i onaj nezvanični pred prijateljima. Zvanično se ponavlja, ne damo Kosovo, a nezvanično da je to skoro pa završeno pitanje. Dakle, ta vrsta raskoraka da ne kažem šizofrene politike, nešto je što ne može da donese dobro.

Lično mislim da je priča o podjeli nemoguća. Dačić će na primjer veoma brzo ući u problem sa svojim stavom. Mislim da su nedavno Amerikanci pripremili, da se nastavak dijaloga odvija na nivou ministara spoljnih poslova. Ne znam da li je to možda posljedica upravo Dačićevog stava

Bosna je nažalost, na neki način zbog rata koji se desio, izašla operativno nedovršena, ali je ona međunarodno priznata sa svojim granicama. Problemi su unutrašnji, ali oni proizilaze iz toga što neko u njoj želi da jedan dio teritorije otcijepi. A to je pogrešno i opasno. Razbijanje Bosne ponovo, je ponovno razbijanje Balkana. To je rat!

 Lider Bošnjačke demokratske zajednice Sandžaka i poslanik Muamer Zukorlić rado se odazvao na poziv našeg lista da govori o teškim pitanjima koja očekuju Srbiju na rednih mjeseci. Dakle o Kosovu, Sandžaku, predsjedniku, premijerki, Republici Srpskoj, Bosni, ali i o genetici Šešelja i Darvinovoj teoriji koju treba preispitati…

Kako vidite trenutnu političku situaciju u Srbiji, obzirom na najnovija dešavanja u Makedoniji, na Kosovu itd?

-Ja mislim da su to još,neka manja tektonska pomjeranja kao posljedica smirivanja tla ovdje na Balkanu. Prije svega, u pogledu šta se dešavalo od devedesetih godina pa do Berlinskog zida, a potom preuređenje Balkana u kontekstu potpunog primata Zapada i Nato pakta. I pokušaja na lokalu da se to na neki način to posmatra subjektivno. Vjerujem da Srbija konačno mora da razume stvarne okolnosti u kojima se nalazi. Prirodu okruženja i činjenicu da ovdje Nato ima skoro svu situaciju pod svojom kontrolom i da mali narodi i male zemlje ne bi smjeli sebi dati luksuz da staju na put velikim kamionima koji prolaze – bilo da nekog pregaze, ili da se taj neko skloni s puta.

Kakva je situacija u Sandžaku?

-Sandžak je svakako jedan još manji prostor, čija bitnost izgleda mnogo veća od njegove stvarne i moći i uloge. Bitnost Sandžaka se vezuje za njegovu geostratešku poziciju i činjenicu da se nalazi u samom središtu Balkana okružen svim različitostima koje istovremeno predstavljaju i različitost interesa. Znači, sjeverno i južno Srbija i Crna Gora, zapadno Bosna i istočno Kosovo, jugoistočno Albanija. Sa sve svojim etnokultorološkim, političkim, ekonomskim i svim drugim suprotsavljenostima. I Sandžak, sa sve faktorima koji utiču na njega, je pred izazovom da bude tačka sudara tih različitosti što je nažalost, u prošlosti, mnogo puta bio. I što se ispostavilo negativnim i za sandžački prostor, ali i za države na čijem se prostoru nalazi ova regija.

Zapravo, moj san i san svih koji bi htjeli da dožive da stave tačku na epohe sudaranja i sukoba, je da Sandžak postane tačka i regija susretanja svih tih različitosti. Za to je svakako potrebna volja ne samo nas koji živimo u Sandžaku bilo da su to Bošnjaci, Srbi ili Crnogorci i drugi već je neophodna i volja zapravo svih subjekata koje sam spomenuo. A nalaze se okolo tog prostora i imaju izvjesni uticaj, posredni ili neposredni. Ukoliko bismo imali volju ključnih faktora na tom prostoru da ovu regiju pretvorimo u tačku susreta onda bi zasigurno i šira regija u Sandžaku dobila kopču mira i saradnje.

 

 

Predsjednik Vučić je pokrenuo inicijativu za širi dijalog o Kosovu. Kakva je Vaša uloga u tom dijalogu?

-Ja sam i u načelu i konkretno podržao tu inicijativu! Zato što je to zapravo na liniji mog cjelokupnog političkog dijaloga i pomirenja. A poziv predsjednika Vučića na unutrašnji dijalog potvrđuje i njegovu hrabrost, ali i odlučnost da ovo goruće pitanje za Srbiju, koje opterećuje brojne aspekte života više od tri decenije, da se sa njim suoči. Da ga pogleda pravo u oči i da pokuša učiniti pragmatičnim. Jer ono što komplikovana pitanja, kao što je Kosovo, čini još kompleksnijim jeste zapravo tretiranje ovog pitanja kao važnije god onog što ono zaista realno znači.

To znači dodatak viška emocije i viška historijskog patriotskog i svakog drugog značaja, što jeste danas glavni faktor koji opterećuje ovo pitanje. A zapravo imamo situaciju daje ubrizgavanje suvišne emocije, i vrijednosti u ovo pitanje, zapravo političare učinilo taocima tog pitanja.

I mi u principu danas možemo čuti kod političara dva diskursa, onaj zvanični i onaj nezvanični pred prijateljima. Zvanično se ponavlja, nedamo Kosovo, a nezvanično da je to skoro pa završeno pitanje. Dakle, ta vrsta raskoraka da ne kažem šizofrene politike, nešto je što ne može da donese dobro, jer ukoliko radite ono u šta ne vjerujete nikada se ne možete iskreno i predano boriti. Mislim da je došlo vrijeme, i važno je da to uradi političar sa najvišim stepenom političkog legitimiteta i uticaja. Da prosto napravi jedan važan iskorak,kroz unutrašnji dijalog stavljanja kosovskog pitanja u stvarni kontekst. I suočenja svih aktera i faktora sa ovim pitanjem u realnoj dimenziji.

Šta je ta realnost, podjela Kosova…?

-Ta realnost je – da je većina najznačajnijih evropskih zemalja priznala nezavisnost Kosova. Da je neophodno da se to ima do kraja u vidu kao ključna odrednica.

Ali imate i Nato zemlje koje nisu priznale Kosovo?

-Ima, ali ključne jesu! One koje donose odluke u Nato, znamo da su to uradile. Najbitnije je da svi ključni faktori kažu šta o Kosovu misle i kako bi oni rješavali to pitanje.

Ko su ti ključni faktori Crkva, političari…?

-Sve političke partije koje imaju izborni legitimitet su faktori, i pozicione i opozicione. Sve važne vjerske i crkvene organizacije su faktori, sve akademske zajednice…

Pozvati i ljude koji imaju svoj personalni kapacitet.

I šta onda kad kažu. Dačić je rekao da je za podjelu Kosova, kao što je govorio i Ćosić, i Đinđić…?

-Važno je da dođe do nekog presjeka. Šta ključni faktori o tome misle. I da tek na osnovu toga tražimo neko rješenje. To je pitanje veoma kompleksno i ono je mnogo izmaklo Srbiji iz ruku . To je ta realna dimenzija. Kada ste veći izgubili dio nečega, to je kao u biznisu kada nešto gubite, bolje je da izgubite manje nego više. Pametan kad počne da gubi, on kaže stop! Prodajem! On zaustavlja štetu i spasava što se spasiti može.

Lično mislim da je priča o podjeli nemoguća. Dačić će na primjer veoma brzo ući u problem sa svojim stavom. Mislim da su nedavno Amerikanci pripremili, da se nastavak dijaloga odvija na nivou ministara spoljnih poslova. Ne znam da li je to možda posljedica upravo Dačićevog stava. Gdje je on odigrao jedan šahovski potez, a međunarodna zajednica mu kazala, ok ministre sada ćete vi biti u prilici da na pregovorima zvanično zastupate te vaše stavove. Sad je pitanje da li će i tamo ministar moći da zastupa iste stavove.

Rekli ste ako se RS uključi u pregovore o Kosovu onda se otvara i pitanje Sandžaka…?

-Meni je to pitanje bilo direktno upućeno i na pamet mi ne bi palo da pričam o tome. Svako raspakivanje granica vodi u nove sukobe. A pogotovo na Balkanu nema raspakivanja granica bez krvi i rata.
Koje su direktne paralele Srpske i Sandžaka?

– Kakve paralele ima Republika Srpska i Kosovo? Ali ako vi napravite tu paralelu, onda će se napraviti i paralela između Srpske i Sandžaka, ili ne znam već čega. Vi sada rješavanje jednog problema pokušavate razbijanjem druge države. Eto kakve veze ima. To je po meni, suicidno i definitivno uvod u destabilizaciju prostora. To je poenta. Novi sukobi, nisu više dijalog.

A šta ako stvarno bude organizovan referendum u RS za otcjepljenje?

-Ja želim da vjerujem da se to neće desiti. To je ono što je već dovelo do ratova. To je zapravo uvod u sukobe na teritoriji jedne suverene države. Ugrožavate teritorijalni integritet te države. To je već viđeno! Mislim, iako se pokuša, da međunarodna zajednica to neće dozvoliti. To je poziv na novi rat!

Ali realno, koliko je Bosna suvjerena država. Koliko je to jedna, a koliko su tri države?

-Bosna je nažalost, na neki način zbog rata koji se desio, izašla operativno nedovršena, ali je ona međunarodno priznata sa svojim granicama. Problemi su unutrašnji, ali oni proizilaze iz toga što neko u njoj želi da jedan dio teritorije otcijepi. A to je pogrešno i opasno. Razbijanje Bosne ponovo, je ponovno razbijanje Balkana. To je rat!

Realno potpuno je ista situacija, da zanemarimo i Nato i Rusiju, Albanci sa Kosova hoće da izađu iz Srbije, Srbi hoće da izađu iz Bosne. U čemu je razlika?

-Ukoliko bi to htjeli da analiziramo detaljno, trebalo bi nam puno vremena i da ignorišemo sve što se dešavalo prethodne dvije i po decenije. Od činjenice da je Kosovo ipak bila vrsta federalne jedinice u Jugoslaviji.

A Republika Srpska je sada više od federalne jedinice, oni su konfederacija?

-Pokušavam da nađem riječi koje nisu žestoke, ali savršeno je jasno da nakon presuda u Hagu koje se odnose na genocid u Srebrenici, da sve to baca drugo svjetlo na način nastanak tog entiteta tokom 90-tih godina. Ne možemo jednako posmatrati, mada mi ne pada na pamet da budem niti branitelj Kosova, niti tužilac bilo kog djela srpskog naroda. Samo pokušavam da ukažem dokle mogu da dovedu takva djelovanja. Da li se orijentišemo sumanuto na politike nacionalnih interesa, ili ćemo da smanjujemo nagomilana zla i da leijčimo rane.

Jedan od principa je da postojeće granice ne diramo. Ako ih diramo to su novi ratovi.

Kako onda vidite Kosovo, kao konfederalnu jedinicu u okviru Srbije ili šta?

-Sumnjam da Srbija može išta značajno u pogledu pravnog statusa Kosova kao cjeline, uraditi. Kao prvo, mislim da Srbija ne može uticati na međunarodne faktore, odnosno na pravni status Kosova kao subjekta.

Pod dva, Srbija ne može ni Kosovo, ni međunarodnu zajednicu, natjerati na podjelu Kosova. To ja mislim i predviđam.

Ono što je moguće je da Srbija pokuša izvući maksimum u pogledu rješavanja otvorenih pitanja unutar Kosova, na manjinske zajednice, kulturnu baštinu. Srbija može jako puno, ajde da kažem, da naplatiti svoje gubitke. Svjestan sam rizika ovog što govorim. Ali ja tako mislim.

Kako. Čime?

-U ekonomskom smislu, u političkom smislu odnosa sa EU…  I to bi bila pametna politika. Ako vam je neko nešto uzeo i nudi vam neki benifit…

Rekli ste da je Velika Albanija nemoguća misija, ali samo Kosovo pa Makedonija… Čini se da je ipak moguća misija?

-Prvo, rekao sam da su sve velikodržavne politike prevaziđene i pokazale se kao nemoguće. Imamo i velikohrvatske aspiracije, pa i velikosrpske, uključujući sada i priču o velikoalbanskoj. Svi rigidni politički programi su osuđeni na propast. Sve imperije, pet ili šest koje su trajale stotinama godina, ni jedna nije bila nacionalistička ni isključiva. Od Rima, preko Osmanske, Austrougarske, Britanske ili danas Američke, sve su kosmopolitske i multietničke. Pa i Ruska imperija.

Ako te velike imperije nisu opstale, koji je smisao malih naroda koji požele da budu veliki? Prednost albanskog naroda u ovom trenutku je demografski momenat, to je adut i činjenica koja albansku naciju čini vitalnijom od ostalih. Ostale nacije su u defanzivi. Mali narodi, balkanski narodi nemaju ovdje šansi da budu dominantni, ni ekonomski ni vojno. Mi treba da vodimo ratove na poljima kulture.

Turska i njen uticaj na Balkan?

-Turska je regionalna sila i ona želi da utiče na prostor na kome ima domet. Balkan je stvarna zona uticaja Turske, i to treba da se zna, ali ne zato da bi jedni likovali a drugi da bi se bojali.

Ja nemam problem sa Turskom, ali ne prihvatam služavski odnos i status prema bilo kome. Spreman sam da budem partner i srpskom i turskom i arapskom narodu, ali nisam spreman da budem sluga nikome. Mi smo sa Turcima braća po vjeri, ali ako pređemo na razinu etnosa, oni su Turci, a mi smo Bošnjaci, oni se bore za turski, ja za svoj jezik. To su jasne razlike. Ja ne mogu da se saglasim sa projektom koji se priprema da se Bošnjaci izjašnjavaju kao Turci.

Kakvi su partnerski odnosi sa predsednikom Vučićem? Da li Vas sluša?

-Slušamo se nekako. Inače, nismo baš profili koji lako slušaju. I jedan i drugi smo svjesni toga. Moja politička stranka nije u koaliciji sa SNS-om, ali smo napravili partnerske odnose koji su u početku bili eksperimentalni, jer su to bila dva subjekta za koja su mnogi mislili da nije moguće da razviju saradnju. Mislili su da će to kratko traje. Mi nemamo sporazum o učešću u vlasti, o koaliciji, ništa…

Mi smo se saglasili u nekoliko tačaka i pricipa kojima smo htjeli dati šansu, politici dijaloga i pomirenja. To partnerstvo traje godinu i po dana. Do sada nije naišlo na značajne raskorake i nesporazume, ali jeste prebrodilo neka iskušenja.

Saglasili smo se da je zajednički interes srpskog i bošnjačkog naroda pomirenje i dijalog, zajedničko djelovanje u rješavanju svih problema bošnjačke zajednice u Srbiji.

Moj zahtjev je bio da moj narod u ovoj državi doživi puni osjećaj jednakosti sa ostalim građanima. Puni osjećaj da ima šansu i mogućnost da se razvija u ambijentu sigurnosti. Da potisnemo ono što smo imali u talasima pritisaka na našu zajednicu. Riječju, mi želimo da doživimo da osjetimo Srbiju kao svoju domovinu. A domovina znači dom, a dom znači sigurnost, dom znači ugodan osjećaj.

A na tome što dobijamo od države taj pozitivan ambijent, da pripadnici mog naroda uzvrate Srbiji punom lojalnošću,  prihvatanjem Srbije kao svoje domovine u pogledu svih obaveza. Da uspostavimo ravnotežu između prava i obaveza pripadnika mog naroda. To je temeljni princip.

Ima li nečeg oko čega se niste saglasili?

-Vjerovatno puno pitanja oko kojih imamo različita mišljenja, što je potpuno logično. Na kraju krajeva, dolazimo iz dva različita naroda. Imamo različite partije i programe… Ona pitanja oko kojih imamo različite stavove da realizujemo svako na svoj način, ali bez antagonizma. Ili da ta pitanja odgodimo.

Brnabić! Bili ste protiv nje. Sada ste je prihvatili, neki vaši ljudi su u Vladi?

-Ti koji su u Vladi, bili su i prije u Vladi i po ranijem dogovoru. Državni sekretari nisu neka vlast. Državne institucije su otvorene za mlade bošnjačke kadrove, državni aparat nije više nedostupan za moj narod. I to je bio naš cilj i uspjeh.

Moj stav prema premijeru je bio jasan i to nema veze sa imenom, čak ni sa njemim privatnim seksualnim uvjerenjima i orijentacijama.

On ima veze sa mojim gledanjem na preferiranje ideoloških, kulturoloških i etičkih vrijednosti gdje ne možemo da se saglasimo time da nije bitno ko je, i kakve je orijentacije premijer. Na takve pozicije se postavljaju ugledni ljudi! A „ugledni“ znači da se ostatak građana na njih ugleda, ne ugleda se samo po uspješnosti premijerskog posla ili u biznisu, mnogi se ugledaju i u nečem drugom. Ja sam čovjek koji ne prihvata hipkriziju u politici i onda ja ne mogu da kažem da je normalno da imamo Savjet za borbu protiv bele kuge,i da kroz taj savjet protežiramo porodične vrijednosti i natalitet, a da s druge strane na jedna velika vrata povučemo potez koji promoviše nešto drugo. A što je u suprotnosti sa tim. Taj raskorak u politici ne mogu da podržim. Moj stav je bio jasan.

Odbor za obrazovanje ruši Darvinovu teoriju, da su neki majmuni ostali majmuni, a drugi postali ljudi?

-Ne ruši Odbor Darvinovu teoriju, ali dok ja predsjedavam on će biti arena slobodne misli. I neće biti tijelo koje će podržavati tabuizaciju bilo koje teme. Nek je Darvinova teorija vladajuća, ja želim da se i o njoj raspravlja. A ne da se brani fanatično i silom.

Napisali ste zanimljivu knjigu „Drevna Bosna“. Šta ste željeli da kažete, da poručite?

-Prvo, da donekle doprinesem i rasvijetlim ukorenjenost Bošnjaka kao naroda i nacije i ukoronjenost Bosne kao jedne od historijskih balkanskih država. Otkrio sam i da je Bosna neka vrsta kulturološke vertikale Balkana, stožernosti i mira. Ona predstavlja i simbol kulture različitosti. Dvije trećine onog što se odnosi na Bosnu, odnosi se i na Balkan. Balkan je jednakulturasa sve svojom disperzijom vjerskih i etno razlika. Ne postoje etnogenetski čisti supstrati i zajednice.

Od koga vode poreklo Srbi, Albanci, Hrvati po DNK analizama?

-Nema jednostavnog odgovora, sve je to na nivou idejnog rješenja.

Kada bi Šešelj dao uzorak za DNK, našli bi smo šta?

-Njegovu srodnost sa bošnjačko-crnogorskim sastavom.

Prije bih rekao da je Skandinavac ili Njemac?

-Nisam baš siguran, iako je i ovo vrlo provizorno, ali zapravo taj potez sa kojeg on dolazi je ta sandžaklijsko crnogorska srodnost. Ali bi morali to preciznije da odredimo, mi ovdje imamo i Gota i Skandinavaca i drugih krstaša koji su prošli Balkanom a mnogi ostali.

I Srbi imaju tri linije koje su najbrojnije, kao slovenski narod ne pripadaju klasičnim Slovenima. Srodnost sa Rusima je drugorazredna, Srbi su staroevropljani, slovenizirani staroevropljani. Objavio sam knjigu, ali u drugom izdanju etnogeneza će biti značajno obogaćena.

 Razgovarao: Gradiša Katić

Foto:Salahudin Fetić i Filip Plavčić

izvor: nedeljnikafera.net

Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

No more articles