27. Februar 2017

Prijepolje, Srbija – Danas se navršavaju 24 godine od otmice u Štrpcima, za koju je pravosnažno osuđen Nebojša Ranisavljević u Bijelom Polju.

U Prijepolju i Beogradu danas su prigodnim skupovima i mirovnim akcijama obilježene 24 godine od zločina u Štrpcima, kada je iz voza 671 na pruzi Beograd – Bar oteto i ubijeno 20 putnika, većinom Bošnjaka.

Delegacija Foruma Bošnjaka Crne Gore položila je cvijeće na spomenik civilnim žrtvama ratova u Podgorici, a godišnjica se obilježava i u Bijelom Polju, Prijepolju i Beogradu.

Žene u crnom, Fond za humanitarno pravo i Inicijativa mladih za ljudska prava organizovali su mirovnu akciju u crnini i šutnji ispred glavnog ulaza u beogradsku Željezničku stanicu.

Sudski epilog
Bošnjačka stranka istakla je “da okolnosti pod kojima se desio ovaj stravičan zločin nikada nisu do kraja rasvijetljene”.

“Počinioci i nalogodavci su uglavnom ostali van domašaja pravde, dok posmrtni ostaci većine žrtava još nijesu pronađeni. Podsjećanje na ratne zločine je i opomena da se država Crna Gora mora suočiti sa prošlošću, dok odnos institucija prema članovima unesrećenih porodica mora biti posvećeniji, sa više brige i pažnje”, navodi se u saopćenju Bošnjačke stranke.

Iz Foruma Bošnjaka Crne Gore podsjećaju da se likvidacija najmanje 19 putnika voza “Lovćen” broj 671, koji je saobraćao na liniji Beograd – Bar 27. februara 1993, desila samo “zbog biljega imena”.

“Ko iole drži do civilizacijskih standarda saglasiće se – i nepravedno i nemoralno je da se ni poslije dvije i po decenije još ne zna čak ni koliko je ukupno žrtava bilo, gdje im je sve počivalište i ko je sve odgovoran za zločin. Posebno je pitanje kako do danas porodice stradalih nemaju ni šanse da ostvare makar status civilnih žrtava rata?”, kaže se u saopćenju FBCG-a.

Hapšenje osumnjičenih

Na današnji dan, 27. februara 1993, iz voza broj 671 na pruzi Beograd – Bar, u stanici Štrpci u općini Rudo (BiH), pripadnici vojne formacije “Osvetnici“, koja je djelovala u sastavu tadašnje Višegradske brigade Vojske Republike Srpske, a pod komandom haškog osuđenika Milana Lukića, izveli su 20 putnika, većinom bošnjačke nacionalnosti, zatim ih odveli u selo Prelovo (općina Višegrad), gdje su ih mučili, a potom ubili.

Za zločin u Štrpcima 2002. godine pravosnažno je na 15 godina zatvora osuđen Nebojša Ranisavljević pred Višim sudom u Bijelom Polju (Crna Gora), podsjeća agencija Anadolija.

Saradnjom tužilaštava za ratne zločine Srbije i Bosne i Hercegovine, 5. decembra 2014. srbijanska policija uhapsila je pet osoba zbog sumnje da su počinili ratni zločin u Štrpcima. Na području Bosne i Hercegovine uhapšeno je deset osumnjičenih. U Srbiji, među uhapšenima za ratni zločin u Štrpcima, nalazi se i Gojko Lukić (1956), brat haškog osuđenika Milana Lukića.

Za zločin u Štrpcima pred sudom Bosne i Hercegovine u toku je suđenje deseterici optuženih, među kojima su Luka Dragičević, komandant Višegradske brigade, i Boban Inđić, komandant Interventne čete u Višegradskoj brigadi.

U Srbiji suđenje za slučaj otmice i ubistva u Štrpcima još nije počelo, a članovi porodica žrtava nisu dobili status civilnih žrtava rata.

Kako se navodi u optužnici, od 20 otetih 18 je bilo bošnjačke nacionalnosti, uglavnom s područja Sandžaka, državljana tadašnje SR Jugoslavije, odnosno Srbije i Crne Gore, jedna osoba bila je hrvatske nacionalnosti i jedna osoba arapskog porijekla.

‘Zataškavani zločin’

Bivši srbijanski tužilac za ratne zločine Vladimir Vukčević nakon hapšenja osumnjičenih tada je ocijenio da je zločin u Štrpcima “zataškavani državni zločin za koji je istraga 20 godina tapkala u mjestu”.

“Mi smo zapazili praktično zataškavanje. I zataškavanje i uklanjanje tragova zločina. I zbog toga, zbog svega što smo zapazili i zbog toga što smo videli da to čini država, to se može nazvati i državnim zločinom. Mi ćemo u našoj istrazi pokušati da dođemo do viših nivoa, pomagača, podstrekača i uopšte svih modaliteta saučesništva. Međutim, sada smo otkrili neposredne izvršioce i na neki način mislim da je i to uspeh”, rekao je tada Vukčević za beogradske medije.

Žrtve zločina u Štrpcima jesu Halil Zupčević (1944), Senad Đečević (1975), Esad Kapetanović (1954), Iljaz Ličina (1947), Fehim Bakija (1950), Rifat Husović (1958), Ismet Babačić (1963), Šećo Softić (1945), Adem Alomerović (1935), Rasim Ćorić (1953), Fikret Memović (1939), Fevzija Zeković (1939), Džafer Topuzović (1938), Muhedin Hanić (1966), Safet Preljević (1971), Nijazim Kajević (1963), Zvjezdan Zuličić (1960), Jusuf Rastoder (1938), Tomo Buzov (1940) i NN lice.

Najstarija žrtva imala je 59, a najmlađa 17 godina. Dosad su pronađeni posmrtni ostaci četiri žrtve. Tijelo Halila Zupčevića pronađeno je krajem 2009. godine u selu Sjedača na obali jezera Perućac (Drina), a posmrtni ostaci Rasima Ćorića, Jusufa Rastodera i Ilijaza Ličine nađeni su u istom jezeru 2010. godine.

U Prijepolju, općini iz koje je bila većina žrtava otmice, pored starog mosta na Limu, 2009. godine otkriveno je spomen-obilježje žrtvama iz stanice Štrpci. Na bijelom mramoru, u obliku tradicionalnog muslimanskog nadgrobnog spomenika nišana, ispisana je poruka: “Ko u ovoj zemlji zaboravi 27. februar 1993. i stanicu Štrpci odustao je od budućnosti.”

Izvor: Al Jazeera i agencije

Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

No more articles