Zločin u Šahovićima

3
714

Autor ove autobiografske knjige je Milovan Đilas (1911-1995), djed sadašnjeg gradonačelnika grada Beograda Dragana Đilasa, čiji je otac Nikola bio jedan od aktera šahovićkog pokolja.

Značaj svjedočenja ovog moralnog i karakternog čovjeka sadržan je u nekoliko bitnih odrednica. Svjedočio je protiv svog oca, koji je bio direktni učesnik pokolja. Pripadao je narodu koji je prećutkivao zločin i iz čijih redova su poticali počinioci, i bio je prvi Crnogorac koji je javno progovorio o ovom događaju.

Svi kasniji radovi na ovu temu za osnovu su uzimali svjedočenje ovog čovjeka, koji pripovjeda da je nakon pokolja njemu i njegovom bratu njihov otac “UMOČIO KOCKU ŠEĆERA U MUSLIMANSKU KRV„DA BUDU ŽEŠĆI”.

Prema Đilasu, „Gorski vijenac“ u njegovom selu znali su napamet svi seljaci, i ta im je knjiga bila praktično zamjena za „Bibliju“.

On kaže: ” Izgledalo mi je da sam rođen sa krvlju u očima. Prvi prizor koji sam ugledao bila je krv. Moje prve riječi bile su krv i kupale se u krvlju”.

U svojoj knjizi “Zemlja bez pravde” #Đilas opisuje taj strašni zločin i opisuje užasne detalje tog masakra, u kojem su ubijene žene, djeca, starci, i opisuje krvoločnost crnogorskih seljaka koji su tijela masakrirali i nakon što su ih ubili.

Takođe on navodi prave razloge koji su motivisali Crnogorce da počine ovaj zločin:
“… Nikada nije bilo takvog vojnog pohoda, niti je iko čak mogao pretpostaviti da se to zbilo u onom što zovemo duh nacije. U poređenju sa tim, nedela iz 1918. bila su dečja igra. Kasnije se većina krstaša i sama stidjela onog što se dogodilo i što su učinili, ali – učinili su…

Vlasti u Šahovićima dale su obavještenje da će grupa muslimana, koji su bili pritvoreni pod izgovorom da su im životi ugroženi, biti prebačena u Bijelo Polje. Crnogorci su ih čekali na zgodnom mjestu i poklali ih nedaleko od groblja u Šahovićima. Ubijeno je oko pedeset istaknutih muslimana.

Slična je sudbina bila namenjena i muslimanima iz Bijelog Polja, inače miroljubivim i marljivim ljudima. I oni su pod zaštitom trebali biti prebačeni preko Šahovića. Međutim, u poslednjem je trenutku jedan oficir srpske vojske spriječio prijevaru i zločin… Zaklano je nekih trista i pedeset ljudi, svi na strahovit način. Usred pljačke bilo je i silovanja, koje je kod Crnogoraca dotad bilo nečuveno…

Iako je Jugoslavija imala parlament, cijeli je zločin zataškan… Da je provedena čak i površna istraga, otkrili bi se počinioci i vođe. Ali nikakve istrage nije bilo. Dva ili tri stražara iz Šahovića ostala su nekažnjena što su zatočenike predali rulji. Bila je najavljena sveobuhvatna istraga, ali se pokazala običnom komedijom… Iz naručja majki i sestara uzimali su djecu i klali ih pred njihovim očima…

Jedna je grupa napala jedan muslimanski usamljeni posjed. Seljak je upravo drao jagnje. Namjeravali su ga ustrjeliti, a kuću zapaliti, ali ih je guljenje jagnjeta navelo da na istu šljivu za pete objese seljaka. Iskusni mesar je sjekirom rascjepio seljakovu glavu, ali vrlo pažljivo, kao da nije želeo da ošteti torzo Zatim je rasporio grudi. Srce je još kucalo. Mesar ga je rukom isčupao i bacio psu, kasnije se pričalo kako pas nije ni taknuo srce, jer čak ni pseto neće tursko meso…

Da bi nepravda bila potpuna, Boška nijesu ubili muslimani nego Crnogorci, glavešine iz Kolašina. To je moj otac kasnije saznao od povjerljivog znanca…”

autor: Sead Jasavić


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

3 KOMENTARI

  1. odgovor Car je Go!!
    Mi dobro znamo kakav je status sehida. Medjutim ovdje nije o tome rijec, vec o zlocinu koji je se desavao a koji trebamo da znamo i da nezaboravimo ko i kada ga je ucinio.
    Zato, svaki vid podsjecanja i obiljezavanja ima za svrhu da se pojasni, razjasni i dokumentuje a ne da se zaboravi kako da je to “negdje bilo” i nema nikakve veze sa Islamskim statusom, Dakako , potrebno nam je vise obiljezavanja, sjecanja i pjesama pa bile one i ilahije koje nam cuvaju sjecanje na pokolj od din dusmana

  2. Šehidima ne treba Dan, ni Fatiha, ni Jasin, ni hatma im ne treba.
    Šehidi su vječnost dobili, i to vječnost u kojoj su radosni zbog onog sto u njoj imaju.
    Biti šehid, to je počast iznimna.
    To znači u Džennet bez računa ući i u društvo poslanika se uvrstiti.
    Šehid, ima počasti koje nisu drugima date, a sve zbog veličine žrtve koju učiniše na Božijem putu.
    Iz hadisa znamo da će oni moliti da budu vraćeni na Dunjaluk, da se opet bore i opet poginu i tako neprekidno. Neizmjerna je i našem razumu nedokučiva nagrada koja njima pripada.
    Uzvišeni Bože, učini nas svjesnim veličine njihove žrtve i ne dopusti da ona bude zaboravljena i obezvrijeđena. Amin!

  3. El Fatiha….

    “Ko god ubije jednog nevinog čovjeka, kao da je ubio cijeli svijet. Ko god spasi jednog čovjeka, kao da je spasio cijeli svijet”

    Svanulo je jutro, Zaboravi srce taj dan, jednom su te izdale, Genocid nad Bosnjake guraju u zaborav.. SJENICA PLAV GUSINJA SAHOVIC HADZETA BUKOVICA STRPCI SREBRENICA….. Sjutra ponovo dolaze… Majko sjutra ponovo…. NIKAD NE ZABORAVI BOSNJO…

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.