Juče je navršaveno 25 godina od zločina u Kukurovićima, općina Priboj, kada su u minobacačkom napadu Vojske Jugoslavije (VJ) ubijeni starci Uzeir Bulutović, Mušan Husović i Fatima Sarač, a selo spaljeno, javlja Anadolija.
Za ovaj zločin u Kukurovićima do danas niko nije odgovarao, a tokom 1992. i 1993. godine iz svih sela općina Priboj i Pljevlja, uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom, bošnjačko stanovništvo je iseljeno.
Odbor za zaštitu ljudskih prava i humanitarnu djelatnost Priboj u povodu četvrt vijeka od tog zločina podsjeća da je to bio “teroristički napad Užičkog korpusa na bošnjačko selo Kukurovići u Sandžaku”.
Predsjednik NVO za zaštitu ljudskih prava i novinar Džemail Halilagić kaže da je tada u selima općine Priboj, prema granici s Bosnom i Hercegovinom, vladao strah i postojao državni teror.
“Tog 18. februara 1993. godine u 17.30 sati na ovo selo je izvršen minobacački napad s položaja iz okruženja sela i tom prilikom je selo spaljeno, a Uzeir Bulutović i Mušan Husović, koji nisu uspjeli da pobjegnu, izgorjeli su u živoj lomači u svojim kućama. Fatima Sarač je silovana, pri čemu su joj polomljene ruke, a potom ubijena rafalima iz streljačkog naoružanja”, rekao je Halilagić koji je u februarau 1993. godine kao novinar nakon ovog zločina boravio u Kukurovićima, prisustvovao dženazi ubijenih i izvještavao.
Niko nije priveden pravdi
Preživjeli mještani su se, kako dodaje, razbježali po okolnim šumama i tokom noći pješačili do, po 40 kilometara udaljenih, Pljevalja i Priboja.
Halilagić ukazuje i podsjeća da su prognani Bošnjaci, od kojih veliki broj danas živi u Priboju, izbjeglice u okviru svoje lokalne zajednice, bez bilo kakvog izbjegličkog statusa i nemaju uslove da se vrate u svoja sela i obrađuju imanja.
Kako ističe, Viši sud u Beogradu je u aprilu 2013. godine jasno utvrdio odgovornost države Srbije za ratni zločin koji su pripadnici srpskih snaga počinili na teritoriji Sandžaka i za zločin u selu Kukurovići, međutim počinioci ovh zločina ni nakon 25 godina nisu privedeni pravdi.
“Za zločine u Priboju i Sandžaku nije bio zainteresovan ni Haški tribunal, niti je za položaj ovog najobespravljenijeg dijela građana Srbije, zainteresirana Vlada Srbije, Delegacija Evropske unije, Misija OSCE-a niti međunarodne organizacije za ljudska prava. Prognani Bošnjaci su prepušteni samom sebi, a zbog straha za goli život, zbog bezperspektivnosti života i diskriminacije od 1992. godine Priboj je napustilo više od polovine bošnjačkog stanovništva”, ukazao je predsjednik Odbora za zaštitu ljudskih prava i humanitarnu djelatnost Priboj Džemail Halilagić.
Očevici događaja i danas strahuju da javno govore
Jedan od svjedoka dešavanja u blizini tromeđe Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine je A.B. kojeg su u mjestu Sastavci, sa još tri muškarca, ženom i djetetom uhapsili pripadnici srpskih bezbjednosnih snaga.
Želeći da ostane anoniman, zbog kako je rekao mogućih posljedica, on je u izjavi za Anadoliju precizirao da je u selu Sastavci, na granici sa Bosnom i Hercegovinom, prema Kukurovićima, pošla “mješovita vojska i mješovita policija”.
“Tu je bila mješovita vojska i policija, otišli su zajedno s borbenim vozilima. Ovaj datum ću vječno pamtiti jer sam bio zarobljen tog nesretnog dana. Zajedno sa svojim bratom, rahmetli Sulejmanom Slatinom, rahmetli Delijom Kaltak i njegovom ženom. Meho Skorupan i njegov sin koga je bio poveo na ljekarski pregled za upis u prvi razred osnovne škole. Doveli su nas pred stanicu policije u Priboju koja je bila prepuna policije iz Ruda… Došao je neki Božović, čini mi se neki načelnik u MUP-u, tražio je mog burazera i rekao je da su Kukurovići spaljeni do temelja i da posmrtni ostaci poginulih moraju da se sahrane”, rekao je on naglasivši da i danas u Proboju i Rudom viđa ljude koji su bili akteri ovog događaja.
Bez sudskog epiloga
Viši sud u Beogradu je u aprilu 2013. godine donio presudu kojom je utvrdio odgovornost države Srbije za ratni zločin u selu Kukurovići kod Priboja 18. februara 1993. godine. Apelacioni sud u Beogradu je krajem marta 2014. ukinuo ovu presudu i predmet vratio na ponovno suđenje. Predmet je ranije prosljeđen srbijanskom Tužilaštvu za ratne zločine.
Prvostepenom presudom nakon postupka protiv Republike Srbije, u ime 20 mještana Kukurovića, pokrenutim 9. jula 2007. godine, utvrđeno je da su se prije napada jedinice Užičkog korpusa VJ nalazile u neposrednoj blizini sela i da je u minobacačkom i pješadijskom napadu na Kukuroviće tog dana uništena imovina mnogih mještana.
Prema izvještajima organizacija za ljudska prava dva dana kasnije, nekoliko mještana se vratilo u Kukuroviće, kako bi provjerili šta je sa njihovim kućama. Zatekli su zgarišta i pobijenu stoku. U spaljenim kućama pronašli su leševe Uzeira Bulutovića, Mušana Husovića i Fatime Sarač, koji za vrijeme napada nisu uspjeli da napuste selo. Kako je navedeno, 11. aprila 1993. godine kada u selu više nije živio niko zapaljeno je još osam kuća s pomoćnim objektima.
