Uzvišeni Allah je stvorio ljude sa svrhom, ukazao im na dobro – kako bi ga činili, i na zlo – kako bi ga se klonili. Svi ljudi rađaju se u čistoj vjeri, čistih srca koja će se ispuniti svjetlom dobra ili tminom zla. Oni koji Istinu izaberu za vodilju, ispune srca svjetlom vjerovanja te u sebi i oko sebe šire dobro. Oni drugi, zadojeni grijehom, srljaju iz jednog zla u drugo, uništavajući sebe i druge. Srce im prekriva jedan po jedan grijeh, sve dok ga ne obavije grub obruč tmine koja sigurno vodi na pogrešan put. Srce ophrvano grijehom, oči koje nisu slijepe, ali ne vide, te pogrešan put koji se čini ispravnim, rezultiraju pomijeranjem granica dobra i zla.
Jedna od najopasnijih pojava koja je zadesila naše društvo jeste poremećen sistem vrijednosti. Dobro više nije interesantno, a zlo je prekriveno celofanom dobra, te se plasira kao vrijednost. Iskreni se nazivaju nesnalažljivima, pošteni – glupima, čestiti – smotanima, a dobročiniteljii – budalama. U istom vremenu, oni koji šire nemoral su slavni, kriminalci su “babovi”, a mladići i djevojke koji žive nečasno su “face”. Na tim temeljima roditelji svjesno ili nesvjesno odgajaju svoju djecu, tim oružjem ljudi i žene ubijaju ono najvrjednije u njima.
TV je postao glavni centar okupljanja porodica. Nekako još jedino on uspije da ih sve okupi: i djeda i nanu, i oca i majku, kao i svu djecu. Večer počinje sa par serija u kojima se alkohol, ubistva, nemoral i njima slično plasiraju kao najnormalnije pojave. Način na koji se “dokopavaju” novca i pozicija često bude propraćen komentarom punim divljenja za učinjeno nedjelo. U početku svi hrle prema daljinskom upravljaču i okreću glave pri pojavi neke nemoralne scene ili eventualne psovke koja se čuje, ali vremenom i to postane normalno, pa se svi prave kao da ništa nije bilo. Svi šute i sa velikom pažnjom gledaju šta će se desiti u izmišljenim životima kreiranim da ispiraju mozak i pokrenu sjeme zla da proklija iz čovjeka. Porodična tišina biva prekinuta katkad nekim kraćim komentarom onoga što se na ekranu vidi, ili pak nekom kraćom svađom oko toga koja će se serija sljedeća gledati, jer ima ih puno u istom vremenu.
Nakon rasprava o serijama, svi se slože da naredna 3-4 sata posvete gledanju nekog od mnogih šou programa. I tu je ponuda mnogostruka: ima ih koji se natječu u pjevanju, a ima i onih koji se natječu u vulgarnosti.
Dječije srce je neispisana ploča koju, prvenstveno, svojim djelima ispisuju roditelji. Na pomenuti način, u porodičnom ambijentu, neispisana ploča se počinje ispisivati pjesmama u kojima se stvorenja ravnaju sa Stvoriteljem, veličaju i hvale stvari koje je Allah zabranio i koje vode u propast i na ovom i na drugom svijetu. I tako dječije srce počinje prekrivati val zabluda, ponavljaju tekst pjesama ne razmišljajući o njihovom pogubnom značenju, a što bi i razmišljali kada su im za njih nepogrešivi ljudi, roditelji, otvorili vrata prema tom putu. Majke često bivaju oduševljene komadima garderobe koje nose potencijalne “zvijezde”. I nije bitno što je veći dio tijela otkriven, a manji prekriven uskom garderobom, majke nerijetko svojim komentarima sopstvenim kćerkama odškrinu vrata razgolićavanju. Neke pak i otvoreno pozivaju kćeri na provokativno oblačenje, često govoreći: “Kad nisam mogla ja, možeš ti”, pritom želeći iskazati nekakvu slobodu.
Djeca u raznim šou programima, u kojima ljudi bez muke, preko noći, postaju slavni, vide kraći put do “uspjeha”. Na putu do tog “brzog uspjeha” ne biraju sredstva. Vidimo i omladinu iz naše avlije kako su spremni zgaziti čast, odreći se svojeg i prihvatiti tuđe kako bi se dodvorili onima koji udaraju pečat za “uspjeh”. A onda se vrate nama s pričom da žele ljudima pokazati kako Sandžak ima i nadarene omladine, da nije sve tako crno kako se inače tamo, po Srbiji, priča. Sandžak ima pametnu, obrazovanu, nadarenu i kreativnu omladinu – neka nas ona predstavlja. Neka nas predstavljaju oni koji baštine moralne vrijednosti, oni koji jačinom svog karaktera iziskuju promjene na bolje, a ne oni koji se svojim primitivizmom žele dokopati slave.
Roditelji su ti na kojima je najveća odgovornost za stanje u kojem se omladina danas nalazi. Prihvatili su sistem uništenja porodice želeći se razonoditi i zabaviti. Djeca su takva da zavole onoga koga kao dobrog upoznaju, a žele ići putem onoga kojeg vole. Roditelji im daju prostor da upoznaju loš svijet u lijepom pakovanju i tako ih svjesno ili nesvjesno gurnu putem na čijem kraju je provalija.
Djeca su emanet darovan od Boga ljudima, da ga čuvaju, ne da ga upropaste. Zadojite im srca dobrom, naučite da je istinski sretan samo onaj ko Istinu vidi istinom, a zabludu zabludom. Pokažite im svojim primjerom kako bolje uspijeva poštenje i iskrenost, a pokažite im i na druge, kako završavaju oni koji žive nečasno. Nemojte ih učiti da budu ulizice, da čim kroče izvan svog Sandžaka moraju pljunuti na sve ono što je sandžačko, da ako hoće uspjeti sa sebe moraju otrgnuti sve što podsjeća na njihovu vjeru i naciju.
Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je najavio vrijeme u kojem živimo, vrijeme izopačenih vrijednosti, vrijeme u kojem se zlo podržava, a dobro osuđuje, pa je jednom prilikom, govoreći o vremenu smutnje, upitao ashabe: “Šta ćete raditi kada vam se žene odaju bludu, a omladina ogrezne u psovci i kocki.” Upitaše: “Zar može doći takvo vrijeme?” Reče: “Može i gore.” Upitaše: “A zar može doći gore?” Reče Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: “Može, a to je kad ne budete naređivali dobro i odvraćali od zla.” Upitaše: “Zar može doći takvo vrijeme?” Reče: “Može i gore.” Upitaše: “A zar može doći gore?” Reče: “Može, a to je kad budete dobro smatrali zlim, a ono što je zlo dobrim.” Upitaše: “Zar može doći takvo vrijeme?” Reče: “Može i gore.” Upitaše: “A zar može doći gore?” “Može, a to je kad budete naređivali zlo, a odvraćali od dobra. Tada se u tom vremenu ni vaši najučeniji neće moći snaći” – reče Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem.
Mi smo svjedoci da su se ove riječi obistinile, kao i sve ono što je rekao Poslanik s.a.v.s. prije više od četrnaest stoljeća. I muškarci i žene su se odali bludu, i mladići i djevojke ogrezli su u psovci, i stari i mladi tope se u kocki, toliko su se pomjerile granice dobra i zla da se više ni grijeh ne naziva grijehom. Često ne razmišljajući bodrimo ljude u zlu i drugima namećemo haram u liku halala. Niti haram može biti halal, niti se halal može pretvoriti u haram – to je zakon Moćnog Gospodara donesen još prije nego kročismo na Zemlju. Uspješne generacije slušale su i pokoravale se naredbama svog Gospodara, a mi čujemo, ali obavezno moramo filozofirati i tražiti opravdanja.
Gospodaru, pomozi nam da promijenimo sebe kako bismo imali obraza moliti Te da promijeniš stanje našeg naroda.
Autor: Meliha Preljević
