Zašto žene same sebe podcjenjuju?

Poslanik, a.s je kroz afirmaciju svojih žena pokazao kako i žene moraju biti angažirane u društvu. Moraju tražiti i širiti znanje, jer neobrazovana žena ne može obrazovati svoju djecu. Međutim, današnje žene zapostavljalju učenje i nauku pritom kao krivca često traže nekog drugog. Ukoliko žena podcijeni sebe, ma koliko bila uzdignuta i vrednovana od strane porodice i zajednice, to joj neće biti od koristi. Kao izgovor za svoju neangažiranost, današnje žene navode nedostatak vremena i nedostatak obrazovanja, smatrajući da je puno onih koje su sa svojim diplomama preče da budu aktivnije u mijenjanju društva. Sa druge strane, one koje steknu diplome, zadovolje se poslovima gdje stiču materijalnu korist, bez dodatnog angažmana, pritom ostavljajući i one nekom drugom da se bavi društvenim pitanjima.
Psihologica Aida Tule navodi priču o četiri čovjeka koji su se zvala Svako, Neko, Biloko i Niko. Svako je trebao da uradi neki posao, ali je ostavio da to Neko uradi. Neko je mislio da će to Biloko uradit, ali na kraju Niko nije uradio, ono što je Svako trebao uraditi. Upravo ova priča oslikava stanje današnjih žena, koje uvijek čekaju da neko ili bilo ko preuzme određene odgovornosti koje su na obavezi cjelokupnog društva.
Onima koje se pravdaju nedostatkom vremena i obrazovanja, najbolji dokaz da to nije prepreka jesu naše Bošnjakinje koje su u godinama iza nas čuvale našu vjeru i tradiciju kao žeravicu na dlanu. One su radile teške fizičke poslove, žnjele, kopale, često neke zamjenjivale muškarce u njihovim posolovima, a pritom se nisu žalile i kukale. One su tkale, heklale, plele i prodavale sve to, kako bi neke svoju porodicu održavale i finaskiski situirale. One su bile od onih koje su nafaku od ranog jutra uzimale, porodicu nisu zapostavljale i vrijeme za intelektualno osposobljavanje sebe i svoje djece su imale, te ga vrlo vješto koristile. Generacije su odgajale.
Znale su samo  Ilmihal, Mevlud i Jasin, ali su se čvrsto držale toga, znale njihovu vrijednost i urezivali ih u srcima svoje djece. Često možemo čuti od pojedinaca kako od islama znaju samo ono što su naučile u djetinstvu od svojih nana. Za samo nekoliko decenija, od njihovog do našeg vremena, promijenilo se puno, uznapredovala je tehnologija, a promijenili su se i ljudi. Sve ono što su one nekada morale ručno radit, danas nama rade mašine. Par knjiga koje su naše nane imale i njihovu poruku prenosile, danas zamijenjuje mnoštvo literature, audio i video kaseta, koje ostaju nedovoljno iskorištene. Današnje žene znaju sve tržnice i cijene svih artikala, a pritom nemaju vremena za sopstveno obrazovanje. Ne štede potrošiti sve materijalne prihode na različite preparate, šminku i garderobu, a često se danima dvoume da li novac uložiti u kupovinu neke knjige. Naravno da islam traži od muslimana da njeguju i svoj izgled, ali u određenim granicama, bez pretjerivanja i bez zapostavljanja razuma i duše.

„Mi želimo da muslimanka povrati svoju vjeru, da odbaci slijepo slijeđenje, da pred tom civilizacijom zauzme takav stav da od nje uzme ono što je dobro, a odbaci ono što je loše, da uzme ono što joj odgovara. Da prvo posveti pažnju svemu unutrašnjem, a zatim spoljašnjem. Da bude vjernica, lijepog ahlaka, razborita, da ispunjava svoje dužnosti i bude učena.“ (dr Karadavi)

Veliki broj današnjih žena ubija svoju inteligenciju i sposobnost za stvaranje, negativnim stvarima. Koriste tehnologiju za stvari koje ih samo intelektualno zatupljuju. Čitaju, ali ne naučnu literaturu, već ono što utiče negativno na njih i njihovu porodicu. Gledajući razne serije, počinju vjerovati u postojanje savršenog života, pokušavajući sebi napraviti takav ambijent i prostor. Nažalost, zbog nemogućnosti realiziranja spomenutog, tonu u zabrinutost i tugu za apstraktnim. Razlog tome jeste nedovoljna vjerska osvješćenost i nekorišćenje vremena u dobro.

Usled takvog stanja, često se kod žene javlja nezadovoljstvo svojim mužem i svim onim što se on trudi da joj pruži. U svojoj knjizi „Onima koji vole“ Karim El-Šazi navodi primjer vladara koji je oženio djevojku iz najnižeg staleža, koja se do tada igrala zemljom i blatom. Kada je oženio napravio ju je otmjenom i vrednovanom ženom. Jednog dana prolazeći pored djevojaka iz svog plemena, te vidjevši kako se igraju blatom, poželje da se i ona igra kao nekada. Čuvši za njenu želju, vladar naredi da se od ruža i miska napravi smjesa slična blatu kako bi se ona igrala. Nakon nekog vremena žena je od vladara zatražila nešto što on nije mogao odmah ispuniti, pa se ona naljuti i reče da nikada nije ni valjao. Vladar se samo nasmija i reče „Zar i onda kada sam od ruža i miska napravio blato, kako bih ispunio tvoju želju.“ „Traženje prava – prije ispunjenja dužnosti, briga o spoljašnjem izgledu – prije unutrašnjosti, posvjećivanje pažnje tijelu – prije nego duši, briga o ulici – prije nego o kući, to je danas moderna muslimanka.“ (dr Karadavi)

Neke žene posvećuju preveliku pažnju brizi za dječijim potrebama, toliko da njihov odnos prema djeci više liči na uzgoj, nego na odgoj. Brinu o tome da li su na vrijeme i dovoljno jeli, spavali, pili i jesu li dovoljno odjeveni, zapostavljajući ono što je najbitnije da pruže djeci, a to je duhovni i moralni odgoj. Takve majke odgoj svoje djece prepuštaju ulici i televizijskom programu prepunom nasilja, nemorala i raznih devijacija. Razni rijaliti programi uče djecu da put do „uspjeha“ i nije tako težak i dug, te da se do „uspjeha“ može doći i na pozornici gdje se traže neke nove zvijezde koje će kroz pjesmu i primitivne priče promovirati zlo. Ovakvo stanje ukazuje na intelektualno nesposobnu majku.
S druge strane imamo majke koje daju baštine i obrazovanje i vaspitanje, ali samo u okrilju svoje porodice, pritom ne pripremajući teren gdje će kasnije odrastati njihova djeca. Nepobijam činjenicu da je najbitnije vaspitanje, porodično vaspitanje i da je ono temelj cjelokupnog vaspitanja, ali želim ukazati da ukoliko nevaspitano društvo bude vršilo utjecaj na dijete sa porodičnim vaspitanjem, njegovo vaspitanje će vremenom isčeznuti. S toga, majka kao stub porodice i društva, je ta koja vaspitava unutar porodice, ali i priprema zdrav teren za odrastanje svoje djece i izvan porodice.
Intelektualno zapostavljaju i zlostavljaju sebe, a u isto vrijeme žaleći se da nisu poštovane i vednovane od strane porodic i zajedice. „Neobrazovana, zapuštena i nesretna majka ne može podići i odgojiti sinove i kćeri koji su kadri pokrenuti i uspješno voditi preporod muslimanskih naroda.“ (Alija Izetbegović)

Autor: Fatima Fejzović