Omogućite im da osjete prirodu: Slobodna i nesputana igra na otvorenom ne samo da je zdrava za pravilan fizički razvoj nego i potiče maštu, društvenost i empatiju.
Uništene šume, sve manje prostora za igru i šetanje, golema smetlišta i deponiji, onečišćene rijeke i jezera u kojima su se ljudi nekad kupali, sve je to stvarnost u našem svijetu. Zato i dosta vremena treba potrošiti kako naučiti dijete što smije, a što ne u svijetu koji ga okružuje. Da svijet sutrašnjice ne bi izgledao gore od našeg, da bi bio ljepši i čišći, danas treba početi s odgojem djece da stvore i njeguju bolji svijet jer je on, zapravo, njihov dom. A da bi se to postiglo, treba ojačati vezu djece s prirodom.
Tako ćete, napominju psiholozi i pedijatri, ne samo pridonijeti tome da naš planet bude sigurniji i zdraviji za našu djecu nego i da ona budu zadovoljnija. Da bi dijete zavoljelo prirodu, treba se stvoriti veza s njom, a jedini je način za to da je iskuse tijekom šetnji, igranja, istraživanja, penjanja po drveću, branja šumskih bobica… općenito, aktivnosti u kojima mogu opipati i omirisati živi svijet koji ih okružuje. Slobodna igra u prirodi, pokazalo se, potiče zdrav razvoj i raspiruje maštu. Osim kretanja na zraku, u prirodi nema zadanih obrazaca prema kojima su, na primjer, organizirane videoigre pa dijete slobodno odlučuje o tijeku igre. A tako i pojedini prirodni elementi u okolišu, poput srušena drveta ili grma spontano dobivaju mjesto u djetetovoj igri jer su pogodni za penjanje ili skrivanje…
Da bi dijete doista postalo svega toga svjesno presudni su roditelji koji moraju djetetu omogućiti da dođe do tako bliskih kontakata s prirodom. Stoga svaki slobodan trenutak treba koristiti za izlazak na otvoreno, a doba godine će odrediti i vrstu aktivnosti. Sada, kad je snijeg zabijelio sve oko nas, šteta je provesti slobodno vrijeme ikako drukčije nego u građenju iglua ili snjegovića, u grudanju, sanjkanju ili skijanju, jer tako djeca mogu i doslovno omirisati snijeg i osjetiti ga. Tako dijete obogaćuje svoja iskustva i potiče mu se radoznalost koja će mu jednog dana otkriti obrasce prema kojima “funkcionira” priroda, napominje dr. Jim Taylor u svojem članku objavljenom u časopisu Psychology Today.
A razumijevanje prirodnih procesa može potaknuti i neke djetetove sklonosti da se dodatno razviju i odrede mu buduće zanimanje. Iz tog razumijevanja proizlazi i osvještavanje o tome odakle dolazi hrana koju jedemo, voda koju pijemo pa i odjeća koju nosimo. Tako se razvija i svijest o tome koliko smo zapravo povezani i ovisni o živom svijetu koji nas okružuje. Osim toga doživljavanje mijena u prirodi onako kako se izmjenjuju pomaže manjoj djeci da shvate koncept vremena, prošlo sadašnje i buduće. Tako im se širi mogućnost promišljanja u široj vremenskoj perspektivi i uči o prolaznosti trenutka. Također se potiče spoznaja uzročno-posljedičnih obrazaca, na primjer, tako što će dijete shvatiti da ako otkine cvijet s voćke na njoj neće biti ploda.
Ako su još roditelji ti koji će dijete naučiti svemu tome i upozoriti ga na neke promjene koje će se dogoditi u prirodi, ojačat će uzajamne odnose. Također je to prigoda za lekciju iz ekologije i prihvatljiva ponašanja, napominje dr. Taylor. Ništa neće biti tako poticajno da dijete shvati recikliranje kao prizor odbačene vrećice u prirodi ili divljih deponija koji nagrđuju i uništavaju okoliš. Pokažite djetetu da se ljepota prirode održava i razvrstavanjem otpada kod kuće i štednjom na energentima, ali i odabirom zdrave hrane i ekološkog prijevoza.
Izvor: 24sata.hr
