Turbe bosanske princeze Katarine (Emine) u Skoplju

1
395

Sandžak – Spomenik Kral Kızı ili Kral Kızı mauzolej je posvećen kćerki bosanske kraljice Katarine Kosače, sa istoimenim imenom, koji se nalazi u blizini PMF-a u Skopju, na obroncima poznatog naselja Gazi Baba. Ovo naselje počiva na nekadašnjem muslimanskom groblju, i nosi ime jednog od najslavnijih likova osmanskog perioda, tačnije iz 16 vijeka: Ašik Celebija. On je bio poznati osmanski književnik, cije je pravo ime Mehmed Ali el-Nata. Također je poznat i kao Kadi Baba, jer je bio izabaran i za doživotnog skopskog kadiju, nakon brojnih službovanja u Silivriju, Serfidži i Nardi. U ovom titularu Gazi Baba se jasno ukazuje na njegovu pripadnost tarikatskim redovima i participiranju u borbama Osmanlija. U jednoj od tih kampanji 1572. godine i gine.

Datoteka:Originalni portret pretposljednje bosanske kraljice Katarine-2.jpg
Princeza Katarina, Eminina majka

Historijski izvori nam ne mogu dati tačnu informaciju kada je izgrađen mauzolej. Iako ne postoji natpis koji bi mogao odrediti starost objekta, može se sa sigurnošću konstatirati da je sagrađen krajem 15. ili početkom 16. vijeka.
Historijat princezinog dolaska u Skoplje se vezuje za priču da su Sigismund i Katarina krenuli prema Istanbulu. Oni su djeca bosanskog kralja Stjepana Tomaša Ostojića i kraljice Katarine, kćerke hercega Stjepana Vukčića Kosače. Isahak-beg Ishaković, bio je zadužen za njihovu bezbijednost. Princeza se razboljela na putu, u Skoplju su pokušali da je zdravstveno rehabilitiraju, ali bezuspješno. Prema drugoj verziji, koja je, čini se, vjerodostojnija, ona živi u Skoplju, koji je u to vrijeme nezvanični glavni grad Rumelije.

U toj konstelaciji, prema tvrdnjama historičara Saliha Sidki Hadžihuseinovića Muvekkita, Katarina je bila povjerena na odgoj i čuvanje poznatom skopsko-bosanskom krajišniku Isa-begu Ishakoviću koji ju je odveo na svoj dvor u Skoplje gdje je provela ostatak života. Umrla je mlada i najvjerovatnije se nije udavala. Sigismund, njen brat, kasnije odlazi prema Istanbulu. Nakon dobijanja informacije o smrti mlade princeze, turski sultan Mehmed II je naredio izgradnju mauzoleja. Sigismund i Katarina su primili islam još u Bosni, pa su putovali kao slobodni ljudi, a ne zatvorenici, kao što smatra poznati osmanista Lidija Kumbaradži. Na ovo ukazuje i podatak da je njihov daidža Ahmed–paša Hercegović, anadolski beglerbeg, već duži period bio u Islamu i obavljao broje državne duznosti. Njihovo  prihvaćanje islama je važno za odluku sultana da podigne mauzolej-turbe Katarini kao aristokratici i muslimanki. Prihvaćanje muslimanskog imena nije uvjet konvergencije u islamu, ali ga je ona promijenila u Emina.

Datoteka:Stefan Vukčić i rat u Zeti 1441.jpg
Teritorij kojim je vladao Eminin djed, herceg Stjepan Vukčić Kosača.

Princ Sigismund dostiže titulu bega u Istanbulu i Karahisaru. U historijskim izvorima postoje zapisi u kojima se on spominje kao Ishak-beg Kraljević (Kraloglu, bukvalno sin kralja), dok je bio sandžakbeg regiona Karasija. Posle poraza u Bici kod Farsusa (1488), zarobili su ga  Egipćani istovremeno kada i Ahmed-pašu Hercegovića. Ne spominje se u historijskim izvorima nakon 1490, što je indikacija da je umro ubrzo poslije toga. Sahranjen je u grčkom gradu Seres kod helvetijske tekije.

Prije nego je srušen u zemljotresu 1963, mauzolej ili turbe, sa svojim skladnim arhitektonskim rešenjima, dimenzijama i estetskim izgledom, davao je lokaciji jedinstveni ambijent. Po strukturi, turbe pripada otvorenom tipu mauzoleja sa kvadratnom osnovom sačinjenim od kamenih blokova. Četiri stuba imaju svodove u obliku srca koji su prekriveni sa ciglama na vrhu. Četverostrana kupola je bila prekrivena pločicama. Na osnovi stubova, na kapitelima i krajnom vijencu, bile su reljefne lajsne. Danas je ova lokacija prepuštena nemaru i zaboravu. Samo grob princeze i osnove turbeta se jasno prepoznaju.

Autor: dr. Džemial Bektović


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

1 komentar

  1. Muslimani su živeli u Srbiji i posle proterivanja Turaka jer su im Srbi to dozvolili iako su lagodno živeli dok su se najhrabriji srbi borili za slobodu. POd ovim uslovima im je dozvoljeno:
    1. da se vrate pravoslavlju ili
    2. da se izjasne kao srbi muslimani ili
    3. cigani muslimani ili
    4. da im se isplati novac za imanja i da se isele u tursku

    NEki su ostali pa su posle presli u Bosnu, a evo ispada da su najgori ološ oni koji su ostali u Srbiji a danas rade protiv Srbije, čast onim muslimanima koji su Srbiju branili od svih okupatora. Bošnjaci tada nisu postojli inače bi i taj izbor imali jer ako im je dozvoljeno da budu cigani bilo bi im dozvoljeno i da budu bošnjaci da je takva nacija postojala. Nije im samo dozvoljeno da budu TURCI, jer je turska bila okupator Srbije. A sad vi malo razmislite u čijem interesu radite? SVOM ili stranog faktora koji vas gura u smrt?

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.