“Neka oprosti gospođa Evropa, ona nema spomenike kulture. A Pleme Inka u Americi ima spomenike. Egipat ima prave spomenike kulture. Neka oprosti gospodja Evropa, samo Bosna ima stećke.
Sta je stećak? Oličenje gorštaka Bosanca. Šta radi Bosanac na stećku? Stoji uspravno! Ali nigdje, nigdje, nikad, niko nije pronšao stećak na kome Bosanac kleči ili moli. Na kome je prikazan kao suzanj.”
Stećak. Spomenik, simbol Bošnjaka. Simbol uspravnosti i dostojanstva. Simbol snage, iskrenosti i poštenja. Ali i simbol naroda koji žrtva na desetine genocida u proteklih nekoliko stoljeća. Preživio je Bošnjak u zemlji Bosni svašta. Trvili ga i mučili a onda mučki ubijali.
Ali opet preživio. Opet iznalazio načina da opstane. I tako to traje danima, mjesecima, godinama, vijekovima. Ma koja iskušenja ga spopadala, on je odolio. Sa čvrstom vjerom u Boga jedinoga, nije svoje dostojanstvo dao.
Znao je on kome se robuje i klanja.
Znao je kome se do zemlje savija.
Znao je sta simboliziraju podignuto čelo i ruka na stećku.
I nije to slučajno. Zato je izdržao. Budan na oba oka tada. Međutim san je bio sve jači. Ali mu je odolevao nekako.
Sve dok je bošnjo bio poput onih trava i biljaka što opstaju u krševitim planinama nije mogao biti poražen.
A zatim se jedno oko polako zatvorilo. I tu se nekako izdržalo. Majke časne i ponosne uz šehade na usnama, čuvale su vjeru i tradiciju bošnjackog naroda.
A onda potpuna uspavanka.
Uspavao se bošnjo. Zaboravio i pogazio sve prethodno navedeno. Zaboravio na gospodara svoga. Zaboravio na simbole svoje. Zaboravio na tugu i boli majke svoje. Pa opomena žestoka uslijedi. Toliko žestoka da je i najdublji san uzdrmala.
Srebrenica. Tuga bosanska.
I dan danas imam osjećaj da svaki list na grani plače.
Da svaka travka tuguje.
Da je krv još uvijek sveža.
Da je zemlja vrelim suzama nakvašena.
Da preživjele majke još uvijek sinove svoje ubijene, svake noći sanjaju.
I neki novi simboli su nikli, oličeni u nišanima iznad glava šehida. Oni ćute i sve nijemo posmatraju. Podsjećaju nas da ne zaboravimo.Posmatraju i svjedoče. Svjedoče da stoje u vremenu, u kome dzelat mirno pored njih hoda. U vremenu u kome njihovu tugu slavi. I sve tako iz dana u dan, već deceniju ipo. A sada izgleda će biti svjedoci nečega sto se dodatnom tugom zove. Taj isti dzelat vladat će tom zemljom.
Nakon dubokog sna, kao iz vedra neba, opet težak udarac primamo. Ovoga puta umesto noža težak šamar. Sami sebi smo ga zadali. Sami sebi smo presudili. ’95 ubijani, 2016 zivi dotučeni.
Jos jedan veliki poraz. I to baš u Srebrenici. Izbori koji će se pamtiti. Izbori u kojima smo sami kapitulaciju potpisali.
Ne znam šta je u glavama bošnjaka koji nekakvu pobjedu proglašavaju. Možda bi ih mogao pitati da mi objasne. Kakva je to crna pobjeda kad dzelat na vlast pred očima njihovim dođe? Ne bih se ja tom pobjedom ponosio. Ali ko zna možda je moje pitanje uzaludno.
Ostaje da se nadamo, da ovoga puta u Srebrenici oni koji su slavili i pijani četnicke pjesme pjevali, a što pijan kaze to trijezan i misli,da su samo lažnu nadu dobili o tome da će vladati.
Nadam se da će se u Srebrenici obistiniti čuvene riječi rahmetli Alije Izetbegovića: “ Bosnom niko nikada nije uspio da vlada, uvijek mu se to samo pričinilo”.
Vremena za spavanje bošnjacima više nema. Taj sat je odavno otkucao. Za spas, za uspjeh, za dostojanstvo. Za zemlju Bosnu onih koji su je vijekovima čuvali. Moramo biti svjesni onoga što se u njenoj historiji dešavalo. Moramo se pricipa vjere i vrijednostima tradicije okrenuti.
Bošnjace! Ma gdje bio, probudi se!
Za spas Bosne ponosne.
Autor: Emir Preljević
@Rasim Avdic
Pa otkud sad to problem? On je uvek pricao kako mu je to najveca zelja, a sad mu smeta!!! Zna li on sta hoce???
Dragi moj autore, cijeli tekst ti je “nabijen” emocijama, i ja te donekle razumijem. Vjerovatno si još mlad i još viš te razumijem. Ali, …
Malo manje emocija, a malo više trezvene analize.
Razmisli malo, barem ko je trebao glasati u Srebrenici?, gdje su ti što su trebali glasati u Srebrenici?, jesu li to “opet” neki drugi izdali Srebrenicu, je li to uvijek neko drugi kriv?, je li to uvijek neko drugi trebao voditi računa o tebi samome i da ne postavljam još teža pitanja, jer neću da diram u rane.
Muamer Zukorlić otišao da glasa u Srebrenici. Stalo mu. Nekome kome treba više da je staloo od njega nije otišao. Valjda imao preča posla. Je li ti dosta. Imaš li sve odgovore?
Stecak bosnjacki? To prvi put cujem. Zato i svi beze od vas. Treba pod hitno da se svi razdvojimo inace ce Sveti Sava postati Bosnjak.
Ko je taj?
……tvoje ime nije “Boris” već Богорис…..prvi Boris na Balkanu bio je bugarski car, inače etnički Turcin Борис I, koji je nakon što se hristijanizovao iz svog avarsko-turskog imena Богорис, izbacio OG i postao “Boris”…..
@Amer
Bas o tome ja pricam. Sve cega se dotaknete postaje ili bosnjacko ili tursko. Sad je i Boris turski 😀
Jesu li to kompleksi zbog labilnog nacionalnog identiteta? Verovatno jesu. Kod Jevreja nema toga! Da bi bio Jevrejin moras imati dobar pedigre i posle nema ni krize ni kompleksa. Zna se ko je ko.
Given Name BORIS – From the Turkic name Bogoris, perhaps meaning “short” or “wolf” or “snow leopard”. It was borne by the 9th-century king Boris I of Bulgaria who converted his country to Christianity, as well as two later Bulgarian emperors……..imaš na sajtu behindthename.com…….
Šta vrijedi medjutim vama zarobljenim umovima otrovanim svetosavskom ideologijom zla pričat……prvo angliški da bekneš ne znaš…….
@Amer
Pa sto se onda Turci ne zovu po Borisu 😀 To ime je slovensko, a moguce je da ima slicnosti sa recima drugih naroda. I to ne znaci da je necije! Ako tako zadires u poreklo onda mozda ni ti nisi to sto mislis 😀
……Boris Becker i Boris Johnson nisu Sloveni Smrdivoje……
@Amer
Ako njih dvojca nisu sloveni onda ime nije slovensko 😀 Upravu si, nema sta da ti kazem vide 😀
Ne zameri sirotom Ameru,Kacavenda mu prska u usta svakih tri sata pa ne zna vise sta prica.Nije lep ali je bar mnogo glup…