Vehbija Hodžić je rođen u ulemanskoj porodici u Čukotama na Donjoj Pešteri 7. januara 1916. godine. U rodnom selu je završio osnovnu školu 1927. Potom je pohađao Veliku medresu Kralja Aleksandra II u Skoplju koju je uspješno završio 1936. godine. Iste godine je Pravni fakultet na Beogradskom uneverzitetu. Međutim, saznavši da je 1935. godine otvorena Viša islamska šerijatsko-teološka škola u Sarajevu, ispisuje se s Pravnog fakulteta i prelazi na ovaj najviši islamski vjerski zavod pred i u toku rata.
Po završetku Više islamske šerijatsko-teološke škole, 1941-1942. godine, radi kao šerijatsko-teološki pripravnik u šerijatskom sudu u Novom Pazaru. Iz šerijatskog suda prelazi na dužnost sekretara Islamskog šerijatstva za Srbiju gdje je ostao do 1945. godine. Poslije 1945. godine, službovao je u Priboju i Pljevljima u svojstvu šerijatskog sudije. Potom se opet vraća u Novi Pazar gdje radi u općini, zatim u Sreskom i Okružnom sudu, pa u Narodnoj Banci i, najzad, u Skupštini općine (katasteru) Novi Pazar, gdje ostaje sve do smrti 1977. godine.
Pored redovnog posla, Vehbija je bio nosilac i realizator mnogih društveno korisnih aktivnosti. Duže vrijeme je održavao tečaj arapskog jezika s jednom grupom imama, a na tečaju za polaganje imamskog ispita predavao je stručne predmete. Na njegovu inicijativu je formiran Fond za stipendiranje učenika pri Odboru IZ-e u Novom Pazaru. Zaslugom Vehbije-efendije Hodžića, osnovana je prva islamska biblioteka u Sandžaku.
Vehbija-efendija Hodžić je tečno govorio šest stranih jezika – engleski, njemački, francuski, italijanski, arapski i turski – a u određenoj mjeri se služio i perzijskim jezikom.
Još kao učenik skopljanske Velike medrese, počeo je pisati originalne članke i prevoditi s arapskog i njemačkog jezika. Autorske radove i prijevode je objavljivao u ondašnjim muslimanskim listovima Islamski svijet i Islamski glas. Po dolasku u Višu islamsku šerijatsko-teološku školu u Sarajevu, počinje sarađivati s tadašnjom najutjecajniom muslimanskom periodikom Gajret. Pored ovih glasila, radove je objavljivao i u Narodnoj pravdi (Sarajevo), Dogjolu/Pravom putu (Skoplje), Glasniku (Sarajevo, Preporodu (Sarajevo), Zemzemu (Sarajevo), i Takvimu (Sarajevo).
Pozamašna rukopisna zaostavština
Iako je Vehbija-efendija Hodžić neumorno radio cijeloga života (što se može vidjeti iz priložene bibliografije), za života su mu objavljena svega dva djela: Temelji islama 1971. i Mevlud 1975. godine. Njegova pozamašna zaostavština obuhvaća djela iz oblasti islamskih disciplina, leksikografije, književnosti i narodnog stvaralaštva.
U pripremi za štampu je nekoliko njegovih rukopisa: Islam u svjetlu nauke i filozofije – u tri toma, Problem dobra i zla (sistem moralne folozofije), Islam i nauka ili kulturna historija islama, Tematika Kur'ana, Tematika hadisa, Tursko-srpskohrvatski rječnik, Tursko-francuski rječnik novoturskog jezika, Srpskohrvatsko-francusko-njemačko-italijansko-perzijsko-arapsko-turski rječnik sa 8.000 riječi.
U njegovoj pisanoj zaostavštini nalazi se i nekoliko prijevoda: Laura Vechi Vaglijeri: Apologija islama – prijevod s italijanskog jezika, Mehmeda Fuad: KAMUS – tursko-arapsko-perzijsko-francuski rječnik, M. Sadruddin: Islam – religija čovječanstva – prijevod s njemačkog jezika, Islam – religija za sve i svakog – prijevod s engleskog jezika, Apologija islama – prijevod sa francuskog. A iz beletristike: Kroz pjesmu i suze – zbirka pripovjedaka i
Žalosna svadba – drama.
U januaru 2010 godine je objavljen prvi njegov rukopis – Islam u svjetlu nauke i filozofije, Akaid I – nakon koga će uslijediti objavljivanje njegovih ostalih knjiga s ciljem da ovog velikog učenjaka iz Sandžaka približimo sugrađanima a njegovu veličinu najbolje će spoznati oni koji se pozabave njegovim pisanim stvaralaštvom.
(Agencije)
