Čim je Bešar Asad preuzeo vlast u Siriji iranski režim je započeo intenzivniji sektaški pohod na ovu zemlju. Šiijske husejnije i „kulturni centri“ niču kao gljive poslije kiše, a brojni šiijski klerici započinju „pecanje“ Sirijaca u mrežu šiizma, pri čemu se vode principom: postanite šiije i mi ćemo vam pružiti materijalnu i novčanu pomoć.
Šiijsko prozelitističko djelovanje bazira se na glavni grad Damask i najveći privredni i ekonomski centar zemlje – Halep, te Deir-Zor, grad u blizini granice s Irakom, ali ni druge veće sredine, poput Homsa, Hame i Darae, nisu pošteđene. Ipak, unatoč velikom trudu i uloženim sredstvima, prije narodne revolucije, veoma mali broj Sirijaca je bio zainteresiran za ovu primamljivu ponudu iranskog režima.
Širenje šiizma u koordinira sa Asadovim obavještajnim službama
Od vremena Hafeza Asada projekat šiizacije sirijskog stanovništva povjeren je na rukovođenje visokopozicioniranim dužnocima obavještajnih struktura Asadovog režima. Jedan od njih je general-major Ali Memluk, alevija rođen 1946. godine u Damasku, u porodici koja se doselila u Siriji iz Hataja, nakon što se ova oblast pripojila Turskoj krajem tridesetih godina prošlog vijeka.
Analitičar iz Sirije Mohammed al-Attar tvrdi da je Memluk i dalje sa strane Asadovog režima zadužen za rukovođenje ovim projektom i da direktno komunicira sa nadležnim osobama iranskog režima za to pitanje, te da je ovaj projekat ostao u njegovim rukama iako se Memluk više puta „selio“ iz jedne u drugu obavještajnu agenciju režima.
Šiizacija sirijskih sunija – revitalizacija starog sektaškog projekta
Sirijski istraživač Khalil al-Mekdad ističe da su temelji projekta šiizacije Sirijaca udareni u doba vladavine Hafeza Asada osnivanjem udruženja „Murtada”, koje je osnovao Jamil Asad, ali je tada šiizacija provođena mnogo suptilnije i s puno opreza.
„Iranski režim plaćao je milione dolara plemenskim vođama u istočnom dijelu Sirije kako bi im ovi pomogli da se na njihovom području, gdje apsolutno nije bilo šiija, grade husjenije (šiijski vjerski objekti). Također, iranski režim nije žalio novca za pridobijanje ljudi koji se bave utjecajnim zanimanjima, kupovinu zemljišta i poslovnih prostora. Imamo primjer poznatog sirijskog glumca Duraida Lahhama za kojeg je sirijska javnost tek po izbijanju narodne revolucije saznala da je šiija, jer se javno očitovao o tome.“, kaže al-Mekdad.
Humanitarna pomoć „mamac“ za šiizaciju
Od 2011. godine iranski režim iskorištava situaciju i povećava broj područja na kojima širi šiizam. Sirijcima, koji su zbog ratnih okolnosti u sve težoj situaciji, nudi se humanitarna pomoć i novac u zamjenu za prihvatanje šiizma i priključivanje vojno sposobnih Sirijaca šiijskim sektaškim milicijama kojima upravlja Teheran.
U posljednjih nekoliko godina iranski sektaški projekat u Siriji u ogromnoj je ekspanziji u područjima u blizini glavnog grada.
“Teško je odrediti tačan broj sirijskih konvertita u šiizam, jer režim čitav projekat drži pod strokom kontrolom obavještajnih službi i bilo kakvo medijsko tretiranje ovog pitanja nije dopušteno, ali podaci koji nam dolaze iz Damaska i okolnih mjesta pokazuju da je šiizam prodro duboko u siromašni i neobrazovani sloj sirijskog društva, jer se u procesu njihovog preobraćenja u šiizam iskorištava njihova nezavidna ekonomska situacija. Šiizam je postao izvor za rješavanje egzistencijalnog pitanja za mnogu djecu koja su u ratu ostala bez roditelja. Osim toga, emisari šiizma nerijetko vrše pritisak na žene koje su ostale bez muževa, bilo da su poginuli ili pritvoreni od strane režima, da šalju svoju djecu na šiijski vjeronauk”, kaže sirijski analitičar Wael al-Khalidi i naglašava da je šiizacija Sirijaca u Damasku u pravilu „povezana s njihovom potrebom za hranom“.
Šiijski sektaški lov na sunijsku djecu
Iranski režim želi da šiizacijom djece osigura dugotrajni utjecaj i prisustvo u Siriji i u ostvarneju tog cilja slijedi precizno zacrtan plan koji se bazira na sektaškom lovu na sunijsku djecu. Namjera je da se što veći broj sunijske djece u Siriji odgoji u šiizmu kako bi u budućnosti mogli biti upotrijebljeni za provođenje iranskih interesa u Siriji.
“Ako se iranski sektaški projekat nastavi, za deset godina bismo mogli imati Damask kakvog nismo poznavali, Damask u kojem dominiraju šiije i šiijska obilježja”, upozorava Wael al-Khalidi.
U širenju šiizma među Sirijcima iranski režim koristi se svim sredstvima, a jedno od najopasnijih je okupljanje maloljetne djece, ratne siročati, prognanika, beskućnika, i djece nepoznatog identiteta, u posebne kampove u kojima se vrši njihova ideološka i vjerska indoktrinacija.
Sirijski istraživač Wael al-Khalidi kaže da šiitski klerici, također, šalju tu djecu u kampove u Iran gdje su izloženi vjerskoj i ideološkoj indoktrinaciji. Nakon što prođu program „ispiranja mozga“, kaže Khalidi, vraćaju se kući pozivajući svoje porodice i maloljetne prijatelje u močvaru u koju su sami zaglibili.
Sve opasnosti i pogubne posljedice iranskog projekta šiizacije Sirije još nisu vidljive, ali ako se taj projekat nastavi, Siriji predstoji budućnost u kojoj dominira sektaško nasilje i nestabilnost.
Osim razaranja sirijskih porodica, ovaj projekat iznimno je opasan i zato što direktno ugrožava živote djece u čije malene glave se usađuju destruktivna ubjeđenja, da bi kasnije bili iskorišteni kao oruđe u provođenju iranskih sektaških i političkih ciljeva, a djeca nisu u stanju da shvate opasnost i štetnost onoga što im se servira.
(saff.ba)
Pogledajte vijest na izvornom sajtu:
Sve opasnosti i pogubne posljedice iranskog projekta šiizacije Sirije
