14. Juni 2017

Damir Kajević

Prijepolje – Imam osjećaj da mi trnu stopala i bride prsti, kao da je sve isto kao i prije neki dan. A onda se dozovem, podignem jorgan i vidim – nemam cijelu lijevu potkoljenicu.

Prijepoljac Damir Kajević (34), radnik GP „Rad“, kome je u petak miješalica na gradilištu u naselju Ivanje otkinula pola lijeve noge, ovako opisuje za „Alo!” događaj koji je u jednoj sekundi zauvijek promijenio njegov život.

– Kako je moglo biti – dobro je! Ljekari su mi rekli da ću uz odgovarajuću protezu ponovo prohodati, a taj osjećaj da mi trnu prsti i stopalo, kažu, potrajaće nekih mjesec dana – priča Kajević iz postelje prijepoljske bolnice.

U kobnom trenutku nalazio se sam na spratu građevine, desetak metara od zemlje. Prolazio je pored mješalice za beton, u ruci držao crijevo pod punim pritiskom vode, okliznuo se, noga je uletela u spiralne lopatice. Čuo je da nešto krcka, ali nije razaznao da to miješalica lomi njegovu nogu.

– Bol uopšte nisam osjetio. Uspio sam nekako da izvučem nogu, pogledao, od potkolenice naniže nije bilo nijednog mišića, ni kože, ni kosti. Za ovih dana koliko sam ovdje više puta sam premotao film i ne mogu da shvatim kako mi se to desilo. Nema građevinske mašine na kojoj nisam radio, spuštao sam građevinske mašine stazama kuda ni koza nije mogla da prođe i nikad mi se ništa nije dogodilo prije ovoga – kaže Prijepoljac.

Iz osakaćene noge lila je krv, ali oko njega nikog nije bilo da pomogne. Pokušao je da dozove kolegu koji se nalazio ispod u kamionu mikseru, ali on od buke nije čuo vapaje.

– Ono crijevo što sam držao u ruci uperio sam kroz otvoreni prozor kamiona da skrenem pažnju kolegi. Prvo je, misleći da je po sredi šala, povikao: „Šta me, bre, prskaš“, a onda čuo da dozivam upomoć. Popeo se gore i donio mi kanap kojim sam podvezao nogu. Merdevine su bile uske i nije mogao da mi pomogne da siđem. Bez pola noge sam sam sišao preko 20 prečki merdevina. Dole me je sačekao drugi kolega, dao mi je kaiš, podvezao sam nogu na drugom mjestu – sjeća se Kajević, koga zovu „čovjek sa srcem kao kuća“.

Nije bilo vremena da se čeka sanitet. Ova dvojica su ga brže-bolje unijela u privatno vozilo, legao je na zadnje sjedište… Uz pomoć kolega koje su ga držale sa strane, na jednoj nozi je prešao na nosila koja su ga čekala ispred bolnice. Hitno je operisan, a zahvat je trajao tri i po sata.

(Blic)

 

Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

No more articles