Ispovijest o zločinu u Šahovićima 1924, pretočio sam u knjigu stihova, od par stotina strana, te je ista u toku prijevoda na njemačkom i engleskom. Ako prijevod bude tekao besprekorno, onda bi se mogao naći u izdanju najvećeg evropskog izdavača – Fišer – Fischer Verlag – iz Frankfurta. Portalu “Sandžakpress” i njegovim čitaocima, poklanjam par stihova na bosanskom, koji su istrgnuti iz osam poglavlja ovog još neobjavljenog spjeva.
Piše: Medjedovic Faruk
Ubijali su ptice najljepšeg perja i glasa, jer su ih podsjećale
Na ubijene Bošnjakinje, na njihovu pjesmu ” Velik li si dragi Bože,”
- u Šahovićima!
Planeta zemlja je obiljezena
Najkrvavijim zločinom, od njenog postanka.
Sjećajući se tih dana i večeri
Svjedoci plačući i potresno govore
Da je polumjesec tih večeri krvario,
Da se je tako krvav i drhtav
Spuštao na hladnu zemaljsku ledinu.
I da je nebo bilo sasvim blizu,
Da su zvijezde isijavale nepodnošljivu vrelinu
Koja je isparavala ljudsku krv,
A da su istog časa,
Na istom mjestu,
Te zimske večeri
Iz zemlje nicali
Milioni zlatnih ljiljana.
Očevidci, ne vjerujući sebi
Da je to mogla biti stvarnost,
Govore o jednom strašnom
I do tada neviđenom teatru.
Beskrajno modro plava zavjesa se razdvaja po sredini,
Polumjesec lebdeći u zraku
Kao ogromni reflektor
Obasjava pozornicu
I izobličena lica koljača
Na kojima se mogao
Vidjeti ožiljak
I njihova boja očiju.
Njihova lica su bila plamteća
Kao što su bile
Plamteće oštrice njihovih noževa.
A onda bi mi se
Ukazivao
Polumjesec mlad,
A zatim bi se
Pretvarao u plin,
U kosmičku spermu
I iz nje izranjao
Poput oplođenog pileta
Jos ljepši i britkiji.
Na njegovim
Obodima
Kitile bi se
Srebrenaste zvijezde
A
On
Je bio
Žut.
A onda bi
Na nebu ljubičastom
Nastajala čudna igra
Mjeseca i zvijezda.
Bila je to ljubavna igra
Koja se završavala
Jakim orgazmom Polumjeseca.
Silovitog
Od kojeg je
Nebo podrhtavalo
I savijalo se poput smotanog
Lista hartije.
A onda bi se
Pojavljivao sam
Dok nebi počeo da krvari,
A zatim bi iz njegove kolijevke
Izranjale majušne,
Preklanih grkljana
Dječije glave-
Stravičan dječiji plač.
I čije sam tople kapi krvi
S najvećom pobožnošću
Skupljao na najčistijem
Plavom indijskom platnu.
A pričala mi je moja nana
Kako su u Šahovićima
Sve poljane bile zalivene krvlju,
A naveče, pričala mi je ona
Da se nebo primicalo zemlji
I da je ličilo
Na ogronmi
Duboki plavi stakleni poklopac.
Sa čijeg su dna
Kristalno blistave zvijezde
Isijavale vrelu svjetlost
Koja je isparavala
Nevinu bošnjačku krv.
I pričala mi je
Moja nana
Da su zlikovci
Iz straha,
Kada bi se pojavio
Polumjesec,
Kao psi urlali
I da su
Kroz urlik pjevali.
” Skinućemo polumjesec
Sa zlatnoga ovog svoda
I protjeraćemo sve njih
Sa ovoga ludog broda.
Na nož ćemo vaditi djecu
iz utroba žena
I srca ćemo njihova
Bacati psima.
Urlajmo i režimo na boga
Da se na ovom svijetu
Vise ne rode oni.”
A onda su ubijali
I ptice najljepšeg perja
I glasa,
Jer su ih podsjećale
Na ubijene Bošnjakinje,
Na njihovu pjesmu
” Velik li si dragi Bože,”
Dok su zlikovci sa usijanih noževa
lizali njihovu krv.
Opijen čarima majske večeri
Udisao sam kristalno
Svjež zrak
Donešen svjetlošcu blistavih zvijezda
I čuo iz prozračne noći
Milozvučne ženske glasove
Kao cvrkut slavuja
S Avdovog Obrova.
I njihovi glasovi su me nadahnjivali
I ličili mi na eho
Onog savršenstva
S onu stranu svijeta
I njihova mirisavo svjetlucava kosa je
Za mene najveća tajna,
I njihova mekana tijela
Prilikom čijeg dodira
Čovjek istinsi spozna
Smisao svega.
A onda u sobi
Preplavljenoj svjetlošću Nebeskom
Ukazao mi se užasan prizor
Iz Šahovica.
Tihi šapat moje nane
Prodirao je kroz bijelu Svjetlost.
Govorila mi je
Da su zlikovci prkosili Bogu
I ne zaboravi
Da su te zimske večeri
Ostavljali za sobom pustoš.
Lajali su kao psi što laju
Po mjesečini.
Svaku stopu zemlje su zalili krvlju
I kolijevku djeteta su
Pretvorili u grobnicu.
Ti (Ferid), prije nego sto se odlucis, bilo sta komentarisati, trebao bi se bar
elementarno opismeniti i nauciti, jednom za svagda, da se nazivi gradova
kao imenice pisu pocetnim velikim slovima. – Druga stvar- za tebe je u redu
da je pocinjen – GENOCID – nad jednim najimiroljubivijem narodom – nad
Bosnjacima, kao eto , da se nebi stvorila zelena transvezala. Zelenu transvezalu
htjeli ili ne – trasiraju i danas zajedno Srbi sa Bosnjacima – u vidu brzih cesta i
modertnih Autoputeva – finansiranih od strane Turske – koji zapravo povezuju
Sarajevo sa Novim Pazarom i dalje. Licemjerno sa tvoje strane, pa i da si Ferid.
nadam se da će mo uspjet jednog dana da napravimo pohod na šahoviće sličan onom na hadzet-u InšAllah
Zasto mali slobo u UN ne govori o ovim srpskim(genocidnim)junastvima.