Login form protected by Login LockDown.


Lozinka će Vam biti poslata na e-mail.
4. April 2011

“sandžak” – Jedna teška tragedija zauvijek je obilježila ionako mračnu 2006. godinu u Novom Pazaru. Godine su prolazile i prolaze, a ova tragedija je još uvijek pod velom misterije. Prema riječima anonimnog očevica, nedužna osoba već duže vrijeme boravi u zatvoru za ovo nedjelo.

To je još jedan dokaz da životima “malih” ljudi upravljaju bosovi, gazde, politički i partijski funkcioneri, oni koji ne biraju sredstva da ostvare zacrtani cilj, dobro mjesto u “foteljama” koje će im donijeti ne samo “siguran posao” nego i moć manipuliranja slabijima, tj. običnim ljudskim životima.

10. Septembar 2006.

Na dan lokalnih izbora 10. septembar 2006. godine, oko 16:30 h, na biračkom mjestu u neposrednoj blizini AD “Razvitak”, Ruždija Durović, kandidat za odbornika koalicije “Lista za Sandžak”, ubijen je u pucnjavi, a njegov bratanac Sulejman Durović ranjen. U toku pucnjave, prema riječima anonimnog očevica, bilo je mnogo ljudi.

11. Septembar 2006.

Dan nakon tragičnog događaja, 11. septembra 2006., novopazarska policija je uhapsila Ertana Gegića i Enesa Derdemeza, koji su, prema policijskim identifikacijama, bili osumnjičeni i odgovorni za ubistvo Ruždije Durovića, dok se za Seadom Papićem, trećim osumnjičenim, intenzivno tragalo. Uhapšenima je određen pritvor od četrdeset osam sati.  Istoga dana, u centru Novog Pazara, ispred hotela Vrbak, klanjana je dženaza preminulom Duroviću. Na platou ispred hotela se okupilo brojno građanstvo.

Političke posljedice Durovićevog ubistva

Monstruozno ili normalno, pravedno ili nepravedno, regularno ili neregularno – pobjeda Sulejmana Ugljanina na loklanim izborima 2006. godine nalazi se u sjenci tragedije, ali i brojnih drugih ekcesa čije se posljedice i danas donekle osjećaju.

Jedan mrtav, jedan ranjen, dvojica uhapšena, jedan u bjekstvu, nekoliko prebijenih, više polupanih prozora na kafićima i obližnjim radnjama, preplašeni prolaznici i očevici kobnog događaja. Tako su se u Novom Pazaru završili općinski izbori. Prema ocjeni Izborne komisije, izbori su bili regularni, “iako su zabilježeni incidenti” a pobjednik je koalicija “Lista za Sandžak” koju je predvodio tadašnji gradonačelnik Novog Pazara i lider Stranke demokratske akcije Sulejman Ugljanin.

Odmah nakon izbora, atmosfera u gradu nije bila nimalo lagodna. Učestali su incidenti na ulicama, u kafićima i drugim javnim mjestima. Zabilježen je i veliki broj porodičnih svađa, jer su se međusobno razdvajale zbog različitih mišljenja oko izbora političke partije SDP ili SDA.
Od tada do danas život Bošnjaka Sandžaka je sve napetiji i teži, jer je sve manje onih različitih mišljenja koji mogu sjediti ne samo za istim stolom nego u i istom lokalu. Sve se počelo dijeliti na dvije strane, brat s bratom ne priča. Ista tenzija se prenijela na najmlađe koji, kako godine prolaze, ne znaju za drugo osim za jednu od te “dvije strane”, ma koja strana ili bolje rečeno opcija bila u pitanju.

I dalje se dešavaju, kada se osobe različitih opredjeljenja nađu na javnom mjestu, fizički obračuni koji produbljuju jaz netrpeljivosti i postojeći problem čine ozbiljnijim i delikatnijim. Nalogodavci ovog zločina su postigli željeni cilj, kako Feriz Gegić kaže, “siguran posao i udobne fotelje”. Ono što je još žalosnije, ovaj problem je donedavno shvaćan samo na lokalnom nivou, samo među Pazarcima, a sada su Bošnjaci iz svih sandžačkih gradova i dijaspore, također “zaraženi” euforijom Durovićevog ubistva.

Ko je odgovoran za Durovićevo ubistvo?

Neposredno poslije tog tragičnog događaja, krivica se prebacivala s jednih na druge. SDA i Sulejman Ugljanin optužili su SDP i Rasima Ljajića za ubistvo. Od SDA se moglo čuti i da će tražiti zabranu rada SDP-a. SDP tvrdi da je scenarij unaprijed pripremila SDA, te da je isti podrazumijevao da se na izbornim mjestima gdje je SDA gubi izbore izazovu incidenti kako bi se glasanje poništilo. Krivica je prebacivana i na one koji su bili neutralni.

Godina za godinom

Godinu dana nakon ubistva Ruždije Durovića, Sudsko vijeće Okružnog suda u Novom Pazaru proglasilo je krivim optužene u postupku za slučaj ubistva Durovića i ranjavanje njegovog bratanca Sulejmana Durovića. Ertan Gegić, optužen za teško ubistvo u pokušaju i nedozvoljeno posjedovanje oružja, osuđen je na 15 godina i 2 mjeseca zatvora, a Enes Derdemez i Sead Papić zbog izazivanja opće opasnosti i nedozvoljenog držanja oružja na po godinu dana i dva mjeseca zatvora.

Tri godine nakon ubistva, ovaj slučaj i dalje ostaje misterija jer još dva lica nisu među živima. Trećeoptuženi Sead Papić, okrivljen za upotrebu vatrenog oružja bez dozvole, poginuo je u saobraćajnoj nesreći u Ulcinju, vozeći motocikl, u avgustu 2009. godine. 2008. godine, iz vatrenog oružja u Novom Pazaru, ubijen je Senad Dolovac koji je na suđenju za ubistvo Durovića bio svjedok odbrane.

Ko je ubio Ruždiju Durevića?

Navršeno je više od pet godina od ubistva Ruždije Durovića. Ertan Gegić je 2007. godine u Okružnom sudu u Novom Pazaru proglašen krivim jer je, kako stoji u presudi, ubio Ruždiju Durovića i nedozvoljeno koristio i posjedovao oružje. Osuđen je na 15 godina i 2 mjeseca zatvora. Ertan Gegić već više od četiri godine leži u zatvoru. Kao što to biva u svakoj maloj čaršiji, godinama su kružile priče kako je to sve politički namješteno u korist neke od suprotstavljenih stranaka. Zatim je bilo riječi da pravi ubica nije u zatvoru, bilo je čak i govora da su mnogi očevici iz straha morali ćutati jer su dobijali razne prijetnje.

Iz razgovora s porodicom Gegić saznajemo da su u početku i sami bili zbunjeni, nisu mogli vjerovati da je njihov Ertan sposoban za takvo što, pogotovu jer je bio primjeran mladić, nikada nije imao ni najmanji vid prekršaja pred zakonom, nije bio poznat kao pristalica incidenata i fizičkih obračuna, ali nisu smjeli garantirati da nije odgovoran za ubistvo Ruždije Durovića, sve dok se nije pojavio očevidac koji se, pored toga što je odlučio kazati istinu, obraćao i brojnim institucijama da saslušaju njegovu priču o danu kada je nesretnim slučajem poginuo Ruždija Durević.

Očevidac je za širu javnost, radi lične bezbjednosti, odlučio osatiti anoniman. Radi se o starijoj ženi koja se tog dana našla na mjestu zločina. Također, bitno je istaći da je svojevoljno odlučila progovoriti za medije, jer je u Novopazarskom sudu i drugim državnim institucijama naišla na zatvorena vrata, čak su je izbacivali iz kancelarija uz prijetnje i različite izgovore: “Bolje je da šutiš. Ne želimo da slušamo, jer možemo izgubiti posao!” – i slično.

Svjedok ubistva, koji želi ostati anoniman, mislio je da prava osoba leži u zatvoru. Sasvim slučajno je prilikom boravka u Novopazarskoj banji, u kojoj je boravila iz zdravstvenih razloga, od cimerice, saznala koja je osoba osuđena za taj zločin.

Živi sam svjedok i očevidac tog dana kada je ubijen Ruždija Durović. To dobro znam i dobro se sjećam, i ostat će mi to u sjećanju dokle sam živa. Sama živim i bolesna sam mnogo, nisam mogla da odem do SUP-a, ali i mislila sam da su stvarno našli pravog ubicu.

Ušla sam tamo u prostoriju gdje se glasa, bilo je poznatih lica za sto, za taj pult gdje je bio birački spisak i tamo me nije bilo. Iz te gužve, neki ljudi su rekli: “Povedi je ti, Ruždo, da vidi što je nema u biračkom spisku!” Rahmetli Ruždo je odmah ustao da me povede. Sjećam se, ostavio je kafu koju je tek počeo piti i odveo me do auta, sa nama je krenuo i mali dječak i tek sam kasnije u autu saznala da mu je to sin. Prije se nismo poznavali. Krenuli smo od Razvitka ka raskrsnici i, taman tamo okolo onih Kineza, on se okrenuo nazad do tog biračkog mjesta odakle smo i krenuli.

Ja sam s njegovim sinom ostala u autu, a rahmetli Ruždo je izašao i prošao između gužve nekih muškaraca, koji tada nisu izgledali sumnjivi. Ruždija je ušao u prostoriju gdje se vršilo glasanje. Ubrzo iza toga, opet je izašao i sjeo u auto. Krenuli smo opet da vidimo zašto mene nema na biračkom spisku. Međutim, samo što smo opet krenuli po drugi put, ja sam ga upitala zašto on stalno priča na telefon i vraća se do Razvitka, pa i ako se ne vrati namjerava da se vrati? Bilo mi je sumnjivo i nejasno, zato sam ga i pitala i, onako već pomalo ljutito, rekla sam da me konačno povede do opštine da riješimo taj problem oko biračkog spiska, a on je u tom istom momentu zagalamio: “Ada, tetka, dosli su neki momci s Rasadnika dole gdje smo sada bili kod Razvitka, ubiće mi brata i zato moram da se vratim!” Kako je to izgovorio, rahmetli Ruždija je okrenuo auto i vratio se treći put ispred firme Razvitak i izašao iz auta. Ja sam ostala opet u autu s njegovim malim sinom i, u tom momentu kada je Ruždija izlazio iz kola, počela je pucnjava.

Sjećam se, dodaje anonimni svjedok, Ružija nije imao ništa u rukama. Izašao je tek onako da vidi šta se dešava unutra. Ali nije uspio ni uć,i jer ta pucnjava koja se desila ispred, njega je obalila na zemlju. Očima sam vidjela ko je upucao Ruždiju i dobro se sjećam i lika te osobe čak i pištolja koji je držao. Bio je ogroman, crn pištolj. U momentu kada je Ruždo padao na zemlju, Allah mi je dao snagu da samo izađem iz tog auta (auto je bilo s desne strane kapije Razvitka), jer sam osjećala da, ako neizađemo, možemo i mi da pomognemo. Uzela sam za ruku sina od rahmetli Ruždije i, taman kad smo izašli iz auta, metak je krenuo u smjeru auta iz kog smo ja i Ruždov sin izašli.

Zbog trenutnog refleksivnog ponašanja u momentu pucnjave, Ruždijin sin se trgnuo iz mojih ruku i otrčao u pravcu gdje mu je otac na zemlji ležao, uzvikujući: “Kukuuu mene, poginu mi babo!!!”

Šokirana tim prizorom, krenula sam niz Rašku u pravcu tezgi. Jedva sam se kretala, jer sam i tada, a i sada imam velikih zdravstvenih problema s nogama. Naišao je mladić, crne brade, crn čovjek koji se onako lahgano kretao pored mene autom i ja sam ga zamolila da me povede bilo gdje, samo dalje od ovog mjesta, jer je dolje pucnjava, vidjela sam kako su nekoliko momaka pucali i ubili čovjeka. Taj čovjek se nije ni jedne sekunde predomišljao, stavio me u auto i doveo do Slobode kod pijace, tamo gdje su one zavese okačene.

Uglavnom, odatle sam otišla kući i od tada nisam ništa čula niti mi se ko obraćao. Ali, iako je prošlo toliko vremena  odlicno se sjećam lika osobe koja je ubila Ruždiju.  Taj lik mi je i danas pred očima. I toga me nije strah, niti me je bilo koga strah, sad kad bi mi zaprijetili da mi obije ruke odsijeku, da me hoće ubiti, ja bih opet rekla ono što sam vidjela i boli me svaki dan od dana kada je Ertan Gegić osuđen pa do danas, jer on nije ubica. Momak koji je ubio Ruždiju, ni približno nije Ertanu. Fizički se skroz razlikuju, i dobro se sjećam svega.

Kada ste saznali da možda nedužna osoba odgovara za ovo ubistvo?

Nakon što se sve to izdogađalo, prošla je otprilike godina dana kada sam otišla u banju da se liječim. Imala sam cimerku Nazu u sobi. Dolazile su nam često u posjetu svojte. Jednom prilikom mojoj cimerki su došli u posjetu.

Sasvim slučajno je bilo priče o tome ko je završio u zatvoru zbog ubistva Ruždije. Bilo je baš nekako vrijeme kada je osuđen ubica. Počeše u sobi da raspravljaju o tome ko je osuđen, te ja, kako to ču, ja ih zamolim da mi pokažu sliku od ubice. Kada sam vidjela sliku, odmah sam znala da je osuđen momak koji nije ni učestvovao u pucnjavi, niti je bio meni na očima. Zamolila sam svoju cimerku i te osobe koje su bile u posjeti da me spoje sa porodicom od tog momka koji je osuđen.

Tako je i bilo. Upoznali smo se i onda sam ja, ipak da bi se sigurno uvjerila, zamolila porodicu Gegić da me povedu do zatvora u koji leži Ertan da ga vidim uživo. Čak i to smo uradili. Zajedno s porodicom Gegić sam otišla u posjetu Ertanu. Kada smo čekali da Ertan izađe iz zatvorske sobe do prostorije u kojoj su posjete, razgovarali smo međusobno, te smo kasnije došli do zaključka da je Ertan tog dana stojao skroz meni iza leđa, dalje od mjesta gdje se dešavala pucnjava. A ja sam očima vidjela ko je pucao Ružda.

Kako je Ertan ulazio u prostoriju za posjete, krenuo je da se grli sa svojom porodicom i upitao je svoju mamu: “Majko ko je ova tetka?” Ja nisam čekala da mu mama kaže ko sam, odmah sam mu rekla: “Sine, ti nisi ubica! Ja ću da svjedočim za tebe, zašto si ti ovdje kad ti nisi ubica?” Tako je sve počelo. Tako smo svi saznali da je Ertan nedužan, jer opet svjesno tvrdim Ertan Gegić nije ni sličan pravom ubici. Fizički se razlikuju skroz.

Autor: Amela Sejdinović

Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

No more articles