Sve je vjerovatnije da će se gradnja prvog crnogorskog autoputa, koji bi trebalo da od Bara, do sela Boljare, na granici Crne Gore sa Srbijom, poveže primorje i brdoviti sjever, odložiti za budućnost u kojoj bi se, uz drukčiji pristup, raspisao novi tender.
Nakon otpadanja prvoplasiranog na tenderu za realizaciju ovog projekta, hrvatskog konzorcijuma Konstruktor IGH, sada i grčko-izraelski konzorcijum Aktor HCH gubi bitku za obezbijeđivanje neophodnih finansijskih garancija.
Saobraćajni stručnjak Emin Duraković, kaže da je vrijeme pokazalo da je projekat autoputa pripremljen na neodgovarajuć i neprofesionalan način, a da se cijena takvog pristupa iskazuje u daljem prolongiranju procesa, odnosno, činjenici da Crna Gora i dalje neće imati nijedan kilometar autoputa.
“Na žalost, zbog toga niko do sada nije snosio bilo kakvu odgovornost. Moja su očekivanja bila da od ovoga ponovo, na žalost neće biti ništa zato što Crna Gora ni u finasijsko-ekonomskom ni u saobraćajno – transportnom smislu ne može to da izdrži”, kazao je Duraković.
I potpredsjednik opozicionog Pokreta za promjene Branko Radulović, koji je bio jedan od najupornijih kritičara Vladinog pristupa projektu autoputa, komentarišući novi debakl, kaže da je vrijeme da neko odgovara.
“Ako ima i malo moralne odgovornosti, da ne kažem i stručne i svakakve druge ministar Lompar treba da da ostavku. Pošto se radi o poslu stoljeća trebalo bi cijela Vlada da padne”, smatra Radulović.
Vlada je, polovinom maja, prihvatila ponudu grčko-izraelskog konzorcijuma Aktor-HCH za izgradnju 64 kilometara autoputa Bar-Boljare, za nešto manje od milijardu i 600 miliona eura. Time bi Crna Gora dobila najskuplji autoput na svijetu, jer bi svaki njegov kilometar koštao 25 miliona eura.
Prethodno su, oktobra 2009. Vlada i hrvatski konzorcijum Konstruktor IGH sklopili Ugovor o koncesiji za izgradnju autoputa Bar–Boljare, koji je, prema tadašnjim procjenama, trebalo da bude gotov za sedam do devet godina, po cijeni od dvije milijarde i 770 miliona eura, od čega bi učešće Crne Gore bilo milijardu i 740 miliona.
Upriličena je i svečanost povodom početka radova, tokom koje su presjecanjem vrpce premijeri Crne Gore, Hrvatske i Srbije: Milo Đukanović, Jadranka Kosor i Mirko Cvetković, obilježili početak – kako su tada govorili “posla stoljeća”.
“Čini mi se da je jako dobro da kroz realizaciju ovako značajnih projekata pokazujemo da neke stranice koje smo, manje ili više neumješno ispisali prije 10, 15 ili 20 godina sada zatvaramo i otvaramo stranice novog povjerenja. Na ovaj način naš region pokazuje novu zrelost. Pokazuje da i ovdje postoje kompanije i konzorcijumi koji su u stanju da izvedu i ovako zahtjevne građevisnke poduhvate”, kazao je premijer Crne Gore, oktobra 2009.
Posao je, međutim, propao prije nego što je i počeo. Hrvatski konzorcijum nije uspio da obezbijedi finasijske garancije, a nije pomogao ni dva puta produžavan rok, pa je početak radova kod mjesta Gornje Mrke, u javnosti ostao upamćen, kao svojevrstan politički teatar.
Crnogorska Vlada je, potom prihvatila ponudu drugorangiranog na tenderu, grčko-izraelskog konzorcijuma Aktor HCH, koji se, dok su još Hrvati bili u igri, razmetao tvrdnjom da oni nemaju problem sa finansijama. Sada, međutim, umjesto garancija, ovaj ponuđač šalje “pismo o namjerama” i traži novo produžavanje roka.
Sada se priča nova priča o navodnoj želji Kineza da uđu u posao gradnje crnogorskog autoputa sjever – jug, a plasirana je i teorija o mogućnosti povratka hrvatskih firmi uz novac kineskih banaka.
Crnogorski ministar saobraćaja Andrija Lompar je u ponedjeljak saopštio da su, ukoliko ne bude potpisan ugovor sa grčko-izraelskim Aktor-HCH-om, Kineske kompanije spremne su da u vrlo kratkom roku daju ponudu za prvu dionicu autoputa Bar-Boljari, a ministar finansija Igor Lukšić da je za realizaciju tog projekta interesovanje pokazala, kako je rekao, najveća kineska banka.
Kineski ambasador u Crnoj Gori Li Mančang je, međutim, nedavno rekao da njih zanima izgradnja pojedinih manjih, lokalnih projekata i, eventualno, izgradnja jadransko-jonske magistrale, koju ovdje više niko i ne pominje.
“Bez značajnih, kredibilnih, međunarodnih finansijskih institucija i bez ulaska puta Bar – Beograd, kao dio šireg koridora, Bari, Bar, Begorad, Budimpešta ili Bukurešt u trans evropsku transportnu mrežu mi ne možemo očekivati da bilo koja ozbiljna strana finansijska institucija uđe u taj posao”, smatra Emin Duraković.
“Treba napraviti kvalitetnu tehničku dokumentaciju i to na nivou detaljnog projekta i to može napraviti Univerzitet. Treba zajedno sa Srbijom, Italijom i Mađarskom formirati komisiju koja će lobirati u Evropskoj komisiji, treba formirati konzorcijume, treba ići ka nečemu što će imati pozitivne dugoročne efekte. Samo na taj način, sa izglednom izgradnjom autoputa od Italije preko Barija do Bara, Beograda, Budimpešte i Bukurešta taj autoput će biti vrlo interesantan za međunarodne finansijske institucije”, ocjenjuje Branko Radulović, iz Pokreta za promjene.
Autor: Esad Krcić
Izvor: Bicent.com
