Šta će im koristiti takvo La Ilahe Illallah!?

Od Huzejfe b. el-Jemana r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: “Islam će se gubiti i nestajati isto kao što blijede šare na platnu, tako da će doći vrijeme kada se neće znati niti za namaz, niti za post, niti za obrede, niti za zekat; Allahova Knjiga će u jednoj noći iščeznuti tako da jednog ajeta neće ostati na zemlji. Razne skupine ljudi će ostati, neki oronuli starac ili starica, koji će govoriti: „Zatekli smo naše stare kako izgovaraju: La Ilahe Illallah – pa ih i mi izgovarasmo“!? Sileh b. Zufer rhm., prigovori Huzejfi b. el-Jemanu r.a.: “Šta će im koristiti takvo La Ilahe Illallah” – kada ne znaju niti za namaz, niti za post, niti za hadždž, niti za zekat? Huzejfe r.a., se okrenu od njega, ne htijevši mu odgovoriti na pitanje. Sileh rhm., ponovi svoje pitanje, a Huzejfe r.a., mu opet ne htjede odgovoriti. Sileh rhm., po treći put postavi pitanje Huzejfi r.a., na šta mu on odgovori slijedećim riječima: O, Sileh, spasiće ih džehennemske vatre, spasiće ih džehennemske vatre, spasiće ih džehennemske vatre!!!”

(Sahih. Hadis bilježi Ibnu Madždže, u Sunenu, br. 4049., kao i imam Hakim, u el-Mustedreku, br.8460-8542-8636., koji kaže da je u skladu sa muslimovim šartom; Musned, el-Bezzar, br.2838.; Misbahul-Zudžadže, el-Kinani, 4/194.; Šu'abul-Iman, el-Bejheki, br.1870.; el-Du'a, Ibnu Fudajl, br.15.; el-Fiten, el-Mervezi, br.1665.; ‘Akdul-Durer, el-Sulemi, 1/71.; Ehadis fil-Fiten vel-Havadis, Muhammed b. Abdul-Vehhab, br.46., 1/72.; el-Tevhid, Ibnu Mendeh, br.593.; el-Tezkira, el-Kurtubi, 1/737.; Ittihaful-Džema'ah, el-Tuvejdžiri, 3/217.; šejh Albani, rhm., u djelu “Silsiletul-Sahiha”, br.87., ovu predaju ocjenjuje sahihom.)

* * * * *

„Sileh b. Zufer, čuveni tabi'in iz Kufe, je mislio da same riječi Tevhida – la ilahe illallah – nisu dovoljne da bi koristile čovjeku bez ostalih dijela, na šta ashab Huzejfe r.a., odgovori da se njihova glavna korist ogleda u spašavanju od džehennemske vatre, a ne u postizanju džennetskih stepena i deredža u rangu sa bliskima (mukarrebin), i dobrima (ebrar), i ovo je mezheb Ehli-Sunneta vel-Džema'ata, Allah im trud nagradio, za razliku od Mu'utezila i Haridžija!“ (Pogledaj: Šerhu Sunen Ibni Madždže, Sujuti, Abdul-Ganijj, Dehlevi, br.4048., 1/294.)

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Razne vrste griješnika, i ako ih ima mnogo u današnjem vremenu, to je zbog malobrojnosti učenih daija i vjernika, te iščeznuća tragova poslanstva u većini gradova-država, i kod većine njih nema tragova poslanstva i poslaničkog nasljedstva pomoću kojeg bi spoznali Uputu, i do većine njih to nije ni doprlo. U periodima i mjestima Fetre-iščeznuća poslaničkog znanja, čovjek će bivati nagrađen i zbog malo imana i vjere koja se nađe pri njemu, i u takvim mjestima i vremenima Allah dž.š., oprašta grijehe ljudima nad kojima nije uspostavljen dokaz, koje inače ne bi opraštao u mjestima ili vremenima u kojima je uspostavljen dokaz protivu ljudi, kako se to u poznatom hadisu spominje i kaže:

“Islam će se gubiti i nestajati isto kao što blijede šare na platnu, tako da će doći vrijeme kada se neće znati niti za namaz, niti za post, niti za obrede, niti za zekat; Allahova Knjiga će u jednoj noći iščeznuti tako da jednog ajeta neće ostati na zemlji. Razne skupine ljudi će ostati, neki oronuli starac ili starica, koji će govoriti: „Zatekli smo naše stare kako izgovaraju: La Ilahe Illallah – pa ih i mi izgovarasmo“!? Sileh b. Zufer rhm., prigovori Huzejfi b. el-Jemanu r.a.: “Šta će im koristiti takvo La Ilahe Illallah” – kada ne znaju niti za namaz, niti za post, niti za hadždž, niti za zekat? Huzejfe r.a., se okrenu od njega, ne htijevši mu odgovoriti na pitanje. Sileh rhm., ponovi svoje pitanje, a Huzejfe r.a., mu opet ne htjede odgovoriti. Sileh rhm., po treći put postavi pitanje Huzejfi r.a., na šta mu on odgovori slijedećim riječima: O, Sileh, spasiće ih džehennemske vatre, spasiće ih džehennemske vatre, spasiće ih džehennemske vatre!!!”

Riječi koje su kufr-nevjerstvo, shodno Kur'anu, Sunnetu i Idžma'u, za njih se kaže da su nevjerstvo, kako nas na to upućuju šeri'atski dokazi, jer se Vjera crpi iz propisa koje smo primili izravno od Allaha dž.š., i Njegovog Poslanika s.a.w.s., i o takvim pitanjima ljudi ne smiju govoriti shodno svojim mišljenjima, prohtjevima i strastima, ali se i pored toga ne mora svaki čovjek, koji izusti takvu riječ, proglasiti nevjernikom, sve dok ne ispuni neophodne šartove-uslove, tekfira, i dok se ne uklone sve smetnje sa toga puta, poput čovjeka koji kaže: alkohol ili kamata je halal-dozvoljena – ali je to rekao zbog toga što je nov u vjeri (pa ne zna), ili je rastao u dalekom (od znanja) mjestu, ili je čuo neki govor-propis, te ga je zanegirao, ne bivši ubjeđen u to da je taj propis iz Kur'ana, ili poslanikovog s.a.w.s., hadisa, kao što se dešavalo i sa brojnim pripadnicima Selefa koji bi negirali brojne propise da su od Poslanika s.a.w.s., sve dok se ne bi dokazalo suprotno tj. da je Poslanik s.a.w.s., uistinu rekao to i to, ili kao što su i sami ashabi sumnjali u neka pitanja poput poslanikovog s.a.w.s., viđenja Allaha dž.š., itd., sve dok ne bi lično o tome upitali Allahovog Poslanika s.a.w.s., i poput čovjeka koji je rekao: „Kada umrem, kremirajte me i po rijeci razaspite, ne bi li se Allahu zagubio ili nešto sl.“ – ljudi poput ovih se ne tekfire – ne proglašavaju nevjernicima, sve dok se protivu njih ne uspostavi poslanički dokaz, kao što Allah dž.š., kaže: „Kako ljudi, nakon poslanika, ne bi imali nikakva opravdanja pred Allahom!“ Allah dž.š., je oprostio ovom ummetu grešku i zaborav, a mi smo već obrađivali ovo pitanje i pravila u njihovim poglavljima, fetva ne podnosi više tumačenja od ovoga, a Allah dž.š., najbolje zna!“ (Pogledaj: Medžmu'ul-Fetava, 35/166.)

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Islamska ulema se razilazi i spori po pitanju tekfira muslimana koji ne obavlja jedan od 4 rukna islama (mimo šehadeta), nakon vjerovanja i potvrđivanja njihove obaveznosti. Što se tiče šehadeta – ako ih čovjek ne izgovori a u stanju je – on je nevjernik, na čemu su složni svi muslimani, i takva osoba je nevjernik svojom nutrinom i vanjštinom, kako kod Selefa ovoga Ummeta tako i kod imama mezheba i sve uleme. Za razliku od njih jedna skupina murdžija – džehmijjetul-murdži'eh – poput: Džehma, Salihija i njihovoh sljedbenika, smatraju da ako čovjek prihvata šehadet svojim srcem – on je nevjernik po svojoj vanjštini, ali ne i u svojoj nutrini, o čemu smo već detaljisali, i ovaj stav je izmišljen i pogrešno pripisan islamu, i niko od imama i uleme ga ne zastupa, i poznato je da nutarnji iman iziskuje vanjsko priznanje i očitovanje, i ostala djela, te da je nemoguće da postoji iman u srcu, iskren, koji voli, i koji se pokorava a da se vanjštinom ne prizna i ne potvrdi. Što se tiče preostala četiri rukna islama mimo šehadeta – ako čovjek zanegira njihovu obaveznost – nakon što je dokaz o njihovoj obaveznosti stigao do njega (bulugul-hudždže), takva osoba je nevjernik, a isti je slučaj i sa osobom koja zanegira zabranjenost nekog od jasnih-mutevatir harama, poput nemorala, zuluma, laži, alkohola itd., a što se tiče čovjeka nad kojim nije uspostavljen dokaz (lem tukam alejhil-hudždže), poput čovjeka novog u islamu, ili čovjeka koji je odrastao u mjestu dalekom od znanja, do kojega nisu stigli islamski zakoni i sl., ili je u pitanju čovjek koji griješi pa misli da oni koji vjeruju i dobra djela rade da su izuzeti po pitanju zabrane alkohola, poput greške onih čije je pokajanje iznudio halifa Omer r.a.. Od ljudi poput njih se traži pokajanje, i nad njima se uspostavlja dokaz, pa ako nastave sa tim što čine – tada će se proglasiti nevjernicima, a neće se prije toga proglašavati nevjernicima!“ (Pogledaj: Medžmu'ul-Fetava, 7/610.; el-Iman el-Evsat, 1/154.)

Imam Osman el-Šehrezuri rhm., kaže: „Ako se čovjek nađe u nekoj situaciji pa ne nađe muftiju kojem bi se obratio, niti ima ikoga ko bi ga upoznao sa islamskim propisom po tom pitanju, niti u njegovom kraju, niti dalje, šta mu je činiti? Rekoh: Ovo je pitanje Fetre Šeri'ata – iščeznuća osnovnih islamskih propisa, i čovjek će se tada ponašati kao i onda kako bi se ponašao prije objave šeri'ata, i najispravnije u svemu tome je stav da tada čovjek nema obaveznosti, i da u njegovom slučaju nema ni obaveze ni zabrane niti ičega drugog, tako da se čovjeku u toj situaciji neće išta zamjerati zbog toga što je učinio, shodno hadisu Huzejfe b. el-Jemana r.a., u kojem se kaže: “Islam će se gubiti i nestajati isto kao što blijede šare na platnu, tako da će doći vrijeme kada se neće znati niti za namaz, niti za post, niti za obrede, niti za zekat; Allahova Knjiga će u jednoj noći iščeznuti tako da jednog ajeta neće ostati na zemlji. Razne skupine ljudi će ostati, neki oronuli starac ili starica, koji će govoriti: „Zatekli smo naše stare kako izgovaraju: La Ilahe Illallah – pa ih i mi izgovarasmo“!? Sileh b. Zufer rhm., prigovori Huzejfi b. el-Jemanu r.a.: “Šta će im koristiti takvo La Ilahe Illallah” – kada ne znaju niti za namaz, niti za post, niti za hadždž, niti za zekat? Huzejfe r.a., se okrenu od njega, ne htijevši mu odgovoriti na pitanje. Sileh rhm., ponovi svoje pitanje, a Huzejfe r.a., mu opet ne htjede odgovoriti. Sileh rhm., po treći put postavi pitanje Huzejfi r.a., na šta mu on odgovori slijedećim riječima: O, Sileh, spasiće ih džehennemske vatre, spasiće ih džehennemske vatre, spasiće ih džehennemske vatre!!!”“ (Pogledaj: Edebul-Mufti vel-Mustefti, el-Šehrezuri, 1/41.; Sifetul-Fetva vel-Mufti vel-Mustefti, 1/27.; Fetava, Ibnu Salah, 1/40.)

Šejh Nasiruddin el-Albani rhm., kaže: „Ovaj hadis nam daje jedno veliko fikhsko pravilo, a ono je da šehadet – la ilahe illallah – spašava, onoga ko ga prihvati i izgovori, od vječnog boravka u vatri na Sudnjemu Danu, pa makar ne praktikovao ništa od preostalih ruknova islama poput namaza i ostalog. Opšte poznato je razilaženje islamske uleme posebno po pitanju statusa neklanjača, koji vjeruje da je namaz propisan. Većina islamske uleme smatraju da neklanjač koji vjeruje u propisanost namaza ne postaje nevjernikom zbog svog neobavljanja namaza, već velikim griješnikom-fasikom, dok imam Ahmed rhm., smatra da je takav čovjek nevjernik, te da će se kazniti smrtnom kaznom radi riddeta i odmetništva, ne haddom – posebno određenom kaznom za to. Od ashaba se bilježi sahih predaja da ostavljanje ni jednog djela nisu smatrali nevjerstvom izuzev ostavljanja namaza. Predaju bilježi imam Tirmizi i Hakim, ali ja sam stava da je istina sa džumhurom – većinom islamske uleme, te da ovo što se prenosi od ashaba nije Nass-decidni šeriatski tekst, koji nam ukazuje na to da su mislili na djelo nevjerstva koje izvodi iz vjere i svoga počinioca ostavlja vječno u džehennemskoj vatri, te da ne postoji mogućnost da će Allah dž.š., oprostiti to ne-djelo. Kako reći to kada imamo pred nama Huzejfu b. el-Jemana r.a., koji je prvak među ashabima, kako odgovara Siletu b. Zuferu, koji je umalo shvatio ovu situaciju onako kako ju je razumio imam Ahmed, rekavši: Od kakve koristi će im biti takvo La ilahe illallah, a ne znaju šta je namaz… Nakon što mu je odbijao odgovoriti, Huzejfe r.a., reče: O Sileh, spasiće ih džehennemske vatre, i to mu ponovi tri puta! Ove huzejfine r.a., riječi predstavljaju Nass-šeri'atski tekst, da, osoba koja ne obavlja namaz, kao i preostale ruknove islama, nije kafir-nevjernik, već musliman, koji će biti spašen od vječnog boravka u džehennemskoj vatri na Sudnjemu Danu, i ovo dobro upamti, jer ga možda nećeš naći ovako decidno pojašnjeno na drugome mjestu!“ (Pogledaj: el-Silsila el-Sahiha, el-Mudželledat el-Kamila, el-Albani, 1/86.; Hukmu Tarikil-Salah, el-Albani, 1/17.; Elfu Fetva liš-šejh el-Albani, Ebu Sened Fethullah, 4/2.; Medžmu'u Fetava Allameh el-Albani, Ebu Sened Muhammed, 1/55.)

Šejh Nasiruddin el-Albani rhm., kaže: „Iz ovog sahih-hadisa, se da razumjeti to da džehl-neznanje, može doći do tolikog stepena kod ljudi da od islama znaju samo za šehadet što ne znači da znaju za obaveznost namaza i ostalih ruknova islama koje zatim ne obavljaju. Hadis nam ne ukazuje na to. Ovakvi će često puta sličiti ljudima iz pustinje i muslimanima novo pridošlim u vjeru, u nevjerničkim zemljama, koji od islama ne znaju ništa osim šehadeta, što se zna dešavati i u nekim glavnim gradovima…

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Ko bude znao da je Muhammed s.a.w.s., Allahov Poslanik, i u to povjeruje, a ne bude poznavao masu onoga s čime je Muhammed s.a.w.s., poslan, Allah dž.š., ga neće kažnjavati zbog onoga što do njega nije doprlo od znanja, jer ako Allah dž.š., ne kažnjava čovjeka zbog samog nevjerovanja osim nakon upoznavanja istog sa vjerom, onda je preče da ga neće kažnjavati ni zbog ostavljanja nekih vjerskih propisa sve dok ne bude upoznat sa njima. Ovo je opšte poznati Sunnet Allahovog Poslanika s.a.w.s., po pitanju ovakvih situacija.“ (Pogledaj: el-Fetava el-Kubra, 2/19.)“ (Pogledaj: el-Silsila el-Sahiha, el-Mudželledat el-Kamila, el-Albani, 8/8.)

Dr.Muhammed el-Vuhejbi kaže: „Ovaj hadis, i ako govori o halu i stanju ljudi u ahiriz-zemanu, kada se neće znati za namaz i post, je dokaz za utemeljenost opravdavanja neznanjem, jer se neka mjesta i vremena poklapaju sa značenjem ovog hadisa, zbog rasprostranjenosti neznanja i slabosti poslaničkog svjetla, pa je velikom broju ljudi postalo nepoznanicom velik broj islamskih jasnih mutevatir propisa, poput obaveznosti namaza i posta, ali ikrar – vjerovanje, ubjeđenje i priznanje, je neizostavno jer se na njemu temelji spas, i bez ikrara – potvrde i priznanja, ljudi ne bivaju muslimanima.

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Veliki broj ljudi raste u mjestima ili vremenima u kojima su mnoge poslaničke znanosti iščezle i izblijedile, tako da nije ostao iko ko bi prenosio i dostavljao ljudima ono s čime je Allah dž.š., poslao Poslanika s.a.w.s., od Knjige i Mudrosti, toliko da neće znati mnogo od onoga s čime je Allah dž.š., poslao Svoga Poslanika s.a.w.s., niti će postojati neko ko bi ih podučio tome – ljudi poput ovih nisu nevjernici. Stoga, ulema je složna na tome da ljudi koji su odrasli u badiji-pustinji, mjestu udaljenom od uleme i vjernika, i čovjek bude nov u islamu, pa zanegira nešto od mutevatir jasnih propisa – takva osoba se neće proglašavati nevjernikom, sve dok ne nauči i ne sazna za ono s čime je došao Allahov Poslanik s.a.w.s., pa se zbog toga i kaže u hadisu: „…tako da će doći vrijeme kada se neće znati niti za namaz, niti za post, niti za obrede, niti za zekat; Allahova Knjiga će u jednoj noći iščeznuti tako da jednog ajeta neće ostati na zemlji. Razne skupine ljudi će ostati, neki oronuli starac ili starica, koji će govoriti: „Zatekli smo naše stare kako izgovaraju: La Ilahe Illallah – pa ih i mi izgovarasmo“!? Sileh b. Zufer rhm., prigovori Huzejfi b. el-Jemanu r.a.: “Šta će im koristiti takvo La Ilahe Illallah” – kada ne znaju niti za namaz, niti za post, niti za hadždž, niti za zekat? Huzejfe r.a., se okrenu od njega, ne htijevši mu odgovoriti na pitanje. Sileh rhm., ponovi svoje pitanje, a Huzejfe r.a., mu opet ne htjede odgovoriti. Sileh rhm., po treći put postavi pitanje Huzejfi r.a., na šta mu on odgovori slijedećim riječima: O, Sileh, spasiće ih džehennemske vatre, spasiće ih džehennemske vatre, spasiće ih džehennemske vatre!!!” (Medžmu'ul-Fetava, 11/407-408.) – dakle, ljudi poput navedenih se opravdavaju neznanjem, jer dokaz protivu njih nije uspostavljen.“ (Pogledaj: Nevakidul-Iman, el-Vuhejbi, 1/172.; el-Kavl el-Rešid fi Serdi Feva'idil-Tevhid, el-Su'ajdan, 1/53.; Bugjetul-Murtad, 1/311.)

Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha
Imam Sultanija džamije, Plav, Sandžak, CG