13. Januar 2018

Doskorašnji poglavar Islamske zajednice u Srbiji a od nedavno političar, poslanik i lider stranke Pobede i pomirenja za portal SrbijaDanas.com otkrio mogu li Srbi i Bošnjaci živjeti zajedno, šta je značila njegova izjava “Ako bude gorio Sandžak, gorjet će sve” kao i šta je prvo što bi uradio nakon pobjede na gradskim izborima koji će se održati ove godine.

Na kom nivou su međusobni odnosi Srba i Bošnjaka i šta bi trebalo popraviti?

Bošnjaci kao muslimani su u percepciji Srba ostali kao neka vrsta turskog nasljeđa, koje je naslijedilo i tzv. tursku krivu, i ta energija je bila prepreka da se afirmišu pozitivni odnosi. Rane iz devedesetih godina su veoma svježe, ali nisu neizliječive. Samo je sada pitanje – da li ćemo mi te rane liječiti i želimo li to, ili ćemo da ih raskopavamo. Pitanje je da li ćemo se okrenuti budućnosti ili ostati u prošlosti. Stranka pravde i pomirenja, i ja lično, vjerujemo da je neophodno da postoji politička organizacija koja baštini ove vrijednosti. Mi u Srbiji imamo jednu etimološku i genetsku izmiješanost, i pored toliko sukoba i zločina Bošnjaci i Srbi su ostali pomiješani, i dalje dijele životni prostor i to je zapravo ta duhovna i historijska poruka – da je vrijeme da odustanemo od podjele i da prestanemo sa optuživanjem drugih za naše probleme i nedostatke.

Na tim ubjeđenjima je sada reformisana “Bošnjačka demokratska zajednica” u “Stranku pravde i pomirenja”. Te dvije odrednice su definisale ime naše zajednice i odredile našu ideologiju. U imenu naše stranke više nema bošnjačke odrednice, niti sandžačke zato što smo se izlili iz Sandžaka i zato što smatramo da svi oni ljudi koji su nam dali političko povjerenje na prethodnim izborima zaslužuju da im otvorimo širom vrata kako bi ovu stranku mogli da doživjeti kao svoju, onako kako to čine Bošnjaci.

Da li će se Vaša stranka kandidovati na predstojećim izborima i kako ćete ubijediti Beograđane da glasaju za Vas?

Naravno, u prvoj varijanti izlazimo samostalno u drugoj u koaliciji, moguće sa vladajućim strankom. Aktivno se pripremamo i mislimo da smo najbolji. Svi koji su najavili kandidaturu do sada već bili na vlasti, pokazali se i mi vjerujemo da će svi oni razočarani građani, kao i onaj procenat koji ne glasa podržati nas. Moj adut je iskrenost, to ljudi znaju i prepoznaju, bez obzira koliko smo moja stranka i ja nekonvencionalni za beogradske prilike i bez obzira koliko smo satanizovani posljednjih godina. Mislim će se Beograđani odlučiti za nekog novog na vlasti i da će prepoznati iskrenost i etiku u politici koju preferiram, a ako me izaberu obećavam da ću smanjiti lopovluk.

Nedavno je aktuelni turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan posjetio Srbiju i Novi Pazar, kako ocjenjujete taj događaj i lik turskog predsjednika? Kako gledate na poboljšanje odnosa između Turske i Rusije nakon prethodno loših odnosa i kako se isti reflektuju po Vama na Balkan i odnos između Srba i Bošnjaka?

Turska je veoma važna regionalna sila, a proteklih godina je jačanjem svoje ekonomije potvrdila svoj značaj, a ono što je interesantno, pokazala je i viši stepen interesovanja za Balkan nego što je to bilo ranije. Kada se uzme u obzir činjenica da su Osmanlije bile ovdje skoro 500 godina, da su ostavili svoje tragove u kulturološkom smislu, oni na neki način i dan danas predstalvjaju neku nit zajedništva koje se iz jedne negativne konotacije polako može pretvoriti u jednu pozitivnu stvar. Dobro je što se odnosi između Turske i Srbije normalizuju, unaprijeđuju i u tom smislu posmatram nedavnu posjetu predsjednika Erdogana, i podržao sam je jer mislim da pozitivni odnosi između Srbije i Turske znači da sve probleme i nove projekte možemo kroz dijalog riješiti.

Isto tako, Rusija je jedan važan međunarodni faktor i važno je da postoje dobri odnosi između Srbije i Rusije, ali isto tako između Turske i Rusije. Srbi se vezuju za Ruse, a isto tako Bošnjaci svoja nadanja i emocije okreću prema Turskoj, te stoga ne bi trebalo da se opredjeljujemo između Rusije i SAD ili Turske i Zapada, jer mi moramo da pravimo politiku na nivou Srbije, na nivou Balkana sa Bosnom i ostalim balkanskim zemljama, da naš balkansko-evropski interes bude prioritet.

Da li Bošnjaci vide sebe u okviru Srbije i da li smatrate da oni treba najviše da se brinu za cjelokuponi interes Srbije pošto smo imali izjave Sulejmana Ugljanina da bi trebalo raspisati referendum u Sandžaku kako bi se odvojio od Srbije?

To što Ugljanin pokušava da nekim svojim izjavama skrene pažnju na sebe, to je pitanje nekog njegovog ličnog nezadovoljstva, s obzirom na činjenicu da je on uvijek imao dvije političke retorike. Kada je na vlasti i u vladi, onda je Srbija divna i davao je predstavnicima srpske vlasti plakete i priznanja, a kada nije na vlasti onda on izađe i raspali neku izjavu o policiji da skrene pažnju na sebe i to nije vrijedno pažnje.

Što se tiče naše “Stranke pravde i pomirenja” naš stav je jasan – Srbiju bi trebalo kroz novi Ustav urediti jednom regionalnom decentralizacijom i u okviru toga riješiti te probleme koje imamo uključujući sandžačku regiju kao jednu historijsku regiju sa etničkim kulturološki, saobraćajnim, geografskim, političkim, ekonomskim specifičnostima i to kroz prizmu jedne savremene evropske regije sa mogućnošću graničnog povezivanja sa dijelom Sandžaka koji je u Crnoj Gori.

Zar na taj način region Sandžaka ne bi dobio autonomiju?

U čemu je problem da je dobije u okviru Ustava Republike Srbije? Zar ne možete istražiti lojalnost Bošnjaka u Srbiji uprkos historijskim iskustvima s druge strane, ne dozvoliti ni 10% lokalne uprave Bošnjacima, a uzeti sebi 100%. Povjerenje se gradi dvosmjerno. Tražite od nas da budemo lojalni Srbiji, ali nam dajte povjerenje da bar na lokalu možemo uređivati svoju zajednicu u okviru Ustava Srbije i to je ono na čemu ću ja insistirati – lojalnost, povjerenje i balans između prava i obaveza između nas.

U vrijeme dok ste obavljali funkciju muftije i predsjednika Mešihata Islamske zajednice u Srbiji i dok ste stajali ispred Bošnjačkog nacionalnog vijeća, ostali ste upamćeni i po kontroverznoj izjavi: „Igranje Sandžakom znači poigravanje sa ovim dijelom Srbije. Država je kao zgrada u kojoj stanari mogu da se vole ili ne vole. Ukoliko većinski stanari odluče da zapale jedan stan, rizikuju da se upali cijela zgrada. Zato se nije igrati sa vatrom. Ili će nam svima biti lijepo, ili će vatre biti do vrha. Samo naša kuća gorjeti neće.” Da li smatrate da je ova izjava mogla da bude okidač za pogoršanje odnosa ili čak eskalaciju sukoba između srpskog i bošnjačkog stanovništva u Raškoj oblasti?
Muamer Zukorlić

Zašto sam ja to rekao? Zato što je neko zaprijetio da će paliti moju kuću. Zar nije bilo svima lakše da kažu: “Neće gorjeti Sandžak”, nego da svojom reakcijom ostavljate utisak da bi Sandžak trebalo da gori. Ono što se desilo prije toga vi niste ni čuli, a to je da je prošlo 1.500 specijalaca i tuklo narod, da su im otimali vjerske zajednice, upadali u kuće, spavaće sobe, maltretirali ih. Ja sam srećan što je ta izjava tako odjeknula, ali ona je posljedica, nije uzrok. Nema potrebe da brinete o međuljudskim odnosima u Sandžaku, mene Srbi iz Sandžaka vole i vjeruju mi i oni znaju da kad ja to kažem da niti sam rekao bez povoda niti sam neiskren, oni znaju sa mnom na čemu su. Kroz historiju nema problema između Bošnjaka i Srba, zato ne znam zašto bi se sada oni stvarali. Ta poruka je bila upućena Tadićevom režimu koji je sprovodio torturu u Sandžaku. Ja nisam bio spreman da kleknem pod čizmom nasilja, a to su sa mnom pokušali Koštunica i Tadić.

Kakav je sada odnos vlasti prema Sandžaku?

Značajno se mijenja nabolje, prije svega zbog partnerskog odnosa između “Srpske napredne stranke” i “Stranke pravde i pomirenja”, a na tom principu sam ja i podržao vladajuću većinu u Parlamentu. U prvom planu je dijalog i pomirenje, zbližavanje unutar države prije svega, ali i na relaciji Srbija – Bosna i Hercegovina što je neophodno za postizanje dobrih odnosa sa Bošnjacima u Srbiji. 

Kakav je ekonomski tretman države Srbije prema Sandžaku, investicijama i životu građana?

Sandžak je historijski zapostavljan u svakom smislu i ne mogu da ne naglasim kako mi je drago što je došlo vrijeme da se to ispravi. Dobro je što će Koridor 11 ići preko Sandžaka i to preko naseljenijeg dijela, Pešterskog dijela. 

Sada imamo potpisane ugovore do Požege, ostaje sad još tih 170 kilometara do Boljara, što će značiti i novu stranicu u historiji Sandžaka. Imamo stavku u državnom budžetu da će do kraja 2018. godine biti realizovan gasovodni pravac od Aleksandrovca preko Kopaonika do Tutina. Što se mog programa tiče, ostaje da se uradi auto-put Novi Pazar – Sarajevo, jer ako imamo Koridor koji povezuje sjever i jug, ovaj putni pravac bi povezao istok i zapad. Ta moja ideja se može realizovati i kroz povezivanje Beograda i Sarajeva i o tome sam već razgovarao sa predsednikom Vučićem, kao i Bakirom Izetbegovićem. S obzirom na brojnu dijasporu, Sandžaku je preko potreban aerodrom, a postoji neki plan da se bombardovani sjenički vojni aerodrom pretvori u civilni. Što se tiče saradnje sa Srpskom naprednom strankom, tu već postoje neki pomaci u smislu obnavljanja seoskih puteva, ali se to sve mora intenzivirati. Ono na čemu moramo još poraditi jeste izjednačavanja nacionalnih prava, konkretno što se tiče zapošljavanja u državnim institucijama, a to su sve posljedice ranijih politika koje su vođene u Srbiji i Beogradu.

 Na koji način mislite da bi to trebalo raditi?

Da li Srbija hoće da svi njeni građani budu stvarno njeni građani ili da Srbi budu građani prvog reda, a svi ostali iza? Mi smo prerasli iz jedne nacionalne stranke u jednu multietničku i to je moja ambicija i to čak iz ugla jedne male stranke. Mene su pitali da li je moguće da Bošnjaci zavole Srbe i srpske simbole, čini mi se da je to pitao upravo predsjednik Vučić. Da, moguće je. Ali ne može država nekom svom građaninu biti majka, a nekome maćeha. Ja sam do 2000. godine državu Srbiju doživljavao kao neprijatelja zbog negativnog iskustva tokom komunizma. Poslije odlaska Miloševića, za svega godinu dana je Zoran Đinđić usieo da napravi od mene prijatelja Srbije i nagovorio da idem u Abu Dabi da lobiram za Srbiju. Vi se sjećate da je 2003. godine Srbija zbog rata u Bosni bila omraženija u muslimanskom svijetu zbog rata u Bosni možda više nego iko.

Koliko Aleksandar Vučić drži taj kurs?

U ličnoj saradnji sa mnom, on je izuzetno korektan i doslijedan. Ja ću svoje obaveze koje sam preuzeo ispred svog naroda i svoje stranke sprovesti do kraja, a vjerujem da će i on učiniti isto.

Da li Univerzitet u Novom Pazaru i dalje nema akreditaciju i kada će je dobiti?

On je u procesu akreditacije i dobiće je čim se promijeni sadašnja struktura koja je na vlasti. Oni su sada u tehničkom mandatu, promjene će se desiti u narednih nekoliko mjeseci. Diplome studenata koji su diplomirali su potpuno legalne i priznate. Ne postoji klauzula koja ne priznaje potvrdu o završenom studiranju, mi imamo i zaključak Vlade Srbije koje je to potvrdilo i tu nema nikakvog spora.

Muamer Zukorlić

Koliko je godina potrebno da na fudbalskoj utakmici između Srbije i Bosne i Hercegovina Bošnjaci navijaju za Srbiju?

Potrebno je 15 godina i to pod uslovom da se primjene politički programi koje sam predložio. Nema tu mnogo stavki, set zakona koji se tiču kolektivnih prava u obrazovanju, policiji i sudstvu – da možemo imati dokumenta na bosanskom jeziku, a što nam zakon i garantuje. Sada međutim, imamo situaciju da dođete u policiju i tamo vam piše “srpska latinica” iako to ne postoji nigde u Ustavu, ali postoji u nekom policijskom aktu, a to je čista provokacija koja izaziva mržnju. Zakoni su prihvatljivi, samo što se ne sprovodi uvijek i svuda. Veći dio Ustava je u redu, ali recimo jedna preambula sadrži dio koji kaže da je “Srbija država srpskog naroda i ostalih građana” i to je diskriminatorska. To je ono što je Koštunica sa Ugljaninom namjestio kada su pokrali glasanje i to je tada urađeno na štetu svih građana. Neprihvatljivo je i u sukobu sa drugim odredbama Ustava. Definicija dobročinstva je jednostavna, sve ono što ne želiš tebi da rade, nemoj ni ti drugima. To je ono što je potrebno da osjetiš državu kao svoju domovinu, a to ne možeš ako osjećaš opasnost.

Da li Vi osjećate Srbiju kao svoju državu?

Ja da ne vjerujem u to ne bih bio član Parlamenta. Srbija je moja država koja ima nešto što me “žulja” i ja sam u politici zato što ih želim ispraviti i neću se pomiriti dok se to ne desi.

Kako gledate na ekstremizam, terorističke akte širom svijeta, građane sa teritorije Srbije, Kosova i Metohije, Bosne i Hercegovine koji su išli da se bore na strani Islamske države i kakva je situacija u Sandžaku po tom pitanju? Koliko su oni opasni?
Muamer Zukorlić

Ekstremizam je opasnost za svaki narod i zakonitosti su takve da nikada ne možete predvidjeti gdje i kada će buknuti. Što se tiče samog Sandžaka, opasnost od ekstremizma je porasla nakon 2007. godine kada je ugroženo jedinstvo islamske zajednice. Do tada je vladalo apsolutno jedinstvo, ali je kasnije država pod vođstvom Koštunice, a onda i Borisa Tadića bila je vrlo neodgovorna i dozvolila razbijanje islamske zajednice pa su tada nastale pukotine u vjerskom obrazovanju koje su danas velika opasnost. Nakon razbijanja zajednice, vi imate razne nelegalne grupacije koje se školuju po zakupljenim prostorima i podrumima gdje ne znate više šta se uči i ko se za šta obučava. Islamska zajednica danas zna oko 70 odsto onoga što se po vjerskim školama uči, a opasnost predstavlja upravo ono što ne znamo. Uloga islamske zajednice je da kontroliše i kanališe razvoj islama, ali da joj država obezbijedi zaštitu. Koštunica je to dozvolio, Tadić nastavio i eto šta dobijete kad ljudi iz kafića dođu da vode državu.

Kako je to biti otac osmoro djece?

Sjajno, to je nešto najljepše na svijetu. Ja za koji dan punim 48 godina, prije 8 mjeseci sam dobio sina. Kad se posle svih ovih osvajačkih pohoda u politici vratim kući i vidim njegov osmjeh, to je najveća sreća na svijetu. Dokle god beba plače u kući znači da ste mladi.

Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

No more articles