Ovih dana usijala se internet veza između Fondacije za zaštitu ptica grabljivica i izraelskih ornitologa.
Razmenjuju se informacije o kretanju Sare, ženke bjeloglavog supa, koja je nedavno sa Golanske visoravni doletjela na Balkan.
Ni oko dve hiljade kilometara nisu joj bili prepreka da se vrati u zavičaj u potrazi za mestom na kome će sviti ljubavno gnezdo.
“Sara je ženka uhvaćena u klopku 1. novembra 2012. u Nacionalnom parku “Gamla” u Izraelu kao mlada ptica. Imala je godinu dana. Stavljen joj je satelitski odašiljač na krilo da bi bila praćena. Posle pet godina provedenih u Izraelu, Sara je ovih dana stigla na Uvac. Kako su beloglavi supovi zavičajne ptice, a mladunci do polnog sazrijevanja imaju običaj da krstare nebom do Bliskom istoka, pa i dalje, pretpostavljamo da se vratila na mesto gde se izlegla, odnosno na Uvac. Sada smo stalno na vezi sa kolegom Ohadom Hadzofeom iz izraelskih Nacionalnih parkova. On prati njeno kretanje na Uvcu preko satelita i izvještava nas. Trenutno Sara lijeti nad Uvcem, odleprša do Zlatibora i Peštera, pa se vrati”, objašnjava dr. Saša Marinković, iz Fondacije za zaštitu ptica grabljivica.
Sara je sedmi beloglavi sup sa Uvca, koji je obeležen u Izraelu, a za koga se s pravom veruje da se posle višegodišnjeg lutanja vratio u zavičaj da se gnezdi.
“Bjeloglavi supovi jaja legu krajem januara ili početkom februara, tako da je Sara za ovu godinu “zakasnila”, ali je već polno zrela, pa očekujemo da će naredne godine pronaći partnera i snijeti jaja na Uvcu”, kaže Marinković.
Zašto jedan broj mladih supova sa Balkana svake godine leti na istok do Izraela, ponekad i dalje, ali se retko koji odluči da se zaputi na zapad i preleti Alpe, ornitolozima nije sasvim jasno, napominje Marinković.
Kako ističe, savremene tehnologije na kojima počiva satelitsko praćenje postaju glavno sredstvo u zaštiti jedinki najugroženijih životinjskih i ptičjih vrsta.
“Preko naše zemlje preleće sve veći broj roda, zlatovrana, orlova krstaša koji se satelitski prate. Mi sarađujemo sa državama koje imaju zakupljene satelite i od njih dobijamo poneku informaciju. U Srbiji smo postavili jedan odašiljač na beloglavog supa Konstantina na Uvcu, ali je on uginuo krajem 2015. godine”, kaže Marinković.
On ističe da je jedan od retkih primjera ulaganja u zaštitu ugroženih vrsta u Srbiji program zaštite bjeloglavog supa u Prirodnom rezervatu “Uvac”.
“Prije dvije decenije bilo je skoro izvjesno da će se bjeloglavi sup nestati na području čitave naše zemlje. Tada se već povukao iz istočne Srbije, a nije ga više bilo ni u Rumuniji, Bosni i Hercegovini, Albaniji i Crnoj Gori. Primenom mera zaštite u Rezervatu “Uvac” populacija je 12 puta uvećana, pa sada tamo ima oko 500 bjeloglavih supova. Ove ptice, koje su kao mlade obeležene u tom našem kanjonu, kasnije su detektovane u 18 zemalja, od Španije do Jemena”, kaže naš sagovornik.
Problem je što je u Rezervatu “Uvac” ponestalo prostora za gniježdenje bjeloglavi supova, pa je Institut za biološka istraživanja “Siniša Stanković” pokrenuo 2009. godine program naseljavanja ovih ptica na Staru planinu, gde je beloglavi sup nekada živeo. Finansiranje programa je obustavljeno 2011. godine jer je ukinut Fond za zaštitu prirode Srbije, ali projekat nije, mada stagnira.
Lokalne zajednice na tom području podržavaju našu zamisao i spremne su da pomognu u obezbeđivanju hrane za beloglave supove.
“Većina smatra da će povratak supa značajno uticati na razvoj Parka prirode Stara planina i turizma u tom kraju”, ističe Marinković, naglasivši da je Ministarstvo poljoprivrede i zaštite životne sredine ove godine počelo sa pripremama za realizovanje ovog programa.
Izvor: Politika
