Sjenica – Maloljetnik ukrao mobilni telefon na gradskom stadionu

1
27

Mobilni telefon instagram 2 670x447

Pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova u Novom Pazaru, po nalogu nadležnog tužilaštva, podneli su krivičnu prijavu u redovnom postupku protiv jednog maloletnika, zbog postojanja osnova sumnje da je počinio krivično delo krađa.

Postoje osnovi sumnje da je maloletnik na gradskom stadionu u Sjenici, koristeći odsustvo oštećenog, ukrao od njega mobilni telefon.

Krivična prijava u redovnom postupku, zbog sumnje da je počinio krivično delo utaja podneta je i protiv maloletnikovog brata, kome je počinilac telefon predao, a koji ga je zadržao i koristio.


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

1 komentar

  1. Ovu sam priču slušao u Rumi, nakon “Oluje”, od jednog starijeg čoveka sa Veljuna, sela na Kordunu, izbeglice, a pričao je negde 1996. godine u jednom društvu gde se poveo razgovor o nekim događajima iz NOB. Mene je ova tema interesovala odranije, pa sam pažljivo slušao, a ovo je samo deo priče koju je on detaljno pričao nekih pola sata i više, a odnosila se na događaje iz Četvrte ofanzive 1943. godine. Ovaj čovek je tad imao nekih desetak godina. Onu veče pred početak ofanzive, na Svetog Jovana, tj. 20. januara, 1943, zanoće, veli, u njihovoj kući dva partizanska kurira, mladi, deca takoreći. (U Veljunu beše nekakva partizanska komanda, upravo kao i 50 godina kasnije, kad je u vreme RSK tamo takođe bila komanda). Na slobodnoj teritoriji Korduna se već nešto načulo o tome da se sprema nekakva ofanziva, ali nije to bila prva ofanziva, samo što se ovog puta šuškalo da ovaj put ofanzivu prvi put spremaju Nemci, a ne Italijani i ustaše kao do sada. A Nemci su bili nešto sasvim drugo nego Italijani i ustaše, i kordunaški partizani još nisu imali borbenog iskustva sa njima. Zato ukućani sa strahom i zebnjom navališe da ispituju dvojicu kurira je li istina da se sprema ofanziva i da ovog puta idu Nemci, koji u Karlovac dovlače svoje snage (inače su Karlovac i Kordun pripadali italijanskoj okupacionoj zoni). Na to kuriri, veli, samouvjereno odgovore da se ne treba ničeg bojati, da su jake partizanske snage raspoređene svuda unaokolo, pa i prema Karlovcu, spremne da razbiju i same Nemce ukoliko krenu, kao što su i dosad razbijali italijansko-ustaške snage. “Mirno spavajte bez brige” odgovoriše im partizanski kuriri pa, kako je bila zima, onako ozebli i umorni, ugrijavši se pored ognjišta, bezbrižno utonuše u san. Njihove reči umire i domaće ukućane pa se i oni razvedriše, smiriše pa i sami pozaspaše. “Dok u neko doba noći” pričao je čovek “upade u kuću naša baba iz Zagorja (selo blizu Veljuna), sva zadijana, pa reče: ‘Jo, sunce vas grijalo, vi spavate a Njemci u Krnjaku!” (To je nekih petnaestak kilometara udaljenosti). Ova vest beše kao da je udario grom. Ukućani udare u kuknjavu i u pometnji se počeše brže-bolje spremati za bežaniju. Ona dva partizanska kurira, kaže, kad su čuli da su Nemci tako blizu, onako preplašeni i razbuđeni iza sna, pobegoše takvom brzinom da je jedan od njih čak zaboravio da stavi na glavu trorogu partizansku kapu, nego ostala onde gde je do maločas spavao. “Ovu sam kapu ja stavio na glavu” pričao je naš pripovedač, i nosio je celo vreme bežanije, koja je išla sa Korduna, preko Bosne, Hercegovine pa do Dalmacije, o čemu je takođe pričao slikovito i detaljno, a pamtio je jer je u to vreme (1943) imao, kao što rekoh, nekih desetak godina. A i ti partizanski kuriri, od kojih jedan, eto, zaboravi u strahu i na trorogu kapu partizanku, bili su, veli, stariji od njega tek nekoliko godina, golobrada momčad. I on je razumeo njihov strah, ali je zato naše ratne filmove o tom vremenu nazvao “kaubojskim filmovima” koji prikazuju ono vreme sasvim drugačije, a partizane kao nekakve nadljude koji se ne boje nikog i ničeg. Zato je i ispričao ovu zgodu kao uvod u svoju širu priču o Četvrtoj ofenzivi, odnosno o onome što su on i masa naroda sa Korduna i Banije koji su bežali sa njim u zbegu preživeli tokom te ofenzive.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.