Srpski nacionalisti, u zadnjih stotinjak godina poznati kao četnici, uvijek su uživali u tome da počine neki zločin da li na pravoslavni blagdan (Božić, Uskrs, Pravoslavna nova godina i sl.) ili pak na muslimanski (Ramazanski i Kurbanski bajram). Četnička zvjerstva u Sandžaku i gornjem Podrinju pravoslavnog Božića 1943. godine, Genocid nad Bošnjacima i ostalim muslimanima Cetinja i okolice na Badnje veče 1711. godine, poznat kao „Istraga poturica”, koju je opjevao i glorifikovao Petar Petrović Njegoš, taj srpskocrnogorski Gebels XIX stoljeća, u svom Gorskom vijencu, epskoj pjesmi koja je jedan od temelja modernog srpskog ekstremizma i fundamentalizma, samo su neki od primjera te već, slobodno možemo reći, „tradicionalne četničke prakse”. Tako je i Agresija na suverenu Republiku Bosni i Hercegovinu počela 31. marta 1992. godine u Bijeljini, tačnije noći s 31. marta na 1. april, 28. noći ramazana 1412. hidžretske godine, a ne 6. aprila 1992. godine u Sarajevu, kako se zvanično uzima datum i mjesto početka Agresije. Upravo te noći 31. marta, rat, u liku Željka Ražnatovića Arkana, zakucao je na vrata bijeljinskih Bošnjaka, Hrvata, Albanaca, Roma i probosanskih Srba. Goloruki, nesvjesni realnosti, Bošnjaci i ostali probosanski Bijeljinci nisu bili spremni da se suprostave domaćim semberskim četnicima, ali i, poput parazita pridošlim srbijanskim četnicima, željnih „turske” krvi. No, rat u Bijeljinu nije stigao nenajavljen, kako se u prvi mah činilo njenom nevinom stanovništu koje je uskoro, nakon skoro 50-godišnje pauze, ponovo osjetilo četnički nož na svojim šijama.
Pored vijesnika rata na jugoslovenskom nivou (Miloševićev govor na Gazimestanu 1989. godine, Agresija JNA na Republiku Hrvatsku), te bosanskom (JNA uništavanje sela Ravno kod Trebinja, naseljenog Hrvatima, 1.oktobra 1991. godine, pucanja rezervista JNA po Tuzli i Kalesiji u oktobru 1991. godine, unaprijed pripremljeni koncentracioni logori, bunkeri i rameštena artiljerija JNA oko bosanskih gradova, proglašenje Srpske Republike BiH 9. januara 1992. godine) bili su tu i lokalni vijesnici, između kojih su najjasniji bili sljedeći: – 19. septembra 1991. – Formirana SAO sjeveroistočna Bosna „kao neodvojivi dio SFRJ i sastavni dio federalne jedinice BiH koji će se pripojiti Jugoslaviji”, kako piše u osnivačkom dokumentu. Zanimljivo je da je ova srpska autonomna oblast, u koju su na kraju ulazile općina Tuzla, Kalesija (sa Osmacima), Srebrenik, Brčko, Zvornik (sa Sapnom), Lopare (sa Čelićem), Ugljevik (sa Teočakom), Bijeljina, bila naseljena sa 70% nesrpskim stanovništvom. – 9. i 10. novembar 1991. – Održan je neustavni referendum na kojem se srpski narod izjašnjavao za formiranje srpske republike unutar BiH i ostanak te repuzblike u SFRJ, pa tako i Srbi Semberije. Naravno, za razliku od ovog, bosanskohercegovački referendum je održan u skladu sa dotadašnjim ustavima BiH i SFRJ, na kojem i desetina Srba glasala za nezavisnost BiH. – 29. novembar 1991. – Nestao je Abdulah Kovačević, predsjednik MBO (Muslimanske Bošnjačke organizacije). Pošto je bio glavni inicijator odvajanja Čelića iz općine Lopare, iz razloga da Bošnjaci Čelića ne budu dio parateritorije, odnosno samoproglašene SAO Sjeveroistočna Bosna, odnosno Semberije i Majevice, rezervisti JNA su ga odveli iz njegove kuće u Vražićima kod Čelića. Njegovo beživotno tijelo je 6. januara 1992. godine izbačeno iz helikoptera u blizini njegove kuće. Za ovaj zločin JNA nije niko odgovarao ni tada, a ni dan-danas, kao i za ostale slične zločine širom BiH. – 29. januar 1992. – Skupština SAO Semberija i Majevica objavljuje svoje otcepljenje od BiH i poručuje da oni koji neće s njima, neka se isele. – 30. janaur 1992. – Skupština Bijeljina donosi odluku o nelegalnom preuzimanju Radija Bijeljina i smjeni direktora SDK Huse Elezovića. – 31. januar 1992. – Pod oružjem izvršeno preuzimanje Radija i smjena direktora SDK. Naveče tog dana eksplodirala je bomba u prostorijama bijeljinske SDA. 1. februar 1992. – Eksplordirala bomba pred zgradom SDA u Bijeljini. Rafalni pucnji odjekuju naveče gradom. Smijenjen Jusuf Trbić sa mjesta glavnog i odgovornog urednika Radio Bijeljina i Semberskih novina, a na njegovo mjesto postavljen Pero Simić, novoimenovani ministar informisanja tzv. SAO Semberije i Majevice. Inače, Simić je bio nekvalifikovan i za funkciju novinara, a kamoli urednike jednog radija i novina, jer je imao samo srednju stručnu spremu. 1/2. februar 1992. – Pijani rezervista JNA Drago Miličić ubija šestero ljudi. Zahvaljujući ovom incidentu, protesti iz mjesnih zajednica, kojim bi bijeljinski narod digao glas protiv svega što se dešava, a koji su se trebali uskoro zbiti, nisu nikada održani, jer je strah ušao u ljude.
Da stvar bude gora, unatoč strahu, Bošnjaci Bijeljine su se tješili da rata neće i ne može biti. – 28. februar 1992. – Formirana je isključivo srpska policija na teritoiriji tzv. Srpske Republike BiH, pa je tako, i Bijeljina, sa 40% nesrpskog stanovništva (grad je po popisu 1991. godine imao 70% Bošnjaka, ako izuzmemo srpsko selo Gojsovac i neka srpska prigradska naselja, koja su tada računata u dio grada), dobila 100% srpsku policiju. Zatim je došao i 30. mart 1992. godine. Do tada je SDS preuzela kontrolu nad svim – opštinom, policijom, vojskom, teritorijalnom odbranom, javnim ustanovama i službama, firmama, medijima. Bošnjaci su masovno pootpuštani sa svojih radnih mjesta uz apsurdne izgovore (Moju mater su otpustili iz Opštine pod izgovorom da nije imala položeni kurs korištenja računara, a pitanje da li je tada sva opštinska uprava imala i jedan računar!). Bošnjaci Bijeljine i Janje našli su se u bezizlaznoj situaciji. Sva srpska sela koja su ih okruživala bila su do zuba naoružana oružjem JNA i Teritorijalne odbrane. Štaviše, gradski Srbi, koji su čini sedminu građana Bijeljine, imali su više oružja od 30 hiljada bijeljinskih Bošnjaka i Roma. Bošnjaci su bilo osuđeni, samo toga nisu bili svjesni. Uveče, tog 30. marta bačena je bomba na kafić „Istambul”, gdje se okupljala bošnjačka omladina. Bilo je šest povrijeđenih. Strah je zavladao gradom. Ovaj bombaški napad četničkog teroriste Aleksandra Zekića iz semberskog sela Gojsovac bila je uvertira za ono što će usljediti sutradan naveče. O ratnim zločinima u Bijeljini tokom rata, pogotovo o zločinima od 31. marta do 4. aprila, koliko su trajala divljanja arkanovaca, Jusuf Trbić je napisao knjigu „Gluho doba”, gdje donosi i svoje viđenje početka rata u Bijeljini, čiji je svjedok i žrtva lično bio. „Zapucalo je u noći između utorka i srijede, između posljednje dana marta i prvog dana aprila. Tutnjalo je tu, oko nas, potmulo su odjekivale eksplozije, jedna za drugom, niko nije znao šta se dešava. Čulo se da su stigli arkanovci, očekivalo se nešto, a niko nije znao šta se dešava, ali je iznad svega lebdjela stara, poderana iluzija da rata ovdje ne može biti, jer nema ko ratovati. Za većinu nas rat je bio ono što smo vidjeli na filmu: jedna vojska puca na drugu. Ovdje su samo Srbi imali vojsku, policiju, oružje.
Druge strane, jednostavno nema”, napisao je Trbić, između ostalog o početku „krvavog plesa” u Bijeljini. Rečenica koju je Trbić čuo, dok je bio u rukama krvnika, a koju je izgovorio Mauzer: „Ne brinite, nećemo mi njega, znamo mi koga treba, pa mi ovo mjesecima pripremamo”, dovoljno pokazuje koliko je ubijanje Bošnjaka Bijeljine bilo planski isplanirano i dovedeno do bolesnog savršenstva. Svemu tome, naravno, rukovodilo se iz matice Srbije, tj. iz Beograda: „Krizni štab SDS-a bio je vladar života i smrti u Bijeljini. Njemu su, direktno iz Beograda, upućivane dnevne naredbe, o kojima je govorila i Biljana Plavšić, a njegovi članovi su onda sve to stavljali na papir: koga ubiti, koga protjerati, koga samo opljačkati, koliko Bošnjaka može danas izaći, ako plate, a koliko ih treba vratiti iz Rače. Taj krvavi posao naslijedilo je Ratno predsjedništvo opštine. Policijski čas je sve Bošnjake držao noću u kućama. Pa su tako Vojkan Đurković i njegovi, ali i ostali iz policijskih i vojnih službi i paravojnih jedinica koje su se slegle u Bijeljinu, mogli da biraju koga će posjetiti i šta će mu raditi. U Bijeljini i Janji je otvoreno slobodno lovište na Bošnjake.” Tačan broj Bošnjaka koji su ubijeni u tim pokoljima početkom aprila još uvijek se ne zna.
Krivac je i Haški tribunal koji nije pokrenuo detaljnu istragu tih nemilih događaja. Stoga je i broj osuđenih za zločine nad Bošnjacima Bijeljine zanemarljiv. Brojni krvnici i dan-danas slobodno dišu, žrtva se svakodnevno susreće sa svojim krvnicima. Procjenjuje je se da je u četničkom divljanju u Bijeljini tokom aprila 1992. Godine,te kasnijim zločinačkim radnjama nastradalo između 700 i 1000 ljudi mahom Bošnjaka, ali bilo je i Albanaca, Roma, te nekolicina Srba, probosanske, antičetničke orijentacije. Inače, četnici su imali običaj da ovakve Srbe ubiju, pa optuže Bošnjake da su oni vinovnici njihove likvidacije. Do danas nijedan izravni počintelj nije odgovarao za ove zločine, izuzev dva čuvara logora Batković koji su bili bošnjačke nacionalnosti. Doduše, Biljana Plavšić i Momčilo Krajišnik su odgovarali za učešće u organizaciji zločina, ali brojni počinitelji koji su svoje ruke lično okrvavili hodaju slobodno. Možete ih susresti u Bijeljini, Zvorniku, Beogradu – teorijski u svakom gradu RS i Srbije. Okružno tužilaštvo je nedavno podiglo prvu optužnicu zbog zločina nad Bošnjacima Bijeljine i to zbog zločina nad Ramom Avdićem i njegovom porodicom. Štaviše, podigli su optužnice protiv 430 ljudi, većinom Bošnjaka.. Na kraju, kad je većina Bošnjaka otpala sa spiska zbog neosnovanih optužnica, broj onih protiv kojih su podnijete optužnice je spao na 130, opet uglavnom Bošnjkaka. Naravno, ove preostale optužnice kupe prašinu u zgradi Okružnog i opštinskog suda u Bijeljini. Zanimljivo je da je zgrada Suda izgrađena na vakufskoj zemlji, jednim dijelom na džamijskom mezarju, a drugim dijelom na mjestu Muslimanske kiraethane, kojeg su komunističke vlasti oduzele neposredno nakon II svjetsko rata.
Tako je zgrada Suda samo jedan od brojnih simbola kontinuiranog genocida i urbicida nad Bošnjacima Bijeljine. Međutim, ni u medijima ni i u publicistici stanje nije mnogo bolje. Osim rijetkih novina, te publiciste Jusufa Trbića, koji je napisao par knjiga na ovu temu, o genocidu i etničkom čišćenju se rijetko priča. Ispada da je skoro 35 000 protjeranih, te oko 1 000 ubijenih Bijeljinaca i Janjaraca sami iscenirali ubistva, pljačke, silovanja, prijetnje, logor Batković… Drugog dana Bajrama, nakon podne-namaza, s obzirom da je Dan šehida, MIZ Bijeljina je na šehidskom mezarju Lipići, zajedno sa džematlijama i imamima Bijeljine, obilježio dan sjećanja na Bijeljince koji su zločinački ubijeni tokom rata, te na one koji su poginuli širom Bosne, braneći Republiku Bosnu i Hercegovinu, . U svom govoru, koji nam svima može služiti za pouku, Samir ef. Camić, glavni imam MIZ Bijeljina, pohvalio je prisutne, kojih je ovih godina bilo više nego ikad, što su sa sobom poveli djecu i unuke, jer su, kako on kaže, upravo ona zalog da nećemo zaboraviti četničke zločine nad Bošnjacima Bijeljine. Napomenuo je da je među prisutnima i Omer Nargalić sa svojim sinom Salkom Nargalićem. Naime, Omer Nargalić je sin poznatog bijeljinskog boksera Salke Nargalića-Ćose koga su arkanovci i domaći četnici zvjerski ubili nakon mučenja, u noći drugog na treći april, namamivši ga prijetnjom da će mu ubiti djecu. Omer je svom sinu dao ime po svom ubijenom ocu Salki. Efendija Camić je uputio i dovu da ne dozvolimo da nas ponovo ucjenuju, prijeteći da će nam ubiti djecu. Žalosno, ali i na nesreću očekivano, nijedan medij nije propratio ovaj događaj, čak ni Dnevni avaz. Niti jedan političar nije bio prisutan, iako su izbori blizu. Međunarodna zajednica, koja se stalno busa u prsa kako štiti prava ugroženih, takođe nije poslala ni jednog jedinog predstavnika. Bošnjaci Bijeljine su zaboravljeni po ko zna koji put. Zauzvrat, uručuju se dvije nagrade gradonačelniku Bijeljine Mići Mićiću: priznanje za evropskog načelnika Republike Srpske 2012, po odluci Evropskog pokreta u BiH, te međunarodno priznanje „Najgradonačelnik 2012, koje dodeljuje Direkcija za izbor najmenadžera BiH, jugoistočne i srednje Evrope.
Time se nagrađuje slavljenje 1. aprila kao “Dana oslobođenja” (čitaj Dana oslobođenja Bijeljine od njenih Bijeljinaca koji su tu stotinama godina živjeli), koje obilježava dotični gradonačelnik, te totalno zapostavljanje i ponižavanje preostalih Bošnjaka Bijeljine i Janje na svim nivoima lokalne vlasti u Bijeljini, na čijem je čelu upravo Mićić. Žalostan nam je ovaj svijet u kojem se diskriminacija, izolacija, ismijavanje potlačenih bijeljinskih i janjarskih Bošnjaka nagrađuje nagradama za najuspješnijeh gradonačelinka RS i cijele BiH! Žrtvi ni šipak! Međutim, muslimani Bijeljine i Janje su, nadajmo se, već 1992. godine shvatili (neki će shvatiti, samo da ne bude kasno) da ih samo Uzvišeni Bog neće zaboraviti, pod uslovom da oni njega ne zaborave, kako su ga u plimi komunističkog trenda većina Bošnjaka i zaboravila. Spisak “muslimanskih ekstremista” Krizni štab SDS-a, na čijem je čelu tada bio poznati semberski četnik Ljubiša Savić-Mauzer, koji je ubijen 2000. godine, najvjerovatnije u Miloševićevom razračunavanju sa svojim nekadašnjim „jaranima”, objavio je 15. maja 1992. godine u prvom broju SIM novina da su sljedeće osobe nastradale, tj. da su sljedeći „muslimanski ekstremisti” ubijeni: Ziberi Ajruš (1968), Maid Sinanović, Salko Nargalić-Ćosa (1960), Ešef Beganović (1960), Alija Mujkić (1927), Sead Krajinović. Mustafi Komšiću (1933) pucali su u noge i ostavili da krvareći umire i gleda u mrtve sinove Adnana (1963) i Rijada (1973). Ubijeni su i Bejtula (1956), Hamijeta (1953) i Abdirami (1954) Pajaziti, Husein Dizdarević (1941), Sabit Arifović (1935), Redžep Šabanović, njegova žena Tifa i sin Admir, Husein Geljo (1933), Haso Imširović (1929), Feriz Karasuljić (1959), Bisera Bišanović (1933), njene kćerke Nermina (1954) i Mirsada (1962), unuk Damir Danović (1976), podstanarka Radmila Novaković. Ubijeni su braća Ibrahim (17) i Almir (16) Belkić, Ivica Vrhovac (1945), Mira Ilić, Dževad Osmanović (1978), Dževad Jašarević (1956), Elmazi Mersim (1969), Muhamed Mulabdić (1964), Majda Izić (1929), Bego Šindrić (1942), Huso Benić i jedna neidentifikovana osoba. Arkanovci su ubili i Milu Lukića, brata narodnog heroja Veljka Lukića Kurjaka, te svjedoke tog zločina Antoniju Ostojić (1926) i Zvonka Lazarevića (1972).
Izvor: saff.ba
Sori sledeca gongula svi cete biti protjerani za Anadoliju OBECAVAMO.
A dze si mrzitelj vi mozete samo da ga pop..ite nista drugo kod drugog poluvremena nece vas ni Rusi spasiti ,da vam nije bilo Amerike ni Banjaluka nebi bila tu gde je moj kur..bane ,vi ste samo na jeziku jaki da je nama bilo vase naoruzanje nebi ti danas tu jeo g..na.
Zbog jedne riječi čovjeka često smatraju mudrim, a zbog jedne riječi često ga smatraju glupim. Uistinu moramo dobro paziti što govorimo.
Sta znaci ispran mozak.Cuj ,Srbija pobedila NATO.To je bolest.Malo ste poranili sa tom pricom.To ide kasnije. Prvo gusle pa onda prica o pobedi,kao o Kosovskoj bitci.
E dal osta i jedan citav avion NATO-a,ili ih srbi sve porusise?Ako neko ima informaciju neka javi.
sa seljo – u svakom trenutku je u vazdusnom prostoru SRJ imalo izmedju 150 i 200 aviona
To se vama prividjalo od straha.Jeli 150 ili 200 razlika je to velika.Pa da je svaki drugi avion bacio jednu bombu Srbije danas nebi bilo.Tako je i turaka na Kosovu bilo 300 000 po Dereticu,a ono istina je svega tridesetak hiljada protiv 300 000 srba.Pa ste prosli gore nego sa NATO-m.No gusle mogu podnijeti sto ziv covjek ne moze.Uzgred , da sam seljo,ako mi ti kazes,to je za mene kompliment.
Da vas samo podsjetim da je po istom receptu I monstrum Draza Mihajlovic bio izvrsio svoj najtezi treci napad na Novi Pazar
Poceo je napad na dan Sv Arandjela I vec bio izmislio novo ime za Novi Pazar
Htio je da posle izvrsenog genocida taj grad preimenuje u Novi Arandjelovac bas kao sto su na pr Sahovici preimenovani u Tomasevo ,posto je prethodno kompletno Bosnjacko stanovnistvo [oko 3000 ljudi zena I djece] svirepo pobijeno
Draza je ispred sebe poslao Nijemce da razoruzaju Bosnjake da bi ih on posle mogao poklati
Medjutim komandant odbrane heroj Acif Efendija je odbio da preda ono malo pusaka sto su imali I zapucao po Nijemcima
Nijemci su se posle kraceg pusakaranja povukli a Cetnici su grad morali da napadaju sami.
Cetnicki recept za genocid je uvijek bio isti-Ubediti Bosnjake ili Albance da se sami predaju,i naci neku trecu stranu da ih razoruza pa ih onda sve poklati
To nije uradio samo Ratko Mladic vec I na pr Vuk Kalajitovic ili na pr nosilac Hitlerovog ordena Pavle Djurisic
Pavlu je Italijanski general Pircio Birolli bio predao 9200 Bosnjaka koji su naivno potrazili zastitu u Italijanskim kasarnama
Pavle je tom narodu najprije spalio tabane tako sto ih je bosonoge potjerao preko vatre a onda ih je potjerao preko tek pokosene livade prije nego sto ih je sve poklao
U izvjestaju Drazi Mihajlovicu zapisao je -Od 9.200 Turaka bilo je 1.500 vojno sposobnih muskaraca,ostalo su bili zene I djeca
Ljudi moji što je ova Milica priglupa. Uskoro će je pojest negativna energija.
Aman Jarabi, da li postoji još neko ovakav na dunjaluku.
Čitam ove komentare i nemogu svojim očima da verujem. O Bože podaj ovakvim i sličnim njoj iskušenje koje će ih opametiti.
ZA SMECE OD CIVILIZACIJE…. TAKOZVANI SRBE
GENOCID je fizička istrebljenja , namjerno , sistematski i programirali stanovništva ili dijela stanovništva zbog svoje etničke , vjerske ili društvene…
GENOCID znači bilo koje od sljedećih djela počinjenih s namjerom da se uništi , u cijelosti ili djelomično , nacionalne , etničke, rasne ili vjerske grupe , kao takva :
a) ubijanje pripadnika skupine;
b ) nanošenje teške tjelesne ili duševne povrede pripadnicima skupine ljudi;
c ) smišljeno nametanje skupini uvjeta života izračunati da dovedu do njenog fizičkog uništenja ;
d) uvođenje mjera kojima je cilj sprječavanje rađanja unutar skupine ljudi;
e ) prisilno premještanje djece iz jedne u drugu grupu .
Namjerava da potpuno ili djelimično istrebljenje populacije….
Slavljenje 1. aprila kao “Dana oslobođenja” OD GENOCIDASI SRBE…
Sarajevo, Maglaj, Tuzla, Mostar, Zenica, Sanski most itd itd. Sve kad se sabere od 500 hiljada ostalo manje od 50 hiljada na teritoriji danasnje fildzan federejsn.
To se zove genocid.
Pustite budale neka govore: znanje ima svoju cijenu
a u banani drzavi zvanoj svrbija,beograd na vodi,kragujevac,nis,i to je to,vojvodina ode kosovo ode sandzak ljuti uskoro samo da ispratimo ovu izdajnicku garnituru koja nas je opet kontraefektom naucila neke stvari i sta ste vi do brabonjak,tesko vam se onda
Skoro je proslavljan dan drzavnosti BiH, dan u kojem je sarajevski kriminalac ubio srpskog svata na Bas carsiji. Bijeljinski Srbi samo nisu bili dovoljno glupi da na noge cekaju, ramize, cele, prazine i slicne da im na vrata dolaze kidnapuju, ubijaju siluju… SDA je krenula da dotura oruzije i da sprovodi blokadu grada, grada u kojem jesu Muslimani bili vecina ali sveukupno u Opstini Srbi su cinili 2/3.
Naravno, zlocina je bilo i sa Srpske strane, i vecina i jesu kaznjeni. Ali rat je ludilo, rat ste izazvali, krenuli da blokirate kasarne ubijate vojnike u kolonama koje su se izvlacile – sta u takvoj situaciji drugo ocekuvati.
budi srecna sto vas Nato nije vise ubijo..a da sve vi imali Nato podrsku, pa vas ne bi mogao ni tokio da zaustavi, vi biste zgazili sve .
sta je reko dobrica cosic o srbima
to isto znaju svi u svijetu
i da vide istinu ocima ignorisat ce je, i pokusati je izmjeniti na njihovu korist…ali tako nisu svi srbi
E gohlube, šiptarčiću – znamo da od tvojih arnauta većih lažova pod kapom nebeskom nema.
da zato ste dobili avione po srsppskoj svetoj zemlji 1999, zbog nas ljazova
a ni komsije vam nisu verovali da cete u zajednistvu snjima biti posteni milice
polako ali sigurno izumiru cetnici.
ne nije tako, oni kao i svi umiru, ali nastaju novi, i mislim da je to problem u regionu
Cetnici ne postoje,to je prvoaprilska sala.
ne postoje ni mudzahidi hihihihihi
Какво подстрекавање на рат и мржњу.
Притом све саме отровне лажи и манипулације.
Кога ти да ловиш слепче ? Па ове ваше санџе мухаџири су наложили глупе босанце да ућу у рат, па они извукоше дебљи крај – а за то време ви овде у Рашко-полимској области сте живели своје златно доба, благостања које ће се тешко поновити…
А са друге стране сте и по Босни највећи ратни профитери. Да су паметни па да такве попут тебе потерају и оданде…
milice
sto se nerviras, pa nato vas bombardovao ne bosnjaci..a vi ste bombardovali 4 godine komsije bosnjake, a vas nato samo 3 mjeseci i to cuvajuci da vas ne ozljede, a vi ,vi ste oruzjem koje su i bosnjaci platili gadjali bosnjake, da to plate i krvlju
razmisli milice razmisli
NATO bombardovao, ali se Srbin časno borio i pokazao Nato fašistima zube kao što niko nije ni pre ni posle!
Oborili smo im F117, kao i jos drazi Duh Misurija – B 2, bez ikakvih saveznika mocnom Nato paktu smo izbombardovali avione na aerodromu kod Tuzle i na Rinas-u kod Tirane. Iznad Srbije smo im oborili još sigurno 50 aviona, a VRS u pređašnjem ratu preko 20. Što bi vi rekli Maš Alaaa 🙂
Na preko 100 km dugoj granici SRJ i Albanije bez prekida smo tukli strane plaćenike, vojsku Albanije i terorističke bandite.I da oni sve vreme bombardovanja nisu uspeli ni jedan santiumetar da nam zauzmu.
Nismo uzgubili rat, ali nismo pobedili, ali smo uradili nesto jos bolje : ponizili smo ih i naravno moralno pobedili, jer su samo 7 tenka uspeli da nam uniste.
Tako se stvara istorija Bosnjaci !
Vi ste za sve to vreme samo najobicnije sluge, i zato kad mutna vremena prodju svoju stvarnu sramnu istoriju zaboravljate a naknadno se trudite da ismislite neku romansiranu.
Zato cu uvek biti ponosna sto sam Srpkinja a na vas cu gledati kao na najniyi ljudski soj. Slava Srbiji !
U pravu si da samo znamo da kukamo mi Bosnjaci
jeste milice, mi smo naterali nato na kapitulaciju
sedi 1 ,i pozovi roditelje u petak,na razgovor
Joj kakvo je ovo olicenje teske budale zvana milica…Ja jos ne mogu da poverujem da ima negdje na svijetu ovakva budalestina i to ziva!! Ovo je prototip gluperde bez trunke mozga. Kod Tirane bombardovali avione…A ovo treba zapisat u najbolje izvaljene gluposti stoljeca.
Pa jeste seljo, sta je tu glupo sem tebe samog?
To kako su nasi uzivo delovali – amerikanci samo imaginarno zamisljaju u njihovim filmovima.
Jel se juce pojavio francuski major Binel, koga su srpski obavestajci zavrbovali u sred Brisela u spokatakularnoj akciji koja je pomerila datum a kasnije i tok bombardovanja.
Jos je veca obavestajna akcija u Skopolju na Nato aerodromu…
Srbi su za vas bili i ostali face, koja je vasa prica, sem nadmetanja u slugarenju?
Sve to pod hitno opevati guslama.Vi inace prvo dobijete po guzici pa onda gudite.
I tako se sa isprica sam sa sobom…
Present, mnogo si ne obavesten….
ne laprdaj milice svetoga ti save ,pa i mi smo gledali taj film
hehheheheee………………
milicica cobancica………….
Ziva istina sve sto zboris cobancice moja…………….
Koji NATO, koji andrak BRE! Napravio stetu srbiji tricacavih 100 milijardi dolara, ali su im zato avioni padali ko prepelice………
hehhehehehee………..
A rusenje je srbska istorijska tradicija BRE, pogotovo rusenje turskih djoka u cemu su se posebno istakle srBkinje. Navali srbkinja na turskog djoku i u roku od 15-60 minuti on zanemoca i srusi se…………
Samo nek je ku.cevito BRE, BEEEEEEEEEEEE…………
hehehheeheee………….
Hugo, smej se dok jos mozes…..
lovit lovinu futur !!! to be continued
Demokratija milice, necete vi vise nama soliti mozak i pisati istoriju. Sto ste lagali – lagali ste, sto ste podmetali – podmetali ste. 🙂
Ima dupke da nam stojite bar jednu generaciju pa da vas mozemo smatrati ljudskim bicima – toliko ste zla nanijeli! Kreni vec danas milice, ne ostavljaj tu sramotu za srpska pokoljenja koja dolaze.
Morgen, ne stojimo samo uspravno i visiko podignute glave.
I Vama i Hrvatima, Slovencima, Arnautima smo svojom krvlju izborili izborili dve zajednicke drzave u kojima ste i vi ziveli najlepse od kada postojite.
Od propalih, nepismenih podanickih etnickih grupa od vas smo napravili samosvojne narode, dali vam dostojanstvo jednako drugim evropskim narodima – a vratili ste nam nozem u ledja.
Od sada vas prepustamo tim vasim mentorima da rade sta hoce sa vama vise niste nasa briga, mi cemo se vec nekako snaci 😉
Milice, od svih okupatora su srbi bili najgori.
Sto se ostalog sto govoris tice primjecujem onu standardno iznimnu dozu srbske megalomanije 😆 . Srbi pismeni, srbi jedu kasikom, srbi skolovani…
…a kasika je persijska rijec, najskolovaniji srbi su svoje znanje stekli u austro-ugarskoj, car lazar bio obican ugarski podanik – neka vrsta srpske verzije sejde bajramovica, kraljevic marko bio bugarin koji je sluzio otamansko carstvo a srbi ga – doslijedni svog nacina rada – falsifikovali te prekrstili u srbina i borca protiv turaka 😆 , pa onda turski podanici obrenovici…
jel dosta il da nastavim milice? 😆
Jadni ste da jadniji biti nemerete. Lazete jedino sebe, al tako kvalitetno da u to i povjerujete 😆
Bijedne jedne, citava se evropa podsmijeva vasoj patetici 😆
komsija, nemoj opet ,priznaj komsija da tebi je sve jasno,i citao si ili ti rekli ali ignorises istinu
a pre neki dan si “aida-” reko otprilike ovako ” aida posti si ti meni ovde u komentarime najkorektnija od ostalih,reci kako nismo gledali ko koje ime ima u srbiji ” a morgen ! tema je bila o albancima i bosnjacima i tebi nekom cudu o imenima
dakle tebi sada ni ovo oko ovih zlocina nije poznato jeli!? da ti sigurno ne znas nista ni za 11 genocida