Nova Varoš – U mjesnoj zajednici Bistrica, sa tri sela podignuta uz magistralu, ka moru, i na 15 kilometara od centra opčine, 78 porodičnih kuća u poslednje dvije decenije ostalo je bez stanara. U Gornjoj i Donjoj Bistrici i Čelicama trenutno je svega 579 stanovnika, gotovo 220 manje nego prije deset godina, a u klupe OŠ “Dobrica Rajić” sa 25 đaka naredne jeseni sješće svega troje prvaka.
Slična situacija je i u većini drugih sela u opčini, u kojima se zbog siromaštva, ekonomske nesigurnosti i drastičnog pada nataliteta poslednjih decenija polako gase ognjišta i čitavi zaseoci ostaju bez žitelja. Zbog nemogućnosti da u zavičaju dođu do posla, svoje domove sve češće napuštaju i stanovnici gradskog područja, koji se sele u razvijenije industrijske cente.
– U potrazi za boljim životom čitave porodice pakuju kofere i sele se, a na porodičnim ognjištima ostaju samo starci. U tri sela mesne zajednice Bistrica trenutno je 165 domaćinstava sa jednim ili dva člana starijim od 65 godina, a sigurno je da će u narednih 10 do 15 godina još bar na polovinu njih biti stavljen katanac. U selu Čelice, koje trenutno broji svega 45 stanovnika, plač novorođenčeta nije se čuo u poslednjih desetak godina, a zbog manjka đaka na izdvojeno odeljenje škole u Donjoj Bistrici jesenas je stavljen katanac – opisuje situaciju u mesnoj zajednici Bistrica mještanin Radovan Glavonjić.
Prema statističkoj procijeni koju je nedavno opčinska uprava dostavila odbornicima, u gradskom jezgru i 32 sela 2008. godine živjelo je 18.339 ljudi, oko 1.500 manje nego pre 10 godina, a samo lane je, tvrde u policiji, mjesta prebivališta zvanično zatražila 151 osoba. Koliki je broj onih koji su bez sređenih papira napustili zavičaj, niko sa sigurnošču ne zna.
Krah lokalne privrede dodatno je podstakao migracije, pa danas bar dvije hiljade ljudi ovdje fiktivno ima mjesto prebivališta, a u stvari živi i radi daleko od Nove Varoši. Roditelji koji su gašenjem preduzeća ostali bez posla odlaze za djecom koja su u Begradu, Čačku, Kragujevcu i u drugim gradovima upisala srednje škole i fakultete. Tamo uglavnom na crno rade sezonske poslove i, za razliku od svoje djece, gaje potajnu nadu da će se jednoga dana vratiti u zavičaj, tvrde dobro upućeni u ovdašnje prilike.
Zvanični podaci govore da je za poslednje četiri decenije ova opčina ostala bez preko 4.800 žitelja, a da je stanovništvo počelo polako da se osipa još sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vjeka, u vrjeme dok je ovaj kraj bio u privrednom usponu i dok je imao blizu sedam hiljada industrijskih radnika. U rukovodstvu opčine kažu da su trenutne migracije stanovništva samo nastavak stare priče i da je jedan od glavnih problema s kojima se ovaj kraj suočava stalni i neprekidni odlazak ljudi s kartom kupljenom u jednom pravcu.
– Ulaganjem u razvoj infrastrukture, poljoprivrede i turizma gasimo požar i pokušavamo da spasemo što se spasti može. Uradili smo desetine kilometara puteva po selima, kao i nove vodovode da bi ljudi imali osnovne uslove za život i da bi ostali da žive na nasleđenim ognjištima. Jeste država za poslednje dve godine u ovaj kraj kroz razne investicije uložila milijardu dinara, ali trebalo je da uloži još više, i u Novu Varoš i u druge okolne opčine koje se suočavaju sa sličnim problemom. Najgore je što ljudi i dalje odlaze, ostavljaju zemlju, kuće, što se ovaj kraj polako gasi. Nije Srbija toliko velika da na jedno po jedno selo stavljamo katanac – kaže Slaviša Purić, predsjednik opčine Nova Varoš.
Izvor: Blic.rs
