Sestra Rasima Ljajića: Teško izdržavam kćerku Alinu

Presrećna sam što sam ljetos, poslije pete vantjelesne oplodnje, u 60. godini postala majka. Dolaskom na svijet moje kćerke Aline ostvarila mi se najveća želja, a moj život iz korijena se promijenio. Sada živim i borim se za moju malu ljepoticu. Ali nije nam lako. Podstanari smo, primanja nikakvih nemamo, a svu ušteđevinu potrošila sam boreći se godinama da ostanem trudna. Još vraćam kredit banci.

Ovako, četiri mjeseca poslije porođaja, priča hrabra i nevjerovatno uporna Atifa Ljajić (60), koja sa malom Alinom i suprugom Šerifom Nokićem (69) živi u iznajmljenom kućerku u Ulici Šabana Koča u Novom Pazaru.

– Hvala bogu, Alina lijepo napreduje, stalno se smije, a ja se sve bolje snalazim u ulozi majke. Od Šerifa nema mnogo vajde. Bolestan je i samo ponekad navrati. Sve moram sama i sve nekako prebrodim, ali kada treba da platimo kiriju i struju, nastaju veliki problemi – žali se ova Novopazarka, o kojoj su pisali mnogi mediji u Srbiji i regionu, čak i u Turskoj i Americi, jer je svojim primjerom i upornošću dala nadu mnogim ženama i porodicama u borbi za potomstvo.

Kirija je 120 eura, struja još 30, hrana…

– Da sam dočekala penziju, bilo bi lakše, ovako, naš život je svakodnevna borba za golo preživljavanje. Trudim se da Alini ništa ne fali i da ona naše nevolje ne osjeti, ali se i bojim kako ću dalje – dodaje Atifa i naglašava da njeni problemi nikako ne bi trebali da obeshrabre druge žene koje vantjelesnom oplodnjom pokušavaju da se ostvare kao majke.

Poslije povratka iz Beograda, gdje je održavala trudnoću i porodila se, puno ljudi ju je zvalo i davalo podršku. Mnogi su pomogi i novčano, neki su davali pelene, odjeću, sredstva za higijenu…

– Dobili smo i dva kreveca za Alinu. Vratili smo dio dugova i taman kada smo malo stali na noge, dobili smo otkaz iz stana, pa smo morali na brzinu da tražimo novi smještaj. Neki nisu htjeli da nas prime, jer su se bojali da nećemo moći da im platimo kiriju, neki su se pravdali da ne izdaju stanove porodicama sa malom djecom. Naša mala ušteđevina brzo se istopila – ističe Atifa i nada se da će joj dobri ljudi pomoći da ima siguran krov nad glavom, da Alinina soba cijele zime bude topla, a u kupatilu bude dovoljno tople vode. – Samo da izdržimo do proljeća, kada se nadam penziji. Neće ni to biti neki veliki prihod, ali značiće nam, biće neka sigurnost.

BOG JE TAKO HTIO, USLIŠIO MI JE NAJVEĆU ŽELjU

Novopazarci su podijeljeni: jedni mi, kad me sretnu na ulici, čestitaju na upornosti i hrabrosti i kažu “svaka čast, divimo ti se, zaslužuješ pomoć i poštovanje”. Postoje i neki koji gunđaju i pričaju kako je trebalo dobro da razmislim: da li da rađam dijete u 60. godini života i u teškoj materijalnoj situaciji. Ja im kratko kažem: Bog je tako htio, Bog mi je uslišio želju, ja nisam mogla da biram kada će me Svevišnji pogledati i obradovati. Hvala ljekarima, i oni su mi neizmjerno pomogli, vjerujem da ih je sam Bog odabrao i poslao da mi pomognu – uvjerena je ova hrabra majka iz Novog Pazara.

(Novosti)