Rođena 1326/1908. godine u Meknasu u Maroku, šejha Behijja bint Hašim el-Kutubijja el-Filalija je bila jedna od rijetkih učenjačkih gorostasa našeg vremena koji su predstavljali veliku inspiraciju muškarcima i ženama podjednako.
Naučila je napamet Kur’an kada je imala 14 godina pred kadijom Muhammedom Ahmedom el-Ismailom el-Alevijem i proučavala je različite islamske nauke kod poznatih učenjaka svoje regije. Obavila je hadž sa 18 godina i tada je učila kod alima Hidžaza. Godine 1374/1955. otputovala je u Tunis gdje je pet godina studirala na poznatom Univerzitetu Zejtun i bila je jedina žena u to vrijeme. U to vrijeme bila je student velikog učenjaka 20. vijeka šejhul islama et-Tahira ibn Ašura (preselio 1393/1973.) i dobila je idžazu od njega. Nakon što je diplomirala, od nje su tražili da ostane ali ona je izabrala da se vrati u svoju zemlju.
Cijeli svoj život posvetila je izučavanju islamskih nauka i brojni su učitelji od kojih je učila različite oblasti. Proučavala je tefsir i dijeloveSahih Buharije sa el-Hadždž b. Isa el-Haltijem, učila je Sahih Muslima i usul el-fikh sa šejhom el-Zarihanijem, Metn Adžrumije (arapska gramatika) sa Ahmedom b. Siddikom el-Meknasijem, Ibn Malikovu Elfiju i Risalu Ibn Ebi Zejda sa el-Tajjib el-Harifom, fikh Ibn Ašira sa Abdullahom Džam’anom, fikh Muhtasar Halila sa Muhammedom el-Arejišijem, kiraet i Muvettu sa eš-Šerifom b. Alijem el-Alevijem, hadisku nauku sa es-Sejjidom Abd el-Hadijem el-Mennunijem, tefsir sa el-Muharom es-Sintisijem, različite nauke sa Abd el-Hafizom el-Fasi el-Fihrijem. Možda su dva najveća učenjaka bila el-Tahir ibn Ašuri i Allama Muhammed Takjud-Din el-Hilali od kojih je učila tevhid i druge teme. U Tunisu je učila tefsir kod el-Tahira ibn Ašurija kao i njegovog sina, hadiske nauke od Ibn Havadža, historiju od Muhammeda el-Aziza i druge teme od Muhammeda el-Hidra.
Ono što je iznenađujuće jeste da je šejha Behijja bila slijepa ali to je nije definisalo niti odvratilo do njene potrage. Zapravo, ona nam je pokazala primjerak Kur’ana na Braju kojeg je ona sama napisala na rivajetu Verša.
Ona je naučila napamet Kur’an, Sahih Buhariju i Muvettu među ostalim djelima.
Šejha Behijja je živila relativno siromašno, daleko od slave i bila je relativno nepoznata sve dok prije nekoliko godina nije otkrio veliki učenjak šejh Hasan Ali el-Kattani i šejh Muhammed Daniel Muhadžir. Od tada, veliki broj je onih koji su putovali do nje kako bi se okoristili njenim znanjem i divili se njenom nevjerovatnom sjećanju iako je imala 108 godina.
Među njenim vrlinama je i što je postila i redovno klanjala u džematu Velike džamije Meknasa. U stvari, bila je poznata toliko u gradu da su ljudi rado išli u džamiju kako bi je sreli. Postila je uvijek ponedjeljkom i četvrtkom i uvijek je učila zikr. U svojim posljednjim danima bila je jako bolesna i nije više mogla ići u džamiju, ali njen dom je bio otvoren svima. U stvari, kad god sam htio otići do nje uvijek je bila spremna za susret i da sluša hadise. Kako je bila slijepa, ona je učenicima davala idžaze stavljajući svoj otisak prsta umjesto da se potpiše.
U njenom društvu niste mogli ništa drugo čuti s njenih usana osim spominjanja Allaha, donošenja salavata na Poslanika, s.a.v.s., dove za učenike, i riječi savjeta iz Kur’ana i sunneta. Na našim sijelima, posljednji je bio prije nekoliko dana, svjedočio sam kako ispravlja imena prenosilaca i riječi hadisa iz Muvette iz svoje glave dok smo mi čitali iz knjiga.
Preselila je 23. maja 2016. godine u dobi od 108 godina (111 po hidžretskom kalendaru), da se Allah smiluje njenoj dušu i uveća njene deredže.
Napisao: Šejh Abdul Rahim Green
Prijevod i izvor: IslamBosna.ba
Pogledajte vijest na izvornom sajtu:
Šejha Behijja Kutubijja od Meknasa- Allahov znak našeg vremena
