Sandžak se budi

0
24

Pokušaj političkog buđenja muslimana Bošnjaka u periodu između Dva svjetska rata. Bošnjaci su u to vrijeme naglašavali muslimanstvo iz više razloga, a jedan je i prkos kršćanskoj austrougarskoj vlasti koja je u početku svoje vladavine koristila termin Muhamedanci za Bošnjake muslimanske vjere

Prvo ozbiljnije političko organizovanje sandžačkih Bošnjaka desilo se 1917. godine kada je održana, već spominjana, tzv. Sjenička konferencija, na kojoj su učestvovali predstavnici iz oba dijela Sandžaka i gdje je od okupacionih vlasti traženo ujedinjenje Sandžaka i njegovo pripajanje matici Bosni i Hercegovini, a ako to ne bi bilo moguće, onda njegova autonomija kao jedinstvene cjeline.

Zbog poznatog završetka Prvog svjetskog rata, ovi zahtjevi nisu urodili plodom, a akteri konferencije su proganjani, mnogi i likvidirani, označeni kao „austrofili“ i optuženi za veleizdaju.

Dogovorom srpskih i hrvatskih političara na Krfu 20.07.1917. godine, sudbina Bošnjaka, kako ovih u Sandžaku, tako i onih u BiH, ali ne samo njih nego i Crnogoraca, kosovskih Albanaca, Makedonaca, dovedena je u neizvjesnost.
Teritorije na kojima su oni živjeli u jesen 1918. godine ulaze u sastav Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca.
Ni u ovoj državi Bošnjacima i Albancima nije bio zagarantovan ni minimum ljudskih, političkih i ekonomskih prava i sloboda. (Crnovršanin H., Sadiković N.: „Sandžak porobljena zemlja“, Grafomark, Zagreb, Drugo izdanje, 2001. god., str. 246.)

Jedan period koji bi se mogao okarakterisati kao svijetli primjer borbe muslimana ovih prostora za svoja prava jeste period političke aktivnosti Bošnjaka pod pokroviteljstvom JMO (Jugoslovenske muslimanske organizacije). (http://bs.wikipedia.org/wiki/Jugoslovenska_muslimanska_organizacija

Muslimanska narodna organizacija (MNO), kasnije JMO, politička partija osnovana 1906. godine, bila je veliki oponent režima i promovisala je ideju posebnosti muslimana u odnosu na pravoslavce i katolike.

Prvi Ustav Bosne i Hercegovine iz 1910. godine jasno je naznačio Srbe, Hrvate i muslimane kao „autohtone narode“.  Ovo se odrazilo i na izbore koji su održani odmah poslije, kada je izborni sistem bio podijeljen na način da su postojali srpski, hrvatski i muslimanski glasački listići. Muslimanska narodna organizacija (MNO), Srpska narodna organizacija (SNO) i Hrvatska narodna zajednica (HNZ) su dobile gotovo jednoglasnu podršku na svojim glasačkim listićima i njihovi članovi su formirali saziv, uprkos tome što je ovaj parlament imao malo uticaja u austrougarskoj provinciji Bosna i Hercegovina.

Bošnjaci su u to vrijeme naglašavali muslimanstvo iz više razloga, a jedan je i prkos kršćanskoj austrougarskoj vlasti koja je u početku svoje vladavine koristila termin Muhamedanci za Bošnjake muslimanske vjere, koji su to smatrali uvredom, jer je to impliciralo iskrivljeno tumačenje nastanka islama kao vjere koju je osnovao poslanik Muhammed, umjesto Allaha dž.š. Svi prijevodi u parlamentu na maternji jezik, koji se zvao bosanski, a potom srpsko-hrvatski, koristili su malo slovo m za muslimane, kao pripadnike islama.

Kao glavni autoritet među bošnjačkim borcima za ljudska prava i političko-kulturni napredak muslimana bio je prof. dr. Mehmed Spaho. Mehmed Spaho rođen je 1883. godine u Sarajevu. Otac mu je bio veliki znalac šerijatskog prava, te kadija u Jajcu, Sofiji, Damasku i Kairu. Mehmed je završio osnovnu školu i gimnaziju u Sarajevu (1902.), a Pravni fakultet u Beču (1906.).. Bio je član Muslimanske narodne organizacije, član Narodnog vijeća poslije sloma Austro-ugarske i ministar u Kraljevini SHS od 1921. do 1939. godine. Umro je 1939. godine u Beogradu pod nerazjašnjenim okolnostima. Pretpostavlja se da je otrovan, da bi se uklonio kao moguća prepreka Cvetković-Maček sporazumu.
Mehmed Spaho bio je prvi Bošnjak u Vladi Kraljevine SHS, a kao jedan od trojice ministara iz BiH, i to po etničko-vjerskom ključu: Hrvat dr. Tugomir Alaupović bio je ministar vjera, a Srbin Uroš Krulj ministar zdravlja. Spaho je također jedan od dva priznata zastupnika Jugoslovenske muslimanske organizacije među 11 Bošnjaka od 42 zastupnika Narodnog vijeća SHS za BiH. Jugoslovenska muslimanska organizacija je u to vrijeme smatrala da joj pripada 15 zastupničkih mjesta.

Jugoslovenska muslimanska organizacija nastaje ujedinjenjem bošnjačkih lokalnih političkih organizacija u februaru 1919. godine. Imala je i svoj političko-informativni list „Vrijeme“. Prvi predsjednik JMO bio je tuzlanski muftija hadži hafiz Ibrahim Maglajlić, a JMO je na izborima za Ustavotvornu skupštinu Kraljevine SHS, raspisanim novembra 1920., u BiH osvojila najveći broj glasova i 24 mandata. Njen najistaknutiji član zapravo je sve vrijeme bio dr. Mehmed Spaho, koji nakon sporazuma sa radikalsko-demokratskom vladom marta 1921. dobija novi ministarski resor – industrije i trgovine u vladi Nikole Pašića 1921. godine. Prilikom osnivanja Jugoslavenske muslimanske organizacije nije zauzimao istaknuti položaj u njoj, ali je snagom ličnosti i prirođenim političkim umijećem u oktobru 1921. izabran za predsjednika JMO. Jedno od njegovih značajnih političkih dostignuća je “turski paragraf”. Naime, prilikom donošenja Vidovdanskog ustava 1921. godine, ili prvog ustava novouspostavljene jugoslavenske države, Spaho je dobio teritorijalnu kompaktnost Bosne u novoj administrativnoj podjeli zemlje, ili čuveni čl. 135, odnosno „turski paragraf“, kako se taj članak kolokvijalno zvao. Ustavom je nova kraljevina bila podijeljena na 26 oblasti, a jedino je zaključeno da Bosna i Hercegovina neokrnjena „ostaje u postojećim granicama“. Tada se Pašiću, sa srpske strane, prigovaralo da je „za volju šačice privilegiranih ljudi opasao oko Bosne kineski zid“, čime se privremeno blokirao srpski nacionalizam. Spomenutim članom je „Spaho načelo autonomije, kompaktnosti i posebnosti Bosne unutar složene jugoslavenske zajednice, pa bez obzira kako se ona zvala, čvrsto afirmisao kao osnovni cilj, ili osnovnu vrijednost, svake bošnjačke politike. To je njegova temeljna zasluga, ili doprinos razvoju bošnjačkog političkog mišljenja i bosanske političke prakse“ – kako je to prokomentirao Šaćir Filandra.

Još jedna zasluga dr. Spahe je bila u tome da se stalo na kraj (uglavnom srbijanskom) bezakonju i otimanju, najviše u Bosni, ali i SHS-u, doprinijevši zaustavljanju političke krize u zemlji, što je Muhamed Hadžijahić djelimično i dokumentovao.

Dr. Mehmed Spaho je bio i ostao bosanski političar koji je principe autonomije, kompaktnosti i posebnosti Bosne i Hercegovine unutar jugoslavenske zajednice čvrsto afirmisao kao cilj vlastite politike, ili konsekventno osnovnu vrijednost svake bošnjačke politike. To se može smatrati njegovom temeljnom zaslugom i doprinosom razvoju bošnjačkog političkog mišljenja i bosanske političke prakse, zajedno sa reisulemom Džemaludin-ef. Čauševićem i nizom drugih boraca za očuvanje svoje zemlje i svog nacionalnog i duhovnog identiteta, protiv povijesnih i geostrateških zamki Bosni i Bošnjacima.

Za razliku od onih u Bosni, sandžački Bošnjaci su dočekali kraj Prvog svjetskog rata politički marginalizovani. Zahvaljujući srpskoj propagandnoj manipulaciji na prvim izborima za Ustavotvornu skupštinu 28. septembra 1920. godine, za radikale je glasala većina sandžačkih Bošnjaka, dok se za Demokratsku stranku opredijelila većina Srba. Radikali su prevarili uticajne Bošnjake, obećavši im određenu nadoknadu za zemlju koja im je oteta tzv. Agrarnom reformom. To je bio glavni razlog masovnog prilaska Bošnjaka ovoj stranci. (Crnovršanin H., Sadiković N.: „Sandžak porobljena zemlja“, Grafomark, Zagreb, Drugo izdanje, 2001. god., str. 287)

Uvidjevši da moraju poraditi na političkom organizovanju, Bošnjaci Sandžaka zajedno sa Albancima Kosova i Makedonije osnivaju prvu bošnjačko-albansku političku stranku, koja je djelovala u Sandžaku, na Kosovu i u Makedoniji. Njen zadatak je bio da se bori za bošnjačke i albanske interese.

Ova stranka dobija naziv Džemijet el-islami (Islamsko društvo). Osnovana je 1919. godine u Skoplju, a njen vođa je bio Nedžib, a kasnije njegov brat Ferhat-beg Draga. Odmah poslije osnivanja Glavnog odbora Džemijeta u Skoplju osnovani su sreski odbori ove organizacije na cijelom području Makedonije, Kosova i Sandžaka.

Na zboru u Novom Pazaru, koji je održan u jesen 1922. godine, zvanično su osnovani okružni i sreski odbori Džemijeta. Zbor je održan u hanu Teufik-efendije Imamovića i Dželil-age Agušovića, koji se nalazio gdje je sada bioskop „Crvena zvijezda“ u Novom Pazaru. Na osnivačku skupštinu došlo je toliko muslimana Bošnjaka da han nije mogao sve da primi.  Na zboru su govorili Ćamil-beg Ejupbegović i Aćif-ef. Hadžiahmetović. Govornici su zahtijevali jedinstvo muslimana koje će se obezbijediti preko ove stranke i apelovali na muslimane da se ne cijepaju u razne političke stranke i objašnjavali im da će na taj način bolje i brže dobiti svoja prava…

Najveći uspjeh Džemijet je postigao na opštinskim i poslaničkim izborima od 1923. do 1925. godine. Tada je zvanično prestao da postoji zbog terora koji je bio uperen protiv Džemijeta, njegovih vođa i muslimana koji su bili masovno uz ovu organizaciju. Džemijet je okupio bivše age i begove, skoro bez izuzetka, skoro sve trgovce muslimane, ogroman broj zanatlija, radnika, službenika i zemljoradnika. Muslimani sa seoskog područja listom su bili za Džemijet… (Radović Miodrag, „Efendijina sjećanja i kazivanja“, Novi Pazar, 1998., str. 119-120)

Najugledniji Džemijetovi političari, pored Aćif-efendije, bili su: Mehmedalija Osmanbegović, Šahsuvar-beg Čavić, Ćamil-beg Ejupbegović, Alijaga Ćilerdžić, Ejup-aga Ljajić, Ahmed Daca, Fehim-beg Nuribegović, Omer Koničanin, Mehmed Pećanin, Ahmed Hamzagić, Jusuf Mavrić, Nuradin Crnišanin i drugi.

Džemijet je u dijelu Sandžaka koji trenutno pripada Crnoj Gori također uživao veliki ugled, što govore i rezultati parlamentarnih izbora (Kraljevina SHS) održanih 1923. godine na području Bjelopoljskog i Pljevaljskog sreza. U Bjelopoljskom srezu kandidat Džemijet partije bio je Derviš Šećerkadić. (Ibid)

Autor: Prof. Dr. Amir Muratović

Izvor: IslamskaZajednica.org


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.