Sandžačka komita

7
585

“sandžak” – Odmah poslije Prvog svjetskog rata, u novoformiranoj Kraljevini SHS ime naroda Bošnjak se briše. Pojavljuju se razni proglasi upućeni svima, ali ne i Bošnjacima. Veliča se pobjeda, iznova se upotrebljava mitologija Kosovske bitke, pozivaju se donatori za podizanje spomenika palim borcima koji nastaviše slavu Cara Dušana. Koliko je samo proliveno krvi u borbi Bošnjaka protiv Kraljevine SHS – to je do danas neistraženo. U periodu 1919-1926. pa do pedesetih godina XX vijeka, Bošnjak vrijedi manje od metka.

1919-1926. godine, komitske vođe bili su personifikacija najveće tragike i najdubljeg bola jednog naroda. Postali su heroji svog naroda i banditi za tadašnje vlasti. Postoji bezbroj usmenih priča o njihovim raznim dogodovštinama negdje u Sandžaku ili Albaniji, na Ibru, Drini, Raški, Limu… Čuvali su obraz od onih koji su im ga htjeli ocrniti. Bila je to borba ljudi protiv neljudi, borba za pravdu protiv nametnute nepravde čiji je osnovni cilj očuvanje vjere i opstanak. Koliko god se vlast trudila propagandom o navodnim nedjelima ovih ljudi zbuniti javnost, nikako nije uspijevala, jer su i vođe i narod uvijek bili na strani pravde. Odnos i borba koji su nametnuli na sandžačkom prostoru bili su cijenjeni kod svih poštenih ljudi bez obzira na vjeroispovijest. Narod koji je pretrpio takve muke i iskušenja, koji je živio u jednom koncentracionom logoru s minimalnim pravima kretanja, gdje su se upotrjebljavale najstrožije kazne za svakog prekršioca, narod od koga je otimana imovina, zemlja, kuća i poklanjana vojnicima i žandarima – imao je sinove koji su se svemu tome suprotstavili da bi potomci opstali na rodnom topraku.

Austro-ugarska vlast (1914-1919) priznaje jezik i pismo (latinicu), otvara škole, formira općine u kojima zapošljava domicilno stanovništvo, vodeći računa da ne ošteti ni Bošnjake ni Srbe. Dolaskom „oslobodioca“ 1919. godine – sve to za Bošnjake nestaje. Širi se propaganda da su oni zaostao, nepismen i neradan narod, što je obična izmišljotina i omalovažavanje jednog cijelog naroda, potiranje njegove viševjekovne postojanosti na ovim prostorima.
Dolaskom srpske vlasti, sve žandarmerijske stanice su bile pojačane duplom posadom, povremenom mobilizacijom i redovnom vojskom. Vojska je imala stalno, tzv., potjerno odjeljenje na čelu sa soluncem, zakletim neprijateljem muslimana, pa i onih koji su položili zakletvu kralju na punu vjernost: Daje se na znanje da žandarmerija sama i bez tužbe utvrđuje, osuđuje i predaje krivca i naređuje se seoskim kmetovima na privođenje svih koji su pod ikakvom sumnjom kod vlasti (viđenih i mlađih ljudi).

Vođa sandžačke komite je otpjevao: "Evo vakta od Rata Balkana, kako činim hizmet za sultana. Pored Vjere i svoga Vatana, rad Turskoga ljuta sibijana. Rad Namaza našega sultana, svesam protiv Dinskog dušmanina u komitu ispatijo dušu, Ne ostaje Brda ni Doline ni Zelene Gore ni planine što nijesam krvlju obojio i moijem plačom probudio dragi care Tebe čekajući dabi na nas okrenuo glavu. Evo vakta Devet godina dana komitujem u protiv dušmana a sve čekam Nazar od sultana Pa sam Boga jemin učinijo dok se šeću Postamboli Turci i drugari po planini vuci neću Vlaškoj postupiti ruci" - Jusuf Mehonić

U toku akcije, načelnik ide iza vojske i žandara i bodri ih da istraju protiv neprijatelja. Ministarstvo unutrašnjih djela i Vrhovna vojna komanda utvrđuju da su ta dva roda u sadejstvu Gvozdeni puk na čelu s Kostom Pećancem koji polazi u planine i goni komitu. Ministarstvo unutrašnjih djela je povremeno davalo izvještaje o uspjesima žandara i njihovih saradnika protiv zloglasnih bandi. Politika od 16. 8. 1921. godine, u tekstu Borba sa odmetnicima, prenosi izvještaj načelnika Raškog okruga: Hajduci Beko Sabrović, Omer Kočović, Feriz Salković i Zeko Dobić, s petnaest drugova, došli su 12. tekućeg meseca kući Sulje Kučevića iz Naduze (Raduše – opaska autora), u srezu Štavičkom, pa Sulju ubili a kuću i tri zgrade zapalili. Ovo zversko delo prema svome jednoverniku muslimanski su odmetnici učinili iz osvete što je Suljo svoga sina Šabana dao u žandarmeriju. Po izvršenom delu, odmetnici su otišli u Okrug beranski, u kome su naišli na jedno „poterno odelenje“ žandara. U okršaju su dvojica odmetnika ranjena. U pravcu borbe poslata su pojačanja. Energične potere protiv odmetnika vrše se u svim ugroženim krajevima Sandžaka.

Otpor Bošnjaka i njihovih predvodnika „hajduka“ u Sandžaku pojavljuje se u vrlo teškom trenutku za bošnjački korpus. Komitski pokret skreće pažnju na sebe i na sve strane u Sandžaku stvara probleme policijskom aparatu. Vlast je bila vrlo okrutna, dok su se Bošnjaci čeličili i pomagali pokret za oslobođenje Sandžaka. Sve muke koje su trpili, privođenja, batinanja, maltretiranja porodica, doživljavali su i prije pojave Feriza Salkovića, Jusufa Mehonjića i drugih oslobodilaca, tako da su sada samo znali zašto se muče. Što su vojska i žandarmerija bili bjesniji i krvoločniji, Bošnjaci su znali da je kralju sve teže, pa su Sandžaklije po kazamatima i logorima Gornjeg Milanovca i stezali zube i lakše trpjeli udarce.
Bošnjaci su Kraljevinu SHS smatrali „vlaškom“ i u njoj nisu mogli naći svoje mjesto, jer je to i sama vlast iskazivala, tretirajući ih „rajom“ i ostatkom Osmanlijske vlasti. Bošnjak je i dalje bio Turčin, poturica, čovjek drugostepene vrijednosti, otpadnik od pravoslavne vjere. Ono što je bila nekada Krajina u epskoj pjesmi, Đerđelez Alija i Braća Hrnjica sada postaju Feriz Salković, Jusuf Mehonjić i ostali sandžački gazije, oličenje pregalaštva, junaštva i samoprijekora. Vlast je bila bezdušna, nemilosrdna i ni jednog trenutka nije prezala od najgorih egzekucija na nedužni narod, nije birala sredstva da utjera strah u kosti Bošnjacima Sandžaka. U narodnoj pjesmi Historija komitovanja Jusufa Mehonjića opjevano je to stanje:

Teški zulum na Sandžak udriše,
I svo tursko oteše imanje,
Sve pobiše što išta valjaše,
Jadne turske glave probiraše,
Od Metaljke do Novog Pazara.

Jedan historičar zapisa: „Poslije kratkotrajnog života u slobodi, došlo je do Prvog svjetskog rata (1914-1918) kada je Sandžak okupirala Austro-Ugarska.“ Bošnjaci Sandžaka nisu ovu okupaciju doživjeli kao onu od strane srbijanskog Kralja. Austro-Ugarska vlast je formirala općine. Na čelu općina bili su domaći ljudi Svi su imali pravo na školovanje, učitelje je plaćala vlast. Vođena je vjerodostojna administracija, svako domaćinstvo je izmirivalo porez prema državi – što govori da je Austrougarska vodila računa i o državi i o narodu Sandžaku. Za vrijeme te vlasti, izvršena je samo jedna smrtna kazna na teritoriji Štavičkog sreza. O tome govore proglas: Imade se narodu proglasiti da su Ćamil Rahmanović iz sela Police i Selim Grišević iz Štitara, radi raznih zločina, na 1. maj 1918. godine u Novom Pazaru smrtno kažnjeni. (Arhiv Ras Novi Pazar, I svjetski rat, dokumenti od broja 19-16. maj 1918). Tadašnje vlasti 1915. godine, organiziraju izgradnju puta Novi Pazar-Tutin. Taj put je bio trasiran od Novog Pazara preko Bajevice, Lukara, Vučkovića, Knježevića, Kominja, pored Orlja, Paljeva, Mađara ka Tutinu. Poznat je u narodu kao švapska džada. Bio je jedina veza Novog Pazara s Tutinom i ostao sve do pedesetih godina dvadesetog vijeka. Mnogi seoski putevi su izgrađeni za vrijeme Austro-ugarske vladavine, otvorene su škole u Novom Pazaru i Tutinu i drugim gradovima Sandžaka. Pojedini historičari, poput Mušovića, pretpostavljaju da su škole pohađala samo muslimanska djeca i da su im učitelji bili hodže. Ne znam kako historičar može pretpostavljati nešto za šta nema nikakvih dokaza.

Svi terori, pokolji i progoni Bošnjaka koji su činjeni na teritoriji Sandžaka do sada nisu naučno razjašnjeni niti je iko studiozno pristupao ovoj temi. Šta je razlog sandžačkom komitovanju, šta to tjera Bošnjake na pobunu protiv vlasti? Koji su uzroci i posljedice tog zla? Sve se svodilo na posljedice. Sve je polazilo od kraja, onako kako je to pisala tadašnja štampa. Veoma je interesantno da ni jedan slučaj nije prenijet vjerodostojno. Moglo se mnogo više saznati iz Njujork Tajmsa 31. 12. 1912 godine, preko okeana, koji navodi svjedočenje ljekara Crvenog krsta da je general Živković blizu Sjenice pogubio 950 uglednih Turaka (Bošnjaka) i Albanaca. Ovdje treba spomenuti da je 1913. godine Dimitrije Tucović, ipak, ostavio pisane tragove šta se sve to dešavalo sa Bošnjacima i Albancima na prostorima Sadžaka i Kosova. On poziva Vladu da se ogradi ili će biti saučesnik u tim zločinima.

Autor: Sulejman Aličković


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

7 KOMENTARI

  1. Aferim Sulejmane ,ozekujem da nastavite sa objavljivanjem ovakvih tekstova ,za nas Bosnjake je dakle bitno upoznavanje sa nasom istorijom i golgotom kojom smo kao jedan mali narod kroz historiju prolazili.Do sada to nismo u sirem smislu bili u prilici.Prihvatili ste misiju uocio sam a kada to vec mozete i hocete onda napred,bice nam svakako korisno

  2. Dobar clanak. Takodje, svidja mi se osvrt na Tucovica, o cemu nisam zna ranije. Jos jedan doprinos suzivotu na ovim prostorima, i dokaz da Bosnjacima vise vrede posteni i napredni Srbi (Tucovic, Djindjic, Jovanovic, itd, i hvala Bogu nije ih mali broj) od pojedinih fukara iz sopstvenog naroda (Zilkic, itd, da ih vec ne nabrajam). Cojstvo i junastvo nemaju granica. Kao ni manjak toga.

  3. zalosno ! bolja smo prava uzivali pod Austro-Ugarskom nego od kako smo okupirani (1912) od strane Srbije !!!
    misljenja sam da ovo nijedan narod nije prozivio i prozivljavao od srpske glogote nad nasim narodom, vidi Bogati ko je nama ukinuo nacionalnost (Kraljevina srba,hrvata i slovenaca)nismo him se uklapali u “plan” pa onda ukidaj nacionalnost jednom narodu !!! e pa dokle cemo vise trpjet ovaj srpski Terorizam i Torturu nad bosnjackom nacijom !!!!

    • Наравно да ће бити Краљевина Срба,Хрвата и Словенаца када су они били најбројнији народи и ослнивачи.Шта да буде,Краљевина Срба,Хрвата,Словенаца,Мађара,Румуна,Муслимана,Албанаца,Словака,Рома,Чеша,Бугара….

      • Nemanja ovo si dobro rekao,oni Srbi i drugi bili su nekad najbrojniji narod.
        Ali ako nastavi “bela kuga” ovako da hara Srbijom,bicete vi jedna dobra manjina.
        Nemoj posle da te cudi otkud kraljevina Albanaca.
        Sve je moguce sa ovom Srbijanskom politikom.
        J….. drugarski

      • “Evo vakta od Rata Balkana,
        kako činim hizmet za sultana.
        Pored Vjere i svoga Vatana,
        rad Turskoga ljuta sibijana.

        Rad Namaza našega sultana,
        svesam protiv Dinskog dušmanina
        u komitu ispatijo dušu,

        Ne ostaje Brda ni Doline
        ni Zelene Gore ni planine
        što nijesam krvlju obojio
        i moijem plačom probudio
        dragi care Tebe čekajući
        dabi na nas okrenuo glavu.

        Evo vakta Devet godina dana
        komitujem u protiv dušmana
        a sve čekam Nazar od sultana
        Pa sam Boga jemin učinijo
        dok se šeću Postamboli Turci
        i drugari po planini vuci
        NEĆU VLAŠKOJ ODSTUPITI RUCI!”

        Jusuf Mehonić

        Allahuekber!!!

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.