BiH – Među prvim pobornicima kulturnog, prosvjetnog uopće napretka bosanskohercegovačkih muslimana poslije okupacije ovih zemalja od strane Austro-Ugarske monarhije 1878. godine, bio je i dr. Safvet-beg Bašagić.
Nijedna akcija na nekom od ovih polja počev od konca devetnaestog stoljeća, pa do dvadesetih godina dvadesetog, ne može se ni zamisliti bez vidnog učešća i Bašagića, bilo da je on inicijator ili jedan od prvih, koji je prihvatio nečiju korisnu zamisao. I zato “Ko bude pisao kulturnu i političku povijest bosanskohercegovačkih muslimana iza okupacije, moraće se najdulje zadržati uz ovo ime”, napisano je još 1931. godine (Napretkov kalendar za 1931. godinu, strana 123).
Safvet-beg Bašagić (Mirza Safvet) rođen je u Nevesinju 6. V. 1870. godine. Djetinjstvo je proveo u Foči, Mostaru, Ljubuškom, Stocu i Konjicu, gdje mu je otac Ibrahimbeg služio kao kajmekam (kotarski predstojnik). Mekteb je pohađao u Mostaru i Konjicu. Kad mu se otac nastanio u Sarajevu 1882. godine, Safvet-bega upisuje u ruždijju. Poslije ruždijje pohađa Veliku gimnaziju u Sarajevu. Maturirao je 1895. godine u Zagrebu. Iza toga upisuje se na univerzitet u Beču, gdje studira orijentalne jezike i historiju. Diplomirao je 1900. godine. Za orijentalne jezike stekao je ljubav još u ruždijji, gdje je dobio i osnovna znanja. Ljubav za historiju je dobio u kući, gdje se osobito gajila porodična tradicija. Kako mu je otac Ibrahim-beg bio i pjesnik na turskom jeziku, još od rane mladosti zavolio je književnost na orijentalnim jezicima i ostao joj vjeran sve do smrti. Odmah po završetku studija Bašagić je dobio mjesto profesora arapskog jezika na Velikoj gimnaziji u Sarajevu, gdje ostaje do kraja 1906. godine, kada se zahvaljuje na državnoj službi.
U godini 1907. izdavao je list Ogledalo (Ibret), od koga je izašlo svega 13 brojeva. List je bio veoma zapažen i cijenjen. Do 1910. godine boravio je u više navrata u Beču, gdje je po bečkim bibliotekama sakupljao građu za doktorsku tezu, koju na tamošnjem univerzitetu 1910. godine i brani. Na temelju radnje Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti Bašagić je promoviran u čast doktora “exlinguis islamiticis”. Kada su te iste godine provođeni izbori za Bosanski sabor, Safvet-beg je izabran za narodnog poslanika izvan stranaka, jer nije pripadao nijednoj tadašnjoj muslimanskoj stranci (Muslimanska narodna organizacija i Muslimanska samostalna stranka). Na svim izborima, održanim do 1914. godine, biran je redovno za poslanika, i to uvijek nezavisno i izvan stranaka. U dva maha je bio predsjednik Sabora, a dva puta njegov potpredsjednik. Za vrijeme I svjetskog rata vodio je poslove Sabornice (jer se Sabor u toku rata nije sastajao). Godine 1919. postavljen je za kustosa Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Tu ostaje do odlaska u mirovinu 1927. godine, jer uslijed bolesti, koja se naglo pogoršavala, nije više mogao odlaziti na posao. Umro je 9. aprila 1934. godine, a pokopan je na počasnom mjestu u krugu Begove džamije.
Bašagić je počeo pjevati još kao učenik drugog razreda gimnazije. Surađivao je u mnogim tadašnjim zagrebačkim listovima (Vienac, Prosvjeta), te u sarajevskoj Nadi i nešto malo u Bošnjaku. Posebno je štampao zbirke pjesama: Trofanda iz hercegovačke dubrave (Zagreb, 1896, drugo izdanje Sarajevo, 1928), Misli i čuvstva (Sarajevo, 1906), Izabrane pjesme (Sarajevo, 1913). Godine 1924. spjevao je Mevlud, koji je u istoj godini doživio dva izdanja. Za pjesnikova života Mevlud je doživio još jedno izdanje (Sarajevo, 1931). Poslije Bašagićeve smrti Mevlud je izdala bivša Vakufska direkcija u Sarajevu nekoliko puta. Sve to pokazuje da je Safvet-begov Mevlud primljen s istim ushićenjima kao što su primane i ostale njegove pjesme, posebno rodoljubne. Još kao student Bašagić je preko ljeta držao u sarajevskoj Kiraethani (Muslimanska čitaonica) predavanja s temama iz prošlosti Bosne i Hercegovine pod osmanskom vlasti. Objavio je i nekoliko radova iz tog područja (Najstariji ferman begova Čengića i dr.).
Ali kao historičar, predstavio se svojom Kratkom uputom u prošlost Bosne i Hercegovine pod turskom vlašću (Sarajevo, 1900), u kojoj je po prvi put kod nas prikazana prošlost ovih zemalja pod turskom četiristogodišnjom vlašću. Prvi je napisao i opsežniju monografiju o najvećem dobrotvoru Bosne i Hercegovine Gazi Husrev-begu (Sarajevo, 1907). Kao kustos Zemaljskog muzeja objavio je interesantan rad pod naslovom Najstarija turska vijest o boju na Kosovu 1389. godine (Sarajevo, 1924). Godinama je sakupljao materijal o istaknutim i zaslužnim sinovima Bosne i Hercegovine u Osmanskom carstvu. Uz pomoć prof. Alije Nametka ovaj je materijal sredio i 1931. godine Matica hrvatska je u svojim izvanrednim izdanjima štampala Bašagićevo leksičko djelo Znameniti Hrvati Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj Carevini. Jedan dio ovog materijala Safvet-beg je štampao u sarajevskoj Obrani (1920) i u djelu Znameniti i zaslužni Hrvati od 925-1925. godine, što izađe u Zagrebu povodom hiljadu godišnjice kraljevstva. Brojni su još njegovi historijski radovi razasuti po raznim listovima i kalendarima. U svojoj doktorskoj radnji Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti (Sarajevo, 1912), Bašagić je prikazao književni i naučni rad naših ljudi, koji su pisali ili pjevali na orijentalnim jezicima: arapskom, turskom i perzijskom. (O pojedinim ovim ljudima pisao je i posebno (Arif Hikmet-beg Rizvanbegović Stočević i dr.). I u njegovim Znamenitim Hrvatima… nalazi se dosta ljudi od pera, koje je Bašagić pronašao nakon što su njegovi Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti bili već objavljeni. Pored toga, pisao je i o turskim književnicima i pjesnicima, prikazujući njihova djela ili pišući o njima samima.
Dr. Bašagić je i prevodio s orijentalnih jezika. U sarajevskoj Nadi objavio je nekoliko prijevoda klasičnih arapskih pjesnika. S perzijskog je preveo Rubaije Omera Hajjama, filozofa i perzijskog klasika. Rubaije je štampao u dvije knjige, prva je izašla 1920., a druga 1928. godine. O Omeru Hajjamu je napisao i posebnu studiju. Od Hasana Kafije Pruščaka preveo je poznato djelo Nizamu-I-alem (Uredba svijeta) i štampao u Glasniku Zemaljskog muzeja u Sarajevu 1919. godine. U predgovoru svome prijevodu Bašagić navodi, kako se dugo vremena bavio mišlju da se kod nas osnuje “Društvo prijatelja Istoka”, čiji bi zadatak bio izdavati u originalu, a po mogućnosti i u prijevodu djela naših zemljaka, koji su pisali na orijentalnim jezicima. U tu svrhu bio je izradio i Pravila “Društva za poznavanje Istoka”. Međutim, I svjetski rat omeo je ovu Bašagićevu zamisao. Kad je štampao Popis orijentalnih rukopisa moje biblioteke (Sarajevo, 1916), u uvodu je naveo da ima namjeru izraditi popise orijentalnih rukopisa Institnta za prončavanje Balkana i Husrev-begove biblioteke. Kasnije je kao kustos Zemaljskog muzeja počeo izrađivati katalog orijentalnih rukopisa bivšeg Balkanskog instituta. Njegova bolest, međutim, i odlazak u mirovinu, prekinuli su ovaj korisni posao. Kada je Edhem-ef. Mulabdić poveo akciju za izdavanje jednog muslimanskog porodičnog lista, Bašagić je odmah podržao ovu ideju i uz Mulabdića i Osmana Nuri Hadžića bio jedan od pokretača lista. Sam mu je dao i ime Behar. Prihvatio je dužnost urednika. Pošto se dobila dozvola za pokretanje lista, Behar se pojavio l. maja 1900. godine pod uredništvom Safvet-bega Bašagića. Pored uređivanja lista, on mu je i jedan od glavnih suradnika. Prema sjećanjima E. Mulabdića i Fehima Spahe, zadnji, dvadeset četvrti broj prve godine ispunio je skoro sam Bašagić, jer je materijala bilo ponestalo, a i glavni suradnici bili nešto zatajili. Od druge godine urednik Behara je Edhem Mulabdić, a Bašagić redovan suradnik (izuzev II. Godine u kojoj nema ni jednog njegova priloga). Da je Behar bio odlično primljen u muslimanskoj sredini, pa i od ostalih, zasluga je i Bašagića, koji je znao pogoditi osjećaje muslimana i imati odgovarajuću mjeru u pisanju i u uređivanju ovog lista. Prigodom osnivanja društva “Gajret” 1903. godine, vidimo Bašagića opet među njegovim utemeljivačima. On mu je predsjednik od osnivanja do 1907. godine. I u inicijativnom odboru i kasnije kao predsjednik, Bašagić s puno žara i poleta radi na propagiranju “Gajreta” i ostvarivanju njegovih ciljeva.
Kada je odlučeno da “Gajret” počne izdavati svoj Kalendar, opet je Bašagić glavni (uz Edhema Mulabdića) oko ostvarivanja i ove ideje. Njegova suradnja u oba godišta Kalendara, koliko ih je izdano dok je on bio predsjednik, značajna je. Svo vrijeme dok je bio na čelu Društva nastojao je da se radi samo u duhu Pravila Društva i da se ono ne angažira ni u što, što Pravilima nije bilo predviđeno. Pod njegovim vodstvom Društvo se lijepo razvijalo i steklo naklonost svih muslimanskih društvenih slojeva, što se vrlo dobro može vidjeti iz iskaza članova Društva, objavljivanih u kalendaru Gajret ili pak u listu Behar. Za njegova predsjednikovanja, Društvo “Gajret” pokrenulo je i svoj list pod istim imenom. Bašagić je i osnivač i prvi predsjednik Muslimanskog biciklističkog društva “El-Kamer”, “Društva muslimanske mladeži” i “Muslimanskog kluba”. Vidimo ga i među osnivačima i akcionarima Islamske dioničke štamparije. U drugoj godini svog opstanka Upravni odbor Gajreta zaključuje da se održi prva muslimanska društvena zabava. Bašagić piše dramu Pod Ozijom, koja će biti na zabavi izvedena. Uvježbava komad s diletantima, sam sudjeluje u njegovu izvođenju. Spjevao je i prigodnu pjesmu za ovu priliku, Gajretovu himnu, koju je napisao prilikom osnivanja Društva, dao je uglazbiti i sam je uvježbavao s pjevačkim zborom. Na samoj zabavi drži pozdravni govor. Za veliki uspjeh ove prve zabave, pored ostalih, i Bašagić ima velikih zasluga.
Kao zastupnik u Bosanskom saboru uvijek je pomagao svaku korisnu inicijativu i po narod korisnu stvar. Posebno je zapažena njegova aktivnost u sprečavanju pokreta za iseljavanje muslimana u Tursku (naročito u Bosanskoj krajini). U svrhu podrobnijeg obavještenja, putuje u Bosansku krajinu zajedno s narodnim zastupnikom dr. Šefkijom Gluhićem. Na licu mjesta upozorava na štetnost seljenja (hidžreta), a po povratku u Sarajevo podnio je Saboru nekoliko interpelacija i tražio da se kazne svi oni koji nagovaraju svijet na seobu i koristeći nastalu situaciju kupuju zemlju i kuće u bescijenje. Zapažen mu je i rad u Vjerskoprosvjetnoj anketi koju je pod konac 1920. godine sazvao tadašnji reisu-I-ulema H. M. Dž. Čaušević u svrhu donošenja programa za sve vjerske škole (mektebi i medrese), vjeronauke u državnim školama kao i reforme medresa. Poslije I. svjetskog rata Bašagić nije više aktivno sudjelovao u političkom, pa i društvenom životu muslimana Bosne i Hercegovine. Međutim, budno je pratio sve pokrete među muslimanima i uopće u Bosni i Hercegovini. Svi su ga uspjesi radovali, dok je neuspjehe doživljavao kao svoje vlastite. Posebno ga žalostilo. što su muslimanima činjene nepravde, često i od odgovornih faktora u novoj državnoj konstelaciji. A te nepravde je iskusio i na vlastitoj koži. S tim se nije mogao nikako pomiriti, posebno što su mnogi muslimane smatrali građanima drugog reda.
Mostarsko muslimansko društvo Ittihad je, proslavljajući svoju dvadesetogodišnjicu 1926. godine, proslavilo i 55. godišnjicu rođenja Bašagića. Kad je Safvet-beg umro, Novi behar je posvetio cijeli svoj jedan trobroj (god. VII 1933-34, br. 19-21) ovom našem zaslužnom radniku s prilozima od 18 Bašagićevih prijatelja suradnika. Zagrebačko izdavačko poduzeće “Mladost” izdalo je drugo izdanje Bašagićevog prijevoda Hajjamovih Rubalja u redakciji Alije Bejtića (1953.) dok je sarajevska “Svjetlost” u svojoj ediciji Kulturno naslijeđe izdala Bašagićeva Izabrana djela (u dvije knjige) u redakciji dr. Muhsina Rizvića (1974).
Autor: Hafiz Mahmud Traljić iz knjige “Istaknuti Bošnjaci”
pa sifilis ne dobijas od muskaraca,tako da nemoj da se sekiras kaubojac
Ahaaa
pa normalno da je srbin…nije od sifilisa vec od vijagre….
Aham 🙂
pa bio zgodan visok pa ga zene same napadale on se samo branio, ko to krije? ima do tokija jos vjera ali oni ne prevjeravaju no se drze svoje vjere vjekovima
Zene?
Prica se po banjaluki da je i on bio pomalo ko kacivanda…
ah evo i za tebe je utvrdjeno da si nastran pa sto cemo sad….ima srba svakakvih nece ti zamjerit…
Па шта ако по неки пут био са женама? Боље то него да је био неки шупак мераклија…
Deset puta, ne jednom, umrijece
Al’ Bosnjastva odreci se nece
nije on macka pa da ima 9 zivota
Sta je 9 zivota, sitnica. On zivi u svima nama bosnjacima, ima on milione zivota! 😀
prije bi se reklo da zivi kroz srbe sve tri vjere…. iako je bio srbin milo mi je sto ga postujete,veljiki plus zbog toga
Sokole,
Dvije cinjenice koje krijete kao zmija noge:
1. Njegos se deklarisao kao Srbin
2. Njegos umro od sifilisa
Cuj samo tri vjere? Malo je to, ima religija ihihi dok se ne dode do tokia 😆
Šerife Sandžački, opšte je poznata stvar da se Njegoš osećao i deklarisao kao Srbin, a što se sifilisa tiče – pa od nečeg se mora umreti. Zar ne?
ovu pjesmu ka da je neki velikosrbin pisao
KaoNjegos na primjer!
On je bio krasan primjer velikoSrbina.
njegos je hercegovac…
Своје прве песме је објављивао у Босанској Вили 1890.
Своју прву песму послао је уредништву бег Башагић са писмом које почиње са: »Чуо сам да радо примате пјесме од Србина Мухамедоваца. Стога ево и мене као такога, да први звуци мојих јавор гусала одјекну у нашој »Босанској Вили«.
Ко би се год усудио
Вишевића каљат име,
Ево мене вазда спремна
Да дијелим мејдан с њиме«.
Vidim milice da si nacitana sprskih foruma gdje se drogirate da su svi okolni narodu u stvari srbi koje je neko prevario da misle da to nisu 🙂
Heee,,Eto ti ga Morgena ovaj beg Baso Basagic,necemo ga prisvajat!
Dzabe je guslo! A i neko ga prevario..A ,znas i sam da su u lazi kratke nogice jel?
Pa ja brate, Safet-beg-Basagic nama a Sava-razglednica iz proslosti-Savanovic vama i mirna bosna 😀
Aha,
I Ajnsajn je molio SANU da ga prime,
Klinton srpskog porijekla,
Dalaj Lamu Srpkinja rodila,
Bil Gejts iz Pomoravlja,
Amerikanci Srbima oteli Aljasku,
Mendeli Srbin kum
A obamin babo je iz kragujevca 😀
Da, zaboravih to
dobar naslov”napredak bosansko-hercegovackih muslimana” dalji komentar je suvisan
Šta je Bošnjak? Jedna mala grana
velikoga stabla Slavijana,
koga ime u pročelju piše
Povjesnicu junačkih mejdana.
Prednost prirodnomatematickih nauka nad drustvenim je da su prve egsaktna nauka. 🙂
Sta je Bosnjak?
Jedno ime slavno, koje svijet poznaje odavno
Koje I Bec I Budim protrese
I Carigrad, I Kosovo ravno!
Sta je Bosnjak?
To pleme vitesko,
Kome Vila prostirase krila
S Durmitora, do Karpatskih gora
Sa Balkana, do sinjega mora!
VELIKOBOSNJAK… nova titula za tebe 🙂