Uzvišeni Allah u Kur’anu Časnom naglašava da je ljude i džinne stvorio isključivo da Mu robuju i ibadet čine. Kao jedan od ibadeta i oblika pokornosti Svevišnjem navodi se i davanje sadake i pomaganje drugih u ime Gospodara Svevišnjeg. U narednih nekoliko ajeta vidjet ćemo šta konkretnije Kur’ani-kerim kaže o udjeljivanju i dijeljenju:
”Onima koji sadaku budu udjeljivali i onima koje je budu udjeljivale i koji drage volje Allahu zajam budu davali – mnogostruko će se vratiti i njih čeka nagrada plemenita.” (57:18)
”Lijepo je kad javno dijelite sadaku, ali je za vas bolje ako je dajete siromasima kad niko ne vidi, a On će preći preko nekih vaših loših postupaka. –A Allah dobro zna sve ono što radite.”(2:271)
”… i nastojte da zaslužite oprost Gospodara svoga i Džennet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje, za one koji i kad su u izobilju i kad su u oskudici, udjeljuju, koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju – A Allah voli one koji dobra djela čine.” (3:133-134)
”Nećete zaslužiti nagradu sve dok ne udijelite dio od onoga što vam je najdraže; a bila šta što vi udijelite, Allah će, sigurno, za to znati.” (3:92)
”… a šta god vi udijelite, On će to nadoknaditi, On najbolje opskrbljuje.” (34:39)
Sadaka i udijeljivanje u ime Allaha preporučeni su i plemenitim sunnetom Allahovog Poslanika Muhammeda a.s. koji kaže da je Svevišnji u hadisi-kudsijju rekao: ”O čovječe, udjeljuj imetak pa ću i Ja tebi davati.” (Buhari, Muslim)
Još je rekao: ”Dajite sadaku, jer je sadaka vaš spas od Vatre.”
Davanje i pomaganje drugih bio je običaj i ranijih Allahovih poslanika kojima je svojevremeno bio propisan, kako namaz tako i zekat, s tim da nismo sigurni kakve su bile pravne regulative ova dva spomenuta ibadeta kod prijašnjih naroda.
Objavom Kur’ana i njegovom potpunom primjenom u praksi, prva generacija muslimana pokazala nam je i pojasnila (svojim postupcima) naprijed navedene ajete u kojima Uzvišeni govori o dijeljenju i sadaki.
Na čelu svih darovatelja i dobročinitelja u svemu bio je naš Poslanik, s.a.v.s. Davanje poklona i dijeljenje sadake bile su mu najdraže stvari. Osjećao je radost i sreću zbog toga što može da dijeli, te je, vođen Objavom, i sam druge poticao na dijeljenje i poklanjanje. Poslanik je bio najdarežljiviji čovjek. Njegova desnica je bila kao vjetar koji donosi ljudima korist i dobro. Kada bi mu došao neko ko bi imao nekakvu potrebu, on bi mu davao prednost nad samim sobom, nekad u pogledu hrane, a nekad u pogledu odjeće.
Njegova darežljivost se ogledala u raznovrsnim davanjima, pa bi nekada davao poklone, nekad bi udjeljivao sadaku, nekad bi od prodavca kupio nešto pa mu to isto i poklonio, a nekad bi naredio da se određenom muslimanu neka potreba ispuni iz državne blagajne ukoliko ni on sam lično ne bi u tim danima imao ništa za podijeliti.
Čineći raznolika dobročinstva u prisustvu svojih ashaba, podučio je i njih darežljivosti, skromnosti i iskrenosti u davanju i dijeljenju. Poznati su primjeri udjeljivanja i uvakufljavanja imetka na Allahovom putu od strane Ebu Bekra, Omera, Osmana i hazreti Alije, radijellahu ‘anhum. Znali su katkad podijeliti i dati cijeli svoj imetak na Allahovom putu ukoliko su to potrebe zahtjevale. Kasnije su i kao halife dijelili i pomagali drugima. Voljeli su da to čine tajno želeći time sakriti se od rijaluka (pretvaranja) i neiskrenosti u dijeljenju.
Sadaku su udjeljivali i njome pomagali muslimane i drugi poznati ashabi i tabi’ini. Prenosi se da je Talha ibn Ubejdullah jedne prilike podijelio 40000 dirhema onima kojima su bili potrebni. Slično je činio i Zubejr ibnul-’Avvam, Abdurrahman ibn ‘Avf i drugi.
Buhari i Muslim prenose od Enesa r.a. da je rekao: ” Ebu Talha je u Medini posjedovao najviše palmi. Najdraže od njegova imetka bila mu je Birha., koja se nalazila u pravcu mesdžida. Poslanik bi tu ulazio i pio vode iz nje.”
Enes dalje kaže: ”Kada je objavljen ajet: ”Nećete zaslužiti nagradu sve dok ne udijelite dio od onoga što vam je najdraže”, Ebu Talha je došao Allahovom Poslaniku i rekao: ”O Allahov Poslaniče, Uzvišeni Allah kaže: ‘’Nećete zaslužiti nagradu sve dok ne udijelite dio od onoga što vam je najdraže’’. Meni je najdraža Birha. Ona je sadaka u ime Allaha. Nadam se da ću za nju od Allaha dobiti nagradu, pa je ti, o Allahov Poslaniče, iskoriste u ono na šta ti Allah ukaže.’’ Tada je Poslanik a.s. rekao: ‘’Aferim, to je imetak koji će ti donijeti mnogo koristi (i hajra).’’
Prenosi se da je imami Ebu Hanife posudio jednom čovjeku 4 000 dirhema na određeno vrijeme. Kasnije je Ebu Hanife primjetio da dotični čovjek svaki put kad vidi da mu u susret ide Imam, skrene u drugu ulicu. To je bilo čudno Ebu Hanifi pa odluči jedne prilike da presretne tog čovjeka, te ga upita: ‘’Prijatelju moj. Tako ti Allaha šta sam ti nažao učinio pa me evo već nekoliko dana izbjegavaš i skrećeš u drugu ulicu?’’ Čovjek obori glavu i sav postiđen reče: ‘’O Ebu Hanife, ti si meni posudio 4 000 dirhema do određenog roka. Taj rok je prošao a ja nemam da ti vratim. Pa te se zbog toga stidim i jedino iz tog razloga i zaobilazim.’’
Imam, koji je već bio i zaboravio da je tom čovjeku posudio pomenuti novac, reče: ‘’Allah ti se smilovao! Zar da novac bude razlogom našeg izbjegavanja i našeg nedruženja. Vallahi taj novac neće biti razlogom da prekidamo naše prijateljstvo. Opraštam ti taj dug i halalim u ime Allaha!’’
Kako plemenit gest imama Ebu Hanife. Kako plemenito razumijevanje jednog hadisa u kome Vjerovjesnik s.a.v.s. kaže:
‘’Onoga koji odgodi vraćanje duga onome koji ga nije u stanju vratiti, ili mu dug oprosti, Allah će na Sudnjem danu skloniti u hlad Svoga prijestolja kada drugog hlada, izuzev Njegovog, neće biti!” (Tirmizi)
Još je Resul a.a.v.s. rekao: ”Neki čovjek je pozajmljivao ljudima, a svome službeniku je govorio: Kada dođeš siromahu, ne traži od njega (oprosti mu dug) ne bi li i nama Allah oprostio, pa je došao Allahu i On mu je oprostio!” (Buhari, Muslim)
Izvor: sebil.eu
Pogledajte vijest na izvornom sajtu:
